“Od svih izuma masovne komunikacije do danas slike još uvijek govore jezik koji je razumljiv najvećem broju ljudi”, jedan je od najpoznatijih citata Volta Diznija, čovjeka čije pokretne slike i danas privlače pažnju kako onih starijih, tako i najmlađih. Svojom prvom animiranom avanturom “Alisa u zemlji čuda” možda nije odmah osvojio publiku, ali mu je upravo ovo ostvarenje otvorilo vrata u zabavnoj industriji. Crtanim filmom sa junakom Miki Mausom “Parobrod Vil” 1928. godine, Dizni je započeo novu eru animacije, te postavio visoke standarde u ovoj oblasti umjetnosti. Ovaj crno-bijeli crtać sa zvučnim efektima postao je hit, a Miki Maus je postao zvijezda. Bio je to prekretnički trenutak koji je postavio temelje Diznijevog carstva koje ove godine proslavlja 100 godina.
Animirane filmove sa njegovim potpisom vole i klinci, ali i roditelji, te ne čudi što ostvarenja studija Dizni i danas pune bioskope.
Pjevačica Lejla Hot nije samo neko ko je odrastao uz Diznijeve crtaće, već je imala priliku da nekoliko puta učestvuje u sinhronizacijama istih. Svoj glas pozajmljivala je u crtaćima “Kralj lavova”, “Ljepotica i Zvijer”, “Zaleđeno kraljevstvo”...
“Ako pričamo o novijim ostvarenjima, onda su prirodno omiljeni oni u kojima sam imala to zadovoljstvo da ‘pozajmim’ svoj glas, a ako pričamo o mom periodu djetinjstva, rekla bih da mi je najmiliji Diznijev crtać bila “Pepeljuga”. Iz nekog razloga, jedino taj Diznijev crtani je bio nasnimnjen na nekoj VHS kaseti koja je bila presnimavana ko zna koliko puta, i on je uspio da ‘preživi’”, prisjetila se Hot.
Kao neko ko je imao priliku da pjeva songove iz ovih crtanih filmova, osvrnula se i na činjenicu da su veoma zahtjevni za izvođenje.
“Muzika u Diznijevim crtaćima je predivna. I danas mi je nekako jedna od asocijacija na detinjstvo. Dok se nisam susrela sa sinhronizacijom, nisam ni imala do kraja svijest o tome koliko su zapravo te numere zahtevne na više različitih načina. Vrlo je moguće da je razlog tome upravo to što su pjevljive. Za mene je ta muzika magija, radost, detinjstvo, a nerijetko i knedla u grlu. Fenomenalne melodije, aranžmani, orkestracije, emocija... Skoro pa nemoguće izdvojiti omiljenu pjesmu”, ispričala je Lejla koja se sigurna da će ljubav prema Diznijevim crtaćima prenijeti na svog nasljednika.
“Majka sam jednog malog dječaka od godinu i po dana, tako da još uvijek nismo u toj fazi da možemo da gledamo dugometražne filmove, ali svakako se baš radujem tom periodu koji dolazi”, iskrena je ona.
Jedna od stvari koje su obilježile djetinjstvo slikara Matana Vukčevića su Diznijevi crtaći.
“Diznijevi animirani filmovi imaju posebno mjesto. Puno likova i crtanih filmova od Diznija mi je drago, ali ako bih morao izdvojiti onda je svakako ‘Kralj lavova’ crtani, a lik Simba. U tom crtanom je opisan njegov život putovanje avanture, a i taj segment porodice, zajedništva i zajednice”, ističe Vukčević ne sakrivajući činjenicu da i danas rado pogleda ova animirana ostvarenja.
“I danas ih takođe gledam, mada više zbog djece mog brata. Oni su mali i vole da gledaju crtane, a ja nerijetko sjednem sa njima i puštam neke iz mog djetinjstva koje mogu pronaći na internetu”, ispričao je Vukčević.
Svoj slikarski talenat pokazivao je još u djetinjstvu, crtajući upravo Diznijeve likove.
“Uživao sam da ih crtam Diznijeve junake. Što se estetike tiče, pomak je primjetan kad se uporede njegovi raniji radovi i ovi animirani filmovi koje studio Dizni objavljuje danas. Mada, opet, meni se više dopadaju animacije i uopšte crteži iz tog nekog prošlog vremena”, kaže Vukčević koji i danas ima seriju slika iz ostvarenja”Kralj lavova”.
“Radim i slikam lavove gdje ih prikazujem kao porodicu, koliko ćlanova porodice ima klijent, ja toliko lavova naslikam na platnu i baš sad radim jednu takvu sliku”, otkriva Vukčević.
Osim što bezbrižno djetinjstvo pamti po porodičnoj ušuškanosti majke, oca, dvije sestre i bake, najraniji period života muzičar, dirigent hora Vokalisti Saša Barjaktarović pamti isključivo po muzici, pa i onoj u animiranim filmovima.
“Jedan od najvećih tragova djetinjstva jesu zaista crtani filmovi koji su nekako naivno i lijepo hranili našu djetinju dušu. Čini mi se da su te starije generacije kojima i ja sada pripadam upravo ljepše razvijale duh nego što sadašnji crtani preko nasilja i preko čudnih naličja sadašnjih crtanih junaka mogu oblikovati nove generacije mladih ljudi. Tužan mi je osjećaj gdje shvatam da nove generacije nemaju više tu naivnost preko naših crtanih junaka koje smo mi imali i jako voljeli. Djetinjstvo apsolutno pamtim po interesantnim lijepim likovima, gdje i loši junaci imaju nešto dobro u sebi, dok je sadašnjim crtanim filmovima prisutna mala doza horora i agresije. Pitam, se zašto? Čini mi se da je važniji novac nego tanana dječija duša. Samo da bude dramatično, sa puno nasilja, a dječiji um sve upija”, ističe Barjaktarović, dodajući da smatra da su današnji crtani u suštini samo filmovi namijenjeni odraslima.
“Iako su u pitanju crtani filmovi nekako priča nije namijenjena najmlađima iako se prodaju svima, a posebno djeci, koja su osjetljiva kategorija. Moramo kao društvo više voditi računa o njihovom pravilnom razvoju. Novac kvari dušu, to je sigurno”, smatra Barjaktarović koji priznaje da se i sam uvijek rado vrati crtanim filmovima iz djetinjstva.
“Kad ih gledam vrate me u prošlost, u mladost i iznova su zanimljivi i uvijek novi, a vanvremenski dobri. Kad pomislim na crtane filmove, prva asocijacija su upravo likovi iz Diznijevih filmova i vesela družina kakav je Petar Pan, Pepeljuga, Uspavana ljepotica, Tarzan”, otkriva Barjaktarović, kome je muzika u svim projektima pa i u crtanim filmovima važan segment istih.
“Ti pažljivo odabrani songovi, prelijepa melodika, fenomenalno oslikana notama atmosfera scene ili radnje je zaista fascinantna i upotpunjuje radnju na najbolji moguči način. Pjesme jesu zahtjevne i veoma izazovne za pjevanje. Moj favorit je upravo numera iz crtanog filma koji sam izveo sa horom, a to je savršeno nježna numera ‘Once upon a December’ iz animiranog filma Anastasia. Tehnički prilično zahtjevna zbog vrlo osjetljive interpretacije pune nježnosti i sjete”, opisuje Barjaktarović otkrivši da iz Diznijevog opusa posebno voli “A whole new world” iz crtanog filma Aladin, a obožava i uvodnu numeru iz filma “The prince of Egypt”- “Deliver us”.
Operska umjetnica, profesorica i pjevačica Jovana Muštur Ražnatović ne krije da joj je omiljeni Diznijev crtani “Pepeljuga”.
“Mislim da mi se najviše svidjela zbog same radnje i poruke koju nosi, da u toj vječitoj borbi dobra i zla uvijek na kraju dobro pobjedi. Posebno mi je tada bio zanimljiv dio gdje Pepeljuga ostvaruje svoju veliku želju uz pomoć dobre vile da dobije najljepšu balsku haljinu i bude izabrana od svih devojaka za prinčevu ljubav”, prisjetila se dijela iz svog omiljenig animiranog filma Muštur Ražnatović.
Iako danas mnogi smatraju da Diznijevi crtaći nose pogrešne poruke za nježniji pol, Jovana se ne slaže sa takvim tezama.
“Ti Diznijevi crtani su bili mnogo bezazleniji u odnosu na današnje, koji na djecu utiču pogrešno i nose drugačije poruke. Doživljavala sam ih pozitivno, bajkovito iz dječje mašte i radoznalosti. Svako može da tumači priče na svoj način. Nisam doživljavala da djevojka treba dobro da se uda, nego da bude istinski srećna u ljubavi”, smatra Muštur Ražnatović.
Sa šestogodišnjom ćerkom Nađom, Jovana i danas gleda crtane, čita joj priče i bajke, te upravo puno razgovaraju na tu temu.
“Važno je da roditelj na pravi način rastumači djetetu poruku koju bajka nosi”, smatra Muštur Ražnatović.
Ne krije da su joj se uvijek posebno sviđala muzika iz Diznijevih filmova.
“Kao najljepšu bih izdvojila pjesmu ‘Someday my princ will come’ iz crtanog filma ‘Snežana i sedam patuljaka’,a to je pjesma koju znaju svi ljubitelji crtanih filmova. Posebna je po tome što je uticala i na džez muziku i generacije žena koje traže svog princa. Kada bih radila neki dječiji mjuzikl, naravno uvrstila bih je u svoj repertoar”, otkriva Muštur Ražnatović.
Iako se proslavio radeći od auto-otpada junake iz crtanih filmova, crnogorski umjetnik Danilo Baletić priznaje da nije neki poseban fan Diznijevih filmova, pogotovo novijeg datuma.
“Međutim, moram odati priznanje Voltu Dizniju na pionirskom razvoju animiranog filma, tonskog animiranog filma, kao i crtanih filmova u boji. Tako da se za Volta Diznija slobodno može reći je preteča vremena i otac animiranog filma. Ako bih morao da biram omiljenog Diznijevog junaka, naravno je to Miki Maus, a od filmova ‘Snežana i sedam patuljaka’ i ‘Knjiga o džungli’. Ovo su crtaći mog najranijeg djetinjstva. Danas sam fanatični fan Dragon Ball crtanog serijala. A od reditelja anima bih izdvojio Hajao Mijazakija, japanskog reditelja animiranog filma, koji je po mom mišljenju bez premca. Nažalost, Diznijeva kompanija je danas izgubila kreativni žar, smatram da nemaju više onog pionirskog entuzijazama iz vremena kada je njihov osnivač i idejni tvorac stvarao nove horizonte”, kazao je Baletić.
Slikar Milutin Obradović ne vjeruje da postoji osoba na ovom svijetu koja može biti ravnodušna na ostvarenja Diznija.
“Omiljeni mi je neiscrpni lik Miki Mausa, ali je meni Pas Pluton i serija crtaća sa njegovim likom nešto pre posebno i onaj crtać sa slonom Dambom je jedno nevjerovatno crtaće ostvarenje”, smatra Obradović, koji je i sam pokušao da crta likove iz Diznijevih crtaća.
“Zapravo oni u mom dječačkom doživljaju nisu bili samo crtani junaci, već i stvarni realni likovi. Razlog tome jeste što Diznijevi crtani filmovi nisu imali tačnu mjeru šta je to i dokle ide dječačka mašta, a gdje se nastavlja realnost. Dizni je znao tu magičnu formulu kako djetetu treba ponuditi više svijetova, jer zaista postoji više svijetova i u realnom pogledu na život”, napominje Obradović.
Prema njegovom mišljenju i nekadašnje i današnje Diznije animacije zadržale su jednu nepromjenljivu supstancu- a to je da i u djetetu i u odraslom čovjeku uspijevaju da zadrže suštinske ljudske vrijednosti.
“Sa druge strane sve ljudske ne promišljene ili namjerne greške da učine smiješnim i duhovitim”, dodaje on i ne krije da vjeruje da će oni i dalje kroz nove generacije nastaviti da žive.
“Čovjek sam koji vjeruje da se jednom desi čudo. A kad se desi čudo ono uvijek ostaje živo. Jedno od tih velikih čuda bili su crtaći Diznijeve produkcije. Tako da vjerujem da se nije ostavilo prostora za neko novo drugačije čudo koje bi stalo na crtu Diznijevoj produkciji. Ali ko zna”, zaključuje Obradović.
Bonus video:
