Američki reditelj Džon Karpenter podario je svijetu nekoliko kultnih naslova, među kojima je i "The Thing". Bazirano na noveli Džona V. Kembela iz 1938, ovo horor ostvarenje govori o grupi američkih istraživača na Antarktiku koji nailaze na "Stvar" iz naslova, vanzemaljca koji asimiluje, a onda imitira druge organizme.
Legendarni naslov je izašao 1982, tada uz vrlo negativne kritike, u periodu kada su bioskopima harali brojni uspješni naučno fantastični filmovi koje je karakterisao optimističan ton, kao što je "E.T. the Extra-Terrestrial", za razliku od nihilističnog Karpenterovog ostvarenja.
Međutim, "The Thing" je tokom godina stekao veliki broj fanova i danas se uživa kultnu reputaciju. Reditelj Džon Karpenter se u razgovoru za britanski "Guardian" osvrnuo na rad na ovom ostvarenju.
"Jedan od mojih omiljenih filmova bio je 'The Thing From Another World'. Ideja rimejku bila je zastrašujuća, ali uzbudljiva. Ovo je takođe bio moj prvi film iza kojeg je stao studio, pa su mi bile dostupne mnoge stvari - bilo je mnogo drugačije od nezavisne filmske produkcije u kojoj morate tražiti resurse. Scena testiranja krvi je razlog zbog kojeg sam prihvatio ulogu u filmu. Mislio sam da mogu napraviti nešto posebno s njom", ispričao je reditelj.
On je kazao da Kurt Rasel nije bio njegov prvi izbor za glavnu ulogu, pilota helikoptera Mekridija.
"Ali studiju se zaista svidio, a naravno, i ja sam ga volio. Velika brada bila je njegova ideja; ja sam došao na ideju s kapom. Koristio je bacač plamena u nekoliko scena i prošao je posebnu obuku. Nije baš teško - povučete polugu i izlazi vatra. Samo morate pokušati da ne stanete ispred vatre", prisjetio se Karpenter.
Mada je po izlasku naišao na negativne kritike, "The Thing" je hvaljen zbog specijalnih efekata, za koje je bio zadužen Rob Botin.
"Rekao je od početka da bi Stvar mogla izgledati kao bilo što, jer imitira stvorenja širom galaksije. To je njen mehanizam preživljavanja - pa bi mogla da radi sve vrste različitih mutacija na Zemljina stvorenja koja imitira. Pomislio sam: 'Oh, čovječe, nisam vidio stvorenje da to radi u filmu prije. Hajdemo da to napravimo.'
Rob je imao veliku operaciju, sa mnogo umjetnika koji su crtežima prikazivali kako bi to stvorenje moglo ida izgleda i što bi moglo da radi. Koristili su ono što smo znali o specijalnim efektima u to vrijeme: uglavnom efekte od gume. Sluz korišćena tokom scena transformacije bila je napravljena od Carbopola. To je hemijska materija koja kaplje. Efekat koji je oduševio glumce bio je fuzija lica koju doktor Koper i Mekridi donose iz norveškog logora. Rob je toliko naporno radio da je završio u bolnici zbog iscrpljenosti", kazao je Karpenter.
Za muziku je bio zadužen jedan od velikana - Enio Morikone.
"Posjetio sam ga u Rimu. Nije govorio engleski, a ja nisam govorio italijanski. Odsvirao mi je nekoliko stvari i, preko prevodioca, rekao sam: 'Generalno gledano, mogu li zamoliti da koristite manje nota?". On je to učinio - a rezultat je početna tema", objasnio je reditelj.
Karpenter smatra da film nije naišao na uspjeh po izlasku jer je bio previše mračan za to vrijeme.
"Gledoci nisu voljeli kraj. Željeli su da znaju ko je Stvar - što je ostalo neodređeno. Mrzjeli su to, ali mene nije briga, to je način na koji sam želio završiti film. Film je bio o kraju svijeta. Njegova mračnost bila je razlog zbog kojeg nije bio uspjšan u to vrijeme, ali mislim da je i razlog zašto je izdržao test vremena. Zapravo, film je bio ogroman neuspjeh. Otpušten sam zbog toga i neko vrijeme sam bio bez posla, ali polako se mijenjao njegov ugled. Ipak, nisu svi uvjereni. Još uvijek ima mnogo ljudi koji misle da je smeće", zaključio je reditelj.
Bonus video:
