Mladi sprski glumac Slaven Došlo igra jednu od glavnih uloga u novom ostvarenju braće Karadažić, filmu “Biser Bojane” koji u bioskope stiže sredinom februara. Savremena, romantična akciona komedija prikazaće mladog srpskog glumca, kojeg često porede sa Milošem Biovićem, kao i španskim zavodnikom Mariom Kasasom u potpuno drugačijem svjetlu. Iako nije imao u planu da bude dio ekipe “Biser Bojane”, Slavenu je dodijeljena noseća uloga, a mladi glumac dobio je priliku da zaigra, ali i uči od bardova jugoslovenskog glumišta - Mire Banjac, Mime Karadžića, Envera Petrovcija, Mladena Nelevića. O tome kako se snašao na snimanju, da li je radeći u Crnoj Gori skinuo naš akcenat, o profesorici Mirjani Karanović, karijeri, akademiji Došlo priča u intervjuu za “Vijesti”.
- Na kasting ste došli da podržite drugaricu. U kojem ste trenutku odlučili da i sami okušate sreću kad je riječ o projektu “Biser Bojane”?
Kada su me pozvali u uži krug, učinilo mi se kao da bih mogao biti dio ovog projekta. Prvobitno i nisam bio nešto naročito zainteresovan, jer mi se učinilo da neke stvari koje su bile napisane ne bih mogao da izvedem. Kasnije se scenario mijenjao, a meni se sve više činilo da možemo da napravimo jednu toplu dopadljivu komediju.
- Kako je bilo sarađivati i družiti se sa velikanima poput Mire Banjac, Envera Petrovcija, braće Karadžić?
Snimati na Adi Bojani mjesec dana okružen ljudima koji su riznica iskustva je bilo jako dragocjeno za mene. Svi su bili vrlo prijatni ali kada je Mira Banjac govorila o zlatnim godinama Ateljea 212, zatekao sam sebe kako ćutim i upijam svaku riječ. Drago mi je da sam imao priliku da sarađujem sa takvom ekipom.
- Braća Karadžić su poznata po tome da su veoma ekspeditivni i da snimanje serija i filmova kod njih ne traje predugo. Koliko vam je rad na projektu “Biser Bojane” bio naporan?
Snimanje filma je uvijek nepredvidivo. Postoje razni faktori koji mogu da utiču na snimajući dan, ali nekako smo uspijevali da se izborimo sa svim tim. Milan nam je u suštini dao dovoljno vremena za sve, iako, moram priznati, da ranije nisam radio takvim tempom.
- Ovo je prilično drugačija uloga u poređenju sa filmovima “Panama” i “Pored mene”, koji su mnogo mračnije priče. da li je lakše glumiti u napetom trileru ili romantičnoj komediji?
Mislim da nije pitanje žanra, već saradnika i načina rada. Snimanje “Bisera Bojane” je za mene bilo potpuno drugačije iskustvo od onoga što sam ranije radio. Ovo je veliki projekat koji ima svoja pravila. Snimanje mora da se završi i zbog toga zna da se napravi i poneki kompromis, kao i da se mijenjaju stvari u samom hodu. To je drugaciji princip od dugih priprema i prava da se utiče na scenario koje sam imao ranije. Na kraju krajeva, bitno je da smo uspjeli sve da privedemo kraju i da ćete uskoro imati prilike da gledate jedan pravi porodični film.
- Za pomenuta dva filma majka vam je rekla: “Moraš li uvijek da budeš go”. Šta će Vam reći kad bude gledala “Biser Bojane”
Moja majka je od početka poprilično entuzijastična povodom “Bisera Bojane”. Mislim da će biti vrlo zadovoljna i da neće imati mnogo prostora za primjedbe. Posebno je raduje činjenica što u filmu glumim sa Vanjom Nenadić koju prati od malena zato što je i ona takođe Somborka.
- Kritika kaže da ste novi Biković, a često Vas upoređuju i sa španskim glumcem Mariom Kasasom. Da li Vam poređenja više prijaju ili smetaju?
Normalno je da ljudi pronalaze nekakve sličnosti sa drugim glumcima. Ja nikada nisam imao uzore u tom klasičnom smislu tako da nemam odnos prema poređenjima.
- Studirali ste u klasi Mirjane Karanović. Kako je bilo sticati znanje od jedne od najboljih domaćih glumica? Da li je bila stroga?
Mirjana Karanović je glumica nevjerovatnog umjetničkog integriteta i dara. Privilegija je bila učiti od nje, a još veća gledati je kako postupno gradi lik na sceni. Naučila nas je mnogo toga i onda pustila da se snalazimo onako kako nama odgovara. Znala je da bude vrlo stroga ukoliko je zamaramo trivijalnostima, ali ukoliko je u pitanju ozbiljan problem, uvijek je bila tu. Kako sam duže u ovom poslu sve više shvatam koliko je zapravo malo ljudi poput nje.
- Akademiju ste upisali iz trećeg puta, a danas Vas smatraju jednim od najtalentovanijih mladih glumaca. Dok ste se nosili s neuspjelim pokušajima, ko Vam je bio najveća podrška?
Akademiju sam upisao iz drugog puta. Poslije godinu odlaska u dramski studio u Somboru odlučio sam se da pokušam kod Vlade Jeftovića na FDU. Bio sam ubijeđen da su samo mene čekali. Naravno, odbili su me. Taj krah mi je zapravo bio najbolja škola. Shvatio sam da gluma nije nešto što posjeduješ, već da je to jedna vrlo delikatna stvar na kojoj moraš da radiš, o kojoj moraš da misliš i zbog čega stalno moraš da se preispituješ. Zahvalan sam što sam tada odbijen.
- Razmišljali ste i o tome da završite političke nauke i budete diplomata. S obzirom na to da sve češće glumce gledamo i u poslaničkim klupama i na odgovornim funkcijama, kad je politika u pitanju, šta bi ste Vi promijenili da ste političar?
Medije i obrazovanje bih promijenio iz korijena. Prekinuo bih ovo besoumučno zatrpavanje potpuno nebitnim informacijama i pokušao da vratim teme koje nas se tiču ili makar služe nečemu.
- Često ste angažovani i u pozorištu. Šta Vam kao glumcu više prija - da igrate u pozorištu, filmu ili da ste angažovani u nekom televizijskom formatu?
Stvarno mislim da je sve stvar saradnika i teme kojom se bavite, a ne nekvog formata. Trenutno mi jako prija da eksperimentišem u pozorištu, da ustanovim svoj proces građenja lika i kontinuitet igranja pred publikom. Zna biti teško, obeshrabrujuće, ali poslije premijere se sve isplati.
- Reditelji vas vide kao zavodnika, da li Vam to smeta?
Nemam problem sa tim, na kraju se i ja ipak pitam želim li opet da igram nešto poput toga. Naravno, volio bih da istražujem i da se razvijam i u drugim pravcima. Pozitivci znaju biti dosadni. Više volim neke mračnije likove.
- Poznato je da publika često zna glumce da poistovjećuje sa ulogama. Sa kojom Vašom ulogom nikad ne biste voljeli da vas poistovjete i zašto?
Trudim se da radim ono što me zanima i da stojim iza onoga što radim tako da nikada ne bih mogao da se odreknem odgovornosti za nešto što sam odigrao. Niti mislim da kao glumac imam pravo da osuđujem. Svaki lik ima svoje razloge za način na koji postupa.
- Često glumci maštaju o svjetskoj produkciji, Holivudu. Imate li takvih ambicija?
S obzirom na to da naša industrija nije ni raznovrsna, ni naročito stabilna volio bih da budem u prilici da vidim kako to funkcionise negdje drugdje i da li može drugačije. Ne zanosim se holivudskim životnim stilom već me samo zanima drugačiji proces.
- Postoji li neka uloga koju biste odbili?
Sada mi se čini da ih postoji mnogo. Neke stvari me privatno ne privlače i ne inspirišu. Mislim da karijeru glumca podjednako određuju odbijene kao i odigrane uloge.
- Da li Vam se nekad dešavalo da zaboravite tekst koji treba da izgovorite i kako se borite protiv toga? Ima li improvizacije?
Za sada sve funkcionise kako treba i vrlo su rijetke situacije kada ne znam šta bi trebalo da radim dok sam na sceni. Ja volim da sa kolegama prvo osvojim prostor sigurnosti, a kasnije da se bavimo varijacijama i improvizacijama. One često znaju da izrode zanimljivija i scenski privlačnija rješenja.
Crnogorski govor ima neki specijalni šarm i direktnost
- Obično glumci koji nijesu iz Crne Gore imaju problem da skinu naš naglasak. Koliko Vam je samim tim uloga u filmu “Biser Bojane” lakše pala, s obzirom na to da nijeste morali da mislite i o tom "detalju" i jeste li, snimajući film pokušali da skinete naš akcenat?
Ja se generalno vrlo brzo prilagodim lokalnom akcentu. Imam osjećaj da me ljudi bolje razumiju ako im se obratim na način sličan njihovom. Nije to ni stvar akcenta već više tog nekog specijalnog crnogorskog šarma i direktnosti koji se kriju iza govora. Meni se to sviđa i bilo mi je zanimljivo da se igram sa tim. Volio bih kada bih u nekom trenutku dobio priliku da zaigram na crnogorskom.
Droga donosi ozbiljne posljedice
- Prvi put te se pojavili u spotu “Tako disko” grupe “Etar”, gdje glumite narkomana. Koliko je teško odglumiti umiranje? Kakva bi bila Vaša poruka onima koji konzumiraju drogu?
Tada sam baš bio klinac i bilo mi je jako zanimljivo da se upustim u takav projekat. On je bio u okviru akcije “100% čist 100% svoj” koja se bavila ukazivanjem na probleme zavisnosi među mladima. Svako uređuje svoj život, ali ukoliko se upuštate u nešto što može imati ogroman uticaj na vas, morate znati kakve su posljedice i koje su odgovornosti.
Razmaštavanje dječjih svjetova
- Učestvovali ste u sinhronizaciji filma “Alvin i Vjeverice”. Kakvo je bilo to iskustvo, s obzirom na to da u takvim projektima sve morate dočarati glasom. Volite li inače da radite za djecu?
Imao sam dosta prilike da radim za djecu kao bivši zaposleni Pozorišta mladih u Novom Sadu. Zanimljivo je glumački razmaštavati dječje svjetove. Sinhronizacije zahtijevaju nevjerovatnu vrstu prisutnosti i maksimalan angažman kako biste jasno prenijeli poruku. To je potpuno drugačije nego film ili pozoriste. Volio bih opet da radim tako nešto.
Galerija
Bonus video:
