Franšiza novela i video igrica “Metro”, jedna je od rijetkih trilogija koja je svakim sljedećim izdanjem bivala bolja od prethodnog.
Svijet Metroa počinje 2005. godine sa objavom “Metro 2033” novele od Dimitrija Glukovskog. Ovaj svijet biva predstavljen kroz tri video igre napravljene od strane ukrajinskog studia “4A Games”(4AG).
Prva je, kao i novela “Metro 2033”, druga je “Metro: Posljednje svjetlo”, a treća “Metro: Egzodus”. Sve tri igre prate svijet prikazan u istoimenoj Dimitrijevoj noveli koja opisuje postapokaliptičnu situaciju u Moskvi nastalu nakon trećeg svjetskog rata poznatijeg kao nuklearni rat.
Glavni lik
”Rođen sam u Moskvi, ali ne pamtim to vrijeme…bio sam još dječak kada je stari svijet uništen od strane nuklearne vatre”, riječi su protagoniste i glavnog lika trilogije, Artjuma, koji preživljava sa još oko 40,000 ljudi u tunelima duboko ispod grada.
Pratio sam njegov razvoj od običnog mladića koji se bori za život, do slobodnog čovjeka koji spasava svijet.
Metro 2033
Prvi dio trilogije počinje duboko u tunelima, u stanici Artjumovog očuha Alekse koji se zbog ogromnih gubitaka našao u veoma teškoj situaciji. Iz očaja poziva Hantera (jednog od rendžera iz reda spartanaca) da izvidi situaciju oko njegove stanice i ukoliko je moguće, pošalje pomoć na što on pristaje, ali prije nego se prihvati zadatka, zadužuje Artjuma da, ukoliko se ne vrati do jutra, prenese određenu tajnu informaciju do glavnog komandira stanice Polis (glavne stanice Metroa).
Tu počinje Artjumova dilema koja je na odličan način predstavljena njegovim monolozima i dnevnikom koji vodi. Igrač se kroz lik Artjuma upoznaje sa teškom situacijom u kojoj se Moskva nalazi i biva suočen sa konstantnim teškim izborima koji najčešće bivaju izbor između dva zla. Da ne biste pomislisi da je suština igre u donošenju odluka i slušanju monologa 4AG se postarao da već u prvih pet minuta igre budete suočeni sa situacijom života i smrti u kojoj ćete okušati svoje pucačke sposobnosti. Ipak je u pitanju pucačina iz prvog lica sa elementima horora u postapokaliptičnoj atmosferi.
Ovaj dio je dosta linearan jer poenta je izvršiti zadatu komandu u čemu će vam pomagati razni saborci i drugovi, te vas voditi kroz igru do samog kraja.
Susresti ćete se sa neprijateljski nastrojenim ljudima, ali i mutantima kojih ima mnogo, te svaki ima poseban naziv kao što su: nozalis, demon, vočer… Takođe postoji konstanta glasina iliti priča o nekakvim “dark ones” (mračnim stvorenjima) koji su ogromni čak za glavu veći od najvišeg čovjeka, a dovoljno snažni da svojim rukama rastrgnu istog na pola.
Postoji nekoliko bagova, kao što su gubitak zvuka ukoliko ne gledate u određenom pravcu i nekoliko začkoljica sa određenim puškama. Takođe, grafika nije na nivou današneg vremena s obzirom na to da je igra izašla 2010. godine, ali zato postoji “Redux” verzija iz 2014. koja je igru unaprijedila u vidu gejmpleja, ali i grafike.
U ovom dijelu odmah me je zapanjila odlično prikazana atmosfera svijeta kao i muzika u pozadini koja je paživo izabrana i po mom mišljenju savršena! Izbor oružja je limitiran u odnosu na kasnije verzije, ukoliko ne igrate “Redux” verziju, limitirane su vam čak i opcije koje imate u vidu tajnih misija (zaobilaženje neprijateljskih stanica ili šunjanje, odnosno kamufliranje kroz stanice pune ljudi i neprijatelja).
Najviše sam koristio improvizovanu pušku “Tihkar”. Postoje dva završetka.
Sve ovo, uprkos odličnoj priči i atmosferi, konačnu ocjenu spušta na 8.
Metro: Posljednje svjetlo
Drugi dio trilogije nastavlja priču iz prvog. Nakon uspješno obavljene misije Artjum se sada nalazi u odredu spartanaca koji je pun elitnih rendžera. U ovom djelu Artjum upoznaje pukovnika Milera i njegovu kćer Anu sa kojom odlazi na tajnu misiju od najvećeg značaja.
Da ne bih otkrio najbolji dio priče prije nego ga i sami iskusite, reći ću samo da misija iz prvog dijela možda i nije obavljena uspješno kako smo mislili, te se problem razgranao u nekoliko mogućih puteva.
U ovom djelu glavni lik naći će se između dvije vatre u vidu crvene armije i četvrtog rajha, sve to uz konstantnu prijetnju mutanata i nezaustavljive radijacije koja visi nad glavom. Ovaj dio poboljšao je grafiku u odnosu na prvi, te takođe ima mnogo više opcija od istog. Interakcije sa Anom i pukovnikom Milerom su veoma dobro orađene, te vam je lakše razumjeti njihovu ideologiju i mišljenje o situaciji u kojoj se nalaze.
Ovaj dio je poput prvog dosta linearan u smislu da će skoro uvjek neko biti uz vas da vas vodi do vašeg sljedećeg objektiva. Ovaj dio je objasnio jasnu razliku između dobrog i lošeg u ovom novom svijetu nakon nuklearnog rata, ali je odluka o putu koji glavni lik bira i dalje na vama.
Pojavljuju se sve vrste mutanata iz prvog djela, a što se tiče pušaka ima nekoliko noviteta, mada nijedan po mom mišljenju ne prevazilazi dobri stari Tihkar. Ubacili su i opciju poput infrareda, korištenje toplotnih senzora kao i čamaca.
Metro: poslednje svjetlo je definitivno unaprjeđenje u odnosu na prvi u svakom smislu, te zaslužuje ocjenu 9.
Metro: Egzodus
Treći dio trilogije prati put do ostvarenja Artjumovog sna koji je ispunjen raznim obrtima radnje koji su me itekako iznenadile. Njegov odnos sa pukovnikom Milerom i njegovom ćerkom Anom biva razrađen u detalje, kao i Artjumova povezanost sa ostatkom njegove ekipe elitnih rendžera. Bez da previše otkrijem onima koji prvi put igraju ovu igru rećiću da cjelokupna priča trilogije zaista biva zaokružena ovim djelom, pogotovo nakon igranja nastavka “Dva pukovnika”, ali i “Semova priča”.
Ovaj dio je takođe, u odnosu na prethodne, više otvorenog svijeta, te imate mogućnost da sami birate svoj sljedeći objektiv i možete provesti dosta sati uživajući u nevjerovatnim pejzažima prirode, pustoši, ali i horidnih posljedica nuklearnog rata. U ovom dijelu takođe imate svoj pouzdani Tihkar (improvizovana puška koju glavni lik koristi od prvog dijela), ali on često biva zasijenjen od strane nevjerovatnog izbora novog oružja koje se pojavljuje u ovom dijelu.
Grafika je, u odnosu na prethodne, značajno bolja, audio je takođe popravljen, odnosno eliminisani su djelovi u kojima zbog toga što nekoga ne gledate direktno u oči, ne čujete ni šta vam govori. Interakcije sa ostalim ljudima su znatno poboljšane, te možete bolje prepoznati da li ste na dobrom ili lošem putu.
Da, postoje dva završetka kao i u prethodnim djelovima i cilj je dobiti “dobar” kraj.
Ukoliko ste ljubitelj horora ovaj dio ga ima možda i najviše od svih. Nebrojeno puta našao sam se u situaciji da “poskočim” u stolici zbog nekih scena. Sistem smjene dana i noći i uopšteno sati tokom dana me je apsolutno oduševio! Nijesam ga očekivao, jer kao što samo ime govori, radnja se odvija u tunelima duboko ispod grada, odnosno u metrou, pa kako bih znao koje je doba dana. Emocionalno sam se investirao u ovom dijelu najviše, ne samo zbog priče već i zbog samih reakcija koje sam dobijao od ljudi u ovom surovom svijetu.
Vizuelno, ovaj dio je uveliko nadmašio prethodna dva, te je 2019. godine nominovan za igru koja ima najbolju vizuelnu umjetnost.
Pomenuo sam da je ovaj dio u potpunosti zaokružio priču, ali nijesam pomenuo da je iste 2019. godine nominovan za igru sa najboljom pričom, te da je godinu dana kasnije proglašen najboljom internacionalnom igricom.
Ukoliko ste se nakon prva dva dijela i dalje dvoumili da li je ova igra zaista vrijedna uloženog vremena, Metro: Egzodus će vam pomoći da riješite dilemu! Ovom dijelu moram dati 9+ ocjenu jer je zaista i zaslužuje. Možda i najbolja kampanja za jednu osobu koju sam ikada odigrao, barem što se tiče pucačine iz prvog lica.
Metro trilogija
Rijetko se nailazi na ovakvu trilogiju u svijetu gejminga u kojoj je svakim novim izdanjem iste interesovanost i prodaja sve veća. “Metro 2033” bio je peta najprodavanija igrica u Evropi u prvoj sedmici nakon objave prestignut od strane samo najvećih imena poput “God of War 3”, “Final Fantasy 13”, “Battlefield:BC2” i “Just Dance” sa preko 1,4 miliona prodatih kopija!
Njegov nastavak “Metro: Poslednje svjetlo” našao se na prvom mjestu te liste, a u Americi je samo u prvoj sedmici prevazišao sveukupnu prodaju prvog djela! “Metro: Egzodus” je u mjesecu izlaska zauzeo drugo mjesto na evropskoj listi najprodavanijih igrica sa preko 50% više prodatih kopija od drugog djela, dok je u Japanu u prvoj sedmici prodato nešto manje od 18,000 kopija za PS4 čineći ga sedmom najprodavanijom igricom u Japanu!
Samo tri dana nakon izlaska na “Steam” platofrmi za gejming prodato je preko 200,000 kopija poslednjeg djela trilogije! Za samo mjesec dana publicista “Deep Silver” zaradio je skoro 60 miliona eura.
Ove brojke zaista su nevjerovatne i pričaju same za sebe, te jedino preostalo pitanje prije nego pođete da tražite ovu trilogiju na steamu, jeste kakvi su uslovi potrebni da se ove tri igre pokrenu.
Performanse
Pošto je u pitanju trilogija, naveo bih samo uslove potrebne za pokretanje “Metro: Egzodusa” s obzirom da je to posljednji i najzahtjevniji dio trilogije, te ako pokrenete njega, sa prva dva nećete imati problema! Dakle potrebni su vam Windows 7 ili noviji, Intel Core i5-4440 procesor, memorija od 8GB RAM, GeForce GTX 670 grafička kartica i 60GB slobodnog prostora na hard disku.
Nijesam imao problema sa pokretanjem ove igre, čak sam je igrao na najoptimalnijem vizuelnom nivou, te sam uživao u potpunosti.
Želio bih napomenuti da, osim standardnih opcija za težinu igre, postoje i opcije za realističniju atmosferu u igri poput “ranger” opcije. Ova opcija povećava količinu štete koju jedan metak nanosi za tri puta, te sam morao biti veoma oprezan prilikom igranja na ovom modu. Takođe možete kombinovati ovaj mod sa “hardcore” opcijom za potpuno pakleni užitak u kojem je municiju skoro pa nemoguće naći, a umirete čak i od jednog zalutalog metka u tijelo. Postoji i mnogo raznih postignuća koja možete otključati tokom igre.
Ocjena
Da bih ocjenio metro trilogiju kao cjelinu moram uzeti u obzir godine izdanja ranijih djelova, kao i budžet sa kojim su iste pravljene, te je moja konačna ocjena ove izvanredne trilogije 9.
Bonus video:
