Gejming zajednica iz dana u dan raste, a sve više zemlja se odlučuje da ovu oblast prizna kao e-sport.
U tome je najznačajniju ulogu odigrala svjetska ISEF federacija koja se trudi ne samo da organizuje značajne turnire, već i da brine o e-sportistima.
Makedonija je prva u regionu gejming priznala kao e-sport, pa zato i ne čudi što je jedan od začetnika te ideje Boban Totovski na visokoj poziciji u ISEF-u. Boban već dvije godine obavlja ulogu generalnog sekretara ove organizacije, a već 16 godina je u e-sportu. Za sebe kaže da je veteran e-sporta iako se nikad nije profesionalno takmičio, uvijek je bio u ekosistemu. O samim počecima gejminga, ali i razvoju ove najbrže rastuće industrije, Totovski priča za Magazin...
”Kada smo mi počeli prije 20 godina, gledali su na nas kao na nekoliko ludaka koji žele nešto da urade. Međutim, vremena su se promijenila i sad smo lideri u sektoru, ali i u svijetu, ne samo u regiji. Svi nas prate, znaju da imamo dovoljno iskustva. Još prije 20 godina predvidjeli smo da će gejming postati sport, da će da bude velika stvar i važna za svaku državu”, prisjeća se Totovski i osvrće na to, kako se tada gejming kotirao u njegovoj Makedoniji:
”Prije 20 godina svuda je tako bilo, osim u Aziji, nekoliko nordijskih država i Americi. U svim ostalim državama svijeta e-sport nije bio toliko poznat, nije bilo velikih zvijezda poput Mesija i Ronalda u fudbalu. To tada nije postojalo, ali u Aziji je oduvijek gejming bio poznat i popularan. Trebalo je malo vremena da to pređe u našu regiju i da ljudi, mediji, vlade, institucije, partneri, sponzori, kompanije, razumiju da to nije porok. U naše vrijeme postojali su fliperi - ubaciš žeton, igraš 20 minuta. Kada smo išli na flipere, bili smo svrstavani u tu grupu ‘loših momaka’, jer je automatski to što smo tamo značilo da ne čitamo lektire i da smo loši đaci. Međutim, možeš i da igraš igrice i budeš dobar đak, to nije ništa strašno. Trebalo nam je dosta vremena da to objasnimo svima. Mi smo zakonski ispunjavali sve da zvanično postanemo sport još 2009. godine, na osnovu onoga što naš zakon za sport nalaže. Ali je nastao problem jer na svjetskom nivou e-sport nije sport u recimo Međunarodnom olimpijskom komitetu i zbog toga nijesmo mogli da postanemo sport tada. Ali sad, kako se gejming širi i kako sve više i više država priznaje isti kao e-sport, mnogo je lakše objasniti sve ono što on zapravo jeste. Onda i svi vide velike gejmerske zvijezde”, ističe Totovski i ne krije da im je u promociji gejminga kao e-sporta aktuelna pandemija “išla na ruku”, za razliku od ostalih sektora.
”Kada je 2020. godine krenula pandemija, nijedan sport nije postojao. Bio je i onaj mim koji kaže da 2019. e-sport nije sport, 2020. je e-sport bio jedini sport koji je bio funkcionalan. Imali smo godinu dana da kreiramo toliko kontenta, da dodirnemo ogroman broj publike u cijelom svijetu, da svi saznaju da to postoji, da je to realno i da su oni stvano sportisti i atlete i da igraju jedni protiv drugih. Sklop situacija nam je malo ubrzao proces priznavanja”, objašnjava sagovornik Magazina.
Kako gejming zajednica raste, tako se i broj igrica na tržištu povećava, no ipak nijesu sve takmičarskog karaktera. Ima i onih koje jesu, ali još uvijek nijesu na zvaničnim takmičenjima i turnirima ISEF-a. O tome kako biraju video-igre za takmičenja, Bojan kaže:
”Tu ima dva bitna faktora koja odlučuju o tome. Jedan je da li je igra kreirana i da li ima takmičarski mod koji ispunjava uslove za e-sport. Ako to igra ima, drugi stadijum je saradnja s izdavačima igara. Ako, recimo, neko od njih ne želi da njihova igra bude dio ekosistema, onda je ta video-igra njihova i samim tim mi nemamo licencu da organizujemo bilo kakva takmičenja, kao ni pravo da igramo na tom nivou. Eventualno može da se organizuje comunity turnir, ali ništa više od toga. I na kraju, mi, kao Međunarodna federacija, uvijek radimo istraživanje među našim članicama da vidimo koja igra je najpopularnija u njihovom regionu, te na osnovu te informacije donosimo odluku šta ćemo da upotrijebimo, a šta ne, a takvu odluku nije lako donijeti. Recimo, Afrika se mnogo razlikuje u odnosu na Latinsku Ameriku. Totalno su raličite igrice i pokušavamo da ubacimo od svakog žanra po jednu”, ispričao je Totovski.
Mnoge kompanije igrice, koje su proizvele, drže isključivo “za sebe”, te jedino one mogu organizovati turnire. Zbog toga se može steći utisak da gejming polako prelazi u privatni sektor, a zbog budžeta kojim raspolažu drže i najbolje igrače. No, Totovski smatra da ipak nije tako.
”Mi tim igračima koji imaju profesionalne ugovore ne trebamo. Oni su profesionalni gejmeri i uzimaju ogromne sume novca. Sigurno Mesiju ne treba FIFA da mu pomogne kad završi karijeru. Znači, mi smo tu za ostalih 99 odsto igrača u svijetu, što je preko milijardu ljudi, da njima pomognemo da znaju da ne može samo jedan odsto od igrača da zarađuju pare, već tu mogućnost treba svi da imaju, da imaju osnovne uslove, poput recimo zdravstvenog osiguranja”, objašnjava Totovski ulogu ISEF-a i na koji način se trude da zaštite igrače.
”Nije više slučaj da gejming prelazi u biznis sektor, već mi polako uzimamo dio tog sektora kod nas. Sad nam je svjetsko na Baliju. Sama informacija da će 15-ak dana provesti u Indoneziji je motivacija svim e-sportistima da počnu da igraju i vježbaju. Nedavno smo na jednom Evropskom prvenstvu imali profesionalni tim iz Ukrajine, na EP u Podgorici bilo je nekoliko profesionalnih igrača e-Footballa. Polako jaki igrači shvataju da postoji relevantnost u turnirima koje organizujemo i kada država pozove nekoga da dođe da igra, to je čast. Mislim da ćemo kroz pet godina zaista na evropskim i svjetskim takmičenjima imati najbolje igrače koji će biti ugovorima oslobođeni na deset dana u godini, kako bi mogli da se takmiče na turnirima koje organizuje ISEF. To nam je cilj i to hoćemo da postignemo, da oni dođu i stvarno predstave državu. U međuvremenu moraju se organizovati nacionalne lige, kvalifikacije, takmičenja na koja može svako da dođe i učestvuje”, savjetuje Totovski koji je svjestan da će ISEF-u i njenim članicama trebati vremena da naprave taj ekosistem.
”Mi se, praktično, bez para borimo protiv puno para. Kad nekoga kao igrača od 14 godina naučiš da dobija dosta novca, teško ga je ubijediti da igra za državu. To mu nije usađeno tokom odrastanja. Trebaće nam nekoliko godina, ali mislim da ćemo se i s tim izboriti”, siguran je Totovski.
Svjestan je i činjenice da je upravo s klincima, koji su u ranom tinejdžerskom periodu od 13, 14 godina, i najlakše manipulisati, te da gejmere često pokreću i velike sume novca koji se vrti na tim turnirima.
”Upravo se to i dešava, jer se turniri prave na kojima se organizatori hvale kako su imali 10 hiljada igrača, međutim benefite od istog imalo je samo 50 e-sportista na kraju. Ostalih 9950 ne dobija ništa, a izgubili su vrijeme, potrošili novac da dođu na turnir, jeli, pili, nisu spavali... I, ko je uzeo pare? Neki organizator turnira je uzeo novac za to na račun toga što je imao toliko veliki broj gejmera, a njima nije to podijelio. Ne kažem da svi oni treba da imaju dio kolača, ali mogu da dobiju - smještaj, ručak, vodu, majicu, tretman, transport... To su pravila gdje moramo da počnemo da mijenjamo sistem kako bi igrači znali da imaju prava na to, a upravo su se ta zanemarivanja igrača ranije dešavala na velikim takmičenjima. Malo kasnimo u pogledu toga, ali idemo u pravom smjeru”, navodi Totovski.
Hoće li Makronova najava da će e-sport biti dio Olimpijade u Parizu, biti samo još jedan način da se skupe poeni uskoro će se znati. No, za gejming bi svakako bilo značajno da e-sportisti budu dio ovog takmičenja.
”Olimpijske igre biće organizovane u Parizu 2024. godine i mi već sad pričamo s njima i organizacionim komitetom da posebni događaj bude e-sport tamo. Problem je što ni oni ne znaju s kim da pričaju, da li s nama ili Međunarodnim olimpijskim komitetom, fejk federacijom GF, sa Evropskom federacijom... Još ne znaju ni koje igre da budu, ko će to da plati. Ima tu puno procesa kako se odlučuje i radi. Nadam se da ćemo do kraja godine zaključiti ugovor da mi kao ISEF odradimo promotivni e-sport turnir dok taju Olimpijske igre u Parizu, jer to žele oni”, nada se generalni sekretar ISEF-a.
Ovakvi turniri mnogim držama u kojima se organizuju mogu donijeti razne benefite, uključujući i novac. Na pitanje, da li bi e-sport dobio veću podršku kada bi čelnici država bili svjesni toga, Totovski odgovara:
”Možemo da dobijemo ogromnu podršku ako nijesu od stare vrste političara gdje žele pola za sebe, pola za druge. U Brazilu sad ima odlična ideja da svaki publišer plati jedan odsto od profita i da ih da e-sport federacijama da se razviju. Kad to svaka vlada uradi, onda će e-sport federacija dobiti način da se finansira”, zaključuje Totovski.
Bonus video:
