Ako igrice igrate na vrhunskom nivou, onda je ugovor za profesionalnog e-sportistu neminovan. Makar je takvo iskustvo zvanično najboljeg e-fudbalera Evrope, srpskog reprezentativca Marka Roksića Rokse. Na turnirima i takmičenjima dominira od 2018. godine, a jednako se dobro snalazi u svim modovima - 1v1; 2v2 i 11v11. Trenutko kao profesionalni e-Footbaler brani boje Barselone, a upravo je zbog tog ugovora nastavio da igra simulaciju fudbala kada je Konami ugasio PES i prebacio se na e-Football.
Danas tvrdi da mu se igrica sve više sviđa i da je siguran da će biti još unaprijeđena, a vjeruje da Srbiji može da donese još jednu titulu i to sa Svjetskog prvenstva koje će krajem godine biti održano u Indoneziji.
Nedavno si trijumfovao na Evropskom u e-Footballu koji je bio održan u Podgorici. Od starta si važio za favorita, a sada kad sumiraš utiske, ko ti je bio najteži protivnik?
Tačno je da sam važio za jednog od favorita, ali bilo je tu još igrača koji su mogli da mi pomrse konce. Međutim, uspio sam da opravdam očekivanja onih koji su me smatrali favoritom i osvojio Evropsko u e-Footballu koje se održalo u sklopu e-Festa početkom prošlog mjeseca u Podgorici.
Najteži protivnik mi je bio Španac koji je bio u mojoj grupi. To je jedini e-fudbaler na prvenstvu kojeg nijesam uspio da pobijedim. Naime u jednom meču sam izgubio, drugi smo igrali neriješeno u revanšu.
Gledajući tvoj mečeve, kao da si se poigravao sa protivnicima. Naime, znao si da izgubiš rundu onda kad su svi očekivali da ćeš je dobiti, ali se već u sljedećoj lagano vratiš u formu i tijumfuješ. Jesi li na taj način istraživao i svoje domete, ili je isključivo razlog trenutni pad koncentracije?
Generalno sam se trudio da svojom igrom pobijedim sve protivnike sa kojima sam igrao. Najviše sam izgoreo kad sam izgubio od Španca 3:2 u 92. minutu. To mi je bio prvi poraz u tom trenutku. U daljem takmičenju sam još izgubio i od igrača iz Jermenije, ali taj drugi krug, ti revanš mečevi bili su neka vrsta probe, jer sam istraživao timove koje nudi e-Football. Htio sam da nađem najbolji tim za eliminacije i najvažnije utakmice, pa sam malo eksperimentisao. Revanši su mi služili za trening.
Kad smo kod koncentracije koliko je istu teško držati s obzirom na to da dnevno na ovakvim takmičenjima odigrate i po desetak mečeva i promijenite dosta protivnika?
Teško je. Znam da je bila priča da i četvrtfinale igramo isti dan, pa smo tražili od organizatora da to promijeni i da igramo samo osminu finala, a četvrtfinale ostavimo za sljedeći dan.
Sve poslije tih 10-tak utakmica nije to to. Igra se fudbal, ali koncentracija ne može biti na vrhunskom nivou, samim tim ni mi ne možemo pružiti kvalitetne partije. Mislim da je pet, šest utakmica dnevno sasvim korektno za stopostotnu koncentraciju.
Koliko će ti iskustvo sa Evropskog pomoći da se spremiš za Svjetsko koje će za nekoliko mjeseci biti na Baliju? Od kojeg takmičara “najviše strahuješ”?
Pomoglo mi je dosta jer sam tu igrao najbolji e-Football koji je ipak nova igrica. Do skoro smo svi igrali PES, pa nam je e-Football još uvijek nedovoljno istražen. Napravio sam i taktiku sa kojom ću igrati, znam i koji ću tim izabrati za Svjetsko prvenstvo. Što se tiče protivnika, nijesam se još uvijek informisao, o njima ne znam ništa. Vjerujem da će biti dobrih igrača, ali isto tako vjerujem i u sebe i to da ću napraviti isti uspjeh kao u Crnoj Gori.
Mnogi su se upravo žalili nakon što je PES zamijenjen e-Footballom. Kako je tebi pala nova verzija simulacije fudbala i koliko ti je trebalo da se navikneš na istu?
Iskreno, bila mi je baš loša igrica u početku. Moram priznati da je baš nijesam gotivio. Jedini razlog što sam ostao da je igram je što sam profesionalac, imao sam ugovor i morao sam koliko toliko da se uvježbam i prilagodim igri. Nisam baš bio dobar u početku.
Prekretnica se desila kada sam igrao kvalifikacije za Bali i Crnu Goru, gdje sam našao sebi taktiku i skontao igricu. Za sada mi je stvarno dobra. Igrica ima šansu za napredak, samo treba da još malo poprave te stvari i mislim da će biti odlična simulacija fudbala.
Prošlog vikenda bio si u Primoštenu, gdje si se takmičio i u modu 2v2 i onom 1v1. Koji ti bolje leži?
Član sam organizacije “PES ekspert”, pozvali su me i došao sam da se oprobam i na tom turniru u modovima 1v1 i 2v2. Što se tiče moda 2v2 igrao sam sa Lukom Kulušićem koji generalno ne igra e-Football, nisam uz sebe imao Kepu sa kojim igram stalno. Luka i ja nismo trenirali zajedno, pa je to uticalo i na rezultat. Mada, bilo je zanimljivo jer volim 2v2 mod, baš mi se sviđa. U stvari, svejedno mi je da li je 1v1 ili 2v2, volim oba moda. Međutim u onom 2v2 sam izgubio, a 1v1 sam osvojio.
Kao što si i sam rekao, u modu 1v1 si ipak odnio pobjedu. S obzirom na to da si igrao sa gejmerima iz okruženja sa kojima se zbog žrijeba na Evropskom u Podgorici nijesi srijetao, kakve su pratije pružili u Primoštenu i mogu li biti konkurentni?
Nekako je bilo očekivano. Do kraja smo došli Luka Gajić, Džaner i Veco. Mislim da su svi zaslužili da budu tu, jer su igrali dobro. Ali, sve su to nijanse i sitnice gdje mi je i moje iskustvo koje sam stekao sigurno pomoglo da dođem do kraja i pobijedim.
Mislim da sam na turniru u Primoštenu imao samo jednu izgubljenu partiju u modu 1v1. Svi igrači su zaista bili super. Balkan je oduvijek bio pun dobrih igrača simulacije fudbala, vjerujem da će ih još biti na pro sceni.
Do Svjetskog ima još nekoliko mjeseci, hoće li biti još pripremnih turnira do tada?
Ima dva mjeseca do tog turnira. Eto, sad sam iskoristio taj u Primoštenu, a iskreno se nadam da ćemo do odlaska u Indoneziju imati još makar dva turnira, jer oni nam pomažu da koliko, toliko ostanemo u formi. Trenutno u e-Footballu ne postoji mod za online, tako da nema puno mogućnosti da se organizuju turniri. Konami još nije ubacio ništa za igru ozbiljnije.
Koliko sam shvatila ti si profi igrač PES-a, sada e-Footballa. Koliko titule na takmičenjima poput Svjetskog i Evropskog pomažu e-fudbalerima da dođu do dobrih ugovora?
Moja prva godina kada sam u Zagrebu 2018. godine osvojio prvo mjesto, a nakon toga otišao u Kinu i igrao turnir, mi je donijela i prvi profeisonalni ugovor koji sam potpisao za ekipu Nanta. Nakon toga uslijedio je još jedan, pa sam dobio priliku da igram za Romu, a njemu je prethodnila vicešampionska pozicija na Evoopskom.
Tada sam igrao tu pro ligu gdje sam bio jedan od najboljih igrača. Nakon toga sam dobio ugovor u Barseloni i u međuvremenu sam osvojio prvenstvo sa Srbijom. Dosta znače svi ti rezultati, ipak se sve to prati, kao i u pravom fudbalu. Čim uđeš u krug profesionalaca - tu si, samo održavaš formu.
Ne znam koliko si pratio, ali podgorička ekipa Budućnosti je u modu 11v11 osvojila dvije titule prethodne sezone. Voliš li ti mod 11v11, i može li se desiti da možda zaigraš za Budućnost sa momcima?
Pratio sam. Svojevremeno smo i mi oformili tim Zvezde, pa sam i sam igrao taj mod 11v11. Prije Budućnosti smo mi baš osvojili titulu Lige šampiona, a nakon toga se povukli, otišli u penziju i prepustili ostalima da igraju. Eto vidiš, to je bilo dobro jer je Budućnost osvojia titulu nakon nas (smijeh). Ma znam neke momke koji igraju za Budućnost, super su i naravno može se desiti da jednog dana zaigram za Budućnost. Ako dođe do transfera, vrlo rado ću preći i igrati za plavo-bijele.
Bonus video:
