Nova je sezona simulacije brdskih trka iza koje stoji organizacija Montenegro sim racing je u toku, a do sada su vozači prošli tri staze - Glavu Zete (Crna Gora), Monte Erice (Italija) i Krajiška zmija (Bosna i Hercegovina).
Organizacija ove godine u pravilniku dozvoljava učešće u tri različite klase automobila, pa se tako trkači takmiče vozeći Hondu Civic Super production klasa A-2000ccm3, Mitsubishi Lancer Evo 9 N-3000+ i Fiat 126 moto klasa -1200ccm3.
Iako je tek prošle godine počeo da se takmiči na brdskim trkama, Lazar Đorđević iz Srbije trenutno u klasi Fiat 126 moto ima najbolje rezultate. Sve tri trke završio je kao najbrži, a iako do naredne ima dosta vremena, jer će se odigrati tek nakon praznika, Lazar se uveliko sprema.
Ima iskustva i kad su u pitanju amaterske karting trke, ali je je igru Assetto Corsa, koja je jedna od najboljih simulacija vožnje, zavolio.
”Prvi kontakt sa simulacijama na volanu je bio prije 10 godina i uglavnom je interesovanje za virtuelnim automobilizmom bilo tu konstantno. Prije tri godine sastavljam malo ozbiljniji setup i od tada sam konstantno aktivan. Početak bio na Assetto Corsi. Tu shvatam da imam mnogo da učim i danas smatram da Assetto Corsa najbolje može da približi vozačima gdje se brzina krije. Diskutabilno je da li je najbolja simulacija na tržištu, ali svakako je meni referentna vrijednost za sve ostale simulacije”, priča za Magazin Lazar Đorđević.
Učestvuješ u brdskim trkama koje organizuje Montenegro sim racing. Je li ti ovo prva godina učešća?
Učestvovao sam i prošle godine. Vidio sam reklamu, vidio da će se voziti Honda i bio sam kupljen. Vratio sam se na Assetto Corsu sa Racerooma iz kružnih trka. Prošlu sezonu sam završio na petom mjestu i to je za mene bio ogroman uspjeh. Tada je svaka staza za mene bila nepoznanica kao i ogromna trema na trci. Kružne trke su malo drugačije, imaš vremena da se smiriš kroz nekoliko krugova, da ispraviš greške u sljedećem krugu. Ovde je u nekoliko minuta sve gotovo. Ove sezone se to iskustvo i te kako vidi, kako na treningu, tako i na trkama.
Za sada si tri trke završio kao najbrži. S obzirom na to da od jedne do druge trke ima 15 dana, koliko vremena provedeš dok upoznaš stazu i spremiš se za finalnu trku?
U zavisnosti od slobodnog vremena, za sada je prosjek 30 sati treninga na dvije nedjelje. Po stazi prođem od pet do 10 hiljada virtuelnih kilometara. Prva dva, tri dana pamtim stazu i onda na dva dana mijenjam pojedinosti na koje se fokusiram u toku treninga. Dva, tri dana pred trku više odmaram i spremam sigurnu vožnju, što znači da ne jurim najbolje vrijeme već najsigurnije.
Postigneš li nekad na treningu bolje vrijeme nego kad voziš trku gdje se isto mjeri i na koje si vrijeme posebno ponosan?
Na treningu su uvijek bolja vremena nego na trci. Na trci je jako bitno proći kroz cilj u jednom komadu, diskvalifikacija ozbiljno ugrožava bodove za generalni plasman. Svakako, sanjam dan kada ću na trci postaviti najbolje lično vrijeme.
Ponosan sam na svako vrijeme do sada u sezoni, s obzirom na to da su bila sekund sporija od onog na treningu, a takvim rezultatom je, verujem, svaki vozač ponosan.
Izabrao si najslabiju klasu - Fiat 126 MOTO. Zašto?
Ne bih se složio da je najslabija. Fiat ima manje od 600 kilograma, dok Honda ima 1200 i Mitsubishi 1300kg. Težina ovdje igra ulogu u ubrzanju, kočenju i skretanju i to čini Fiat-a jako brzim vozilom. Volim što lakši automobil. Volim svaku mašinu koja radi na visokim obrtajima, Fiat vrti preko 15000. Kada sam se inicijalno odlučio za ovu klasu, svidjelo mi se kako je direktan, kasnije se ispostavilo da automobil odlično komunicira sa mnom, što nije slučaj sa ostale dvije klase. Pogon na zadnje točkove i nekonvencionalna raspodjela težine takođe krase ovaj automobil. Konfiguracija mog računara nije uticala na izbor klase, konfiguracija je tu da obezbijedi što bolji odaziv na komande.
Od koga najviše strahuješ kad je konkurencija u pitanju?
Trenutno sam na udobnih 39 poena prednosti ispred drugoplasiranog Matije Markovića kao i Save Popovića. Ne strahujem za prvo mjesto, ali nastavljam da dajem sve od sebe i ostavljam ovo takmičenje kao prioritet kako bih napravio mjesta za trening. Pomenuo bih i Miloša Tatara, Dragana Đuričića koji su na ranijim trkama pokazali da mogu da budu brži od mene. Na trećoj trci nam se priključio i Stevan Miličković od koga očekujem puno s obzirom na to da se na zajedničkom treningu, a kasnije i trci, pokazao kao odličan vozač.
Hoće li te dobri rezultati ohrabriti da se možda naredne sezone spremiš za neku bolju klasu?
U ovoj klasi sam shvatio gdje griješim kada su u pitanju druge klase. Volio bih da se sljedeće godine svi nađemo u jednoj klasi. Trenutno se bolje snalazim u sporijim automobilima i u pogonu na zadnje točkove. Ovi rezultati će me motivisati da u budućnosti uložim napor i savladam svaku klasu. Jedva čekam te prilike.
Što misliš o Montenegro Sim Organizaciji i kako ocjenjuješ njihov rad?
Da nije bilo te reklame prošle godine, ja bih i dalje bio u mraku. Montenegro Sim Racing mi je omogućio, ne samo da se takmičim, već i da vidim balkansku sim racing scenu. Upoznao sam preko 30 ljudi koji dijele istu ljubav, upoznali smo se i uživo. Tek sada saznajem da ovdje ljudi voze više od 10 godina i očaran sam svime. Imajte u vidu da ovo organizuje mali tim ljudi u svoje slobodno vrijeme iz čiste ljubavi i ono što su kreirali je, nadam se, temeljac za balkansku sim racing scenu. Svjedoci smo da iz trke u trku organizacija postaje sve bolja, da se sve više vozača priključuje. Postižu i da uvaže sugestije svih učesnika. Na sve to se i sami takmiče, kako postižu, ja ne znam. Veliko hvala Montenegro Sim Racing organizaciji na ovom šampionatu, na borbi za vidljivost ovog sporta. Želim im kao jednim od pionira kod nas da ubrzo Balkan približe Evropi i svijetu.
Dosta pravih vozača se odluči da igra simulacije. Jesi li ti imao priliku da učestvuješ u pravim trkama?
Učestvovao sam u nekoliko amaterskih karting trka. Rezultati su bili osrednji. Prave trke traže finansijska sredstva, manje je mogućnosti za trening dok je meni lično potrebno dosta treninga. Imao sam i priliku da uporedim svoja vremena kada se za vožnju kartinga pripremim vožnjom na simulatoru. Sa pripremom, vremena su bolja.
Simulacija zaista pomaže vozaču da ostane u formi, da mu način razmišljanja i ponašanja na stazi bude refleks. Ostaje želja da se jednog dana odvažim i obezbijedim sebi prvu sezonu u trkačkom automobilu, prave trke već doživljavamo.
Ima li adrenalina i kad voziš virtuelne trke, s obzirom na to da ne možeš pričiniti štetu, eventualno možeš biti diskvalifikovan?
Adrenalina ima toliko da je nepodnošljiv. Drhtavica, teško disanje, stezanje volana. Možda ovdje adrenalin dolazi iz straha od greške koja dovodi do diskvalifikacije. Ili je to možda trema. Svakako iz trke u trku sve sam mirniji i bolje se nosim sa tim uzbuđenjem. Lično sam se bolje osjećao na karting startu, nego na virtuelnoj trci. U oba slučaja, kada se trka završi, isti je osjećaj, pozitivno raspoloženje prouzrokovano adrenalinom.
S obzirom na to da u brdskom šampionatu ima dosta staza sa ex-YU prostora, imaš li omiljenu?
Buzet u Hrvatskoj. Definitivno. Ništa manje zahtjevna od ostalih, ali je volim od prvog dana. Dok druge staze znaju da me iznerviraju kada mi ne ide, na Buzetu uživam konstantno. Uzbuđenje na Buzetu prošle sezone dok čekam da Miloš Tatar završi svoju drugu vožnju gdje nas stotinke dijele u borbi za treće mjesto, to je sjećanje za života.
Trkači se trude da na domaćim stazama postave i drže rekorde. Hoćeš li i ti juriti isti i na kojoj stazi?
Iz Srbije sam, a srpskih staza nema u ovogodišnjem kalendaru. S obzirom na to da je jedini asfalt koji sam iskusio uživo asfalt - Trojice nad Kotorom i činjenica da je posljednja trka na kalendaru, ako bodovi dozvole i prvo mjesto nije ugroženo, dozvoliću sebi maksimalni napad na lični rekord.
Trenutno ste na pauzi, naredna trka je nakon praznika. Hoćeš li se još bolje spremiti za istu i šta očekuješ od naredne trke?
Sljedeća trka je specifična, Trento Bontone, oivičena zidovima i bankinama, dugačka skoro 18 kilometara. Svaki metar je opasnost zbog konstantih neravnina koje trkačka kola ne vole. Verujem da je svima cilj da je bezbjedno prođu.
Očekujem veliko uzbuđenje obzirom da ova trka nosi 1,5 puta više bodova od ostalih. Vrijeme na pauzi ću koristiti da uporedno treniram i za ostale trke na kalendaru, dok ću Trento trenirati tako da svaki put izađem na cilj bez havarije.
Igraš li još neke igrice sem simulacije?
Ponekad, ali je zanemarljivo. Uglavnom me društvo pozove, instaliram, pa kroz mjesec dana i obrišem. Trenutno je aktuelan Warzone 2.0 sa društvom, kada za volan nema koncetracije. Provozam i dva točka na MX Bikes, i ta igrica je kategorija simulacije za vožnju motocross-a.
Jesi li tako brz i kad voziš pravi automobil?
Opet ostaje da se oprobam na pravoj stazi i da vidim gdje stojim. U saobraćaju nema mjesta brzini, niti je mjerljiva, stoga ne bih rekao da sam brz, ali svakako efikasan od tačke A do tačke B. Sigurno je da znam više od prosječnog vozača. Deset godina dozvole i aktivne vožnje bez prekršaja i nezgoda.
Čime se inače baviš i kako tvoja okolina gleda na tvoju ljubav prema simulaciji vožnje?
Na Fakultetu za marketing i menadžment mi je preostalo da predam diplomski rad i gotovo. Trenutno sam zaposlen kao tehnička podrška. Često radim od kuće i zahvaljujući tome imam vremena za ovu količinu treninga. Okolina podijeljeno, ili razumije ili ne razumije. Oni koji ne razumiju, smatraju to igricama i gubljenjem vremena, oni koji razumiju se istovremeno i zainteresuju. Ako ništa drugo, bezbjednost u saobraćaju je prirodna sljedeća tema, ako već okolinu ne interesuje vožnja kao sport. Zahvaljujući Montenegro Sim Racingu i uživo prenosima, sada okolina i bodri moju strast.
Bonus video:
