Ostale su još dvije trke u brdskom šampionatu Montenegro SIM Racinga, a Mladenu Miloševiću teško bilo ko može pomrsiti konce da ne osvoji prvo mjesto u najjačoj konkurenciji ove godine - N3000+ Mitsubishi Lancer.
Iako mu je Honda omiljeni automobil i privatno je posjeduje i vozi, odlučio je da se ove godine okuša u klasi Mitsubishi Lancer jer je najjača konkurencija.
No, apetiti Miloševića kad je u pitanju simulacija vožnje rastu, pa će uskoro na svom Youtube kanalu i Twichu postavljati i tutorijale za buduće vozače simulacije. O svemu tome priča za “Magazin”...
Mladene, u sezoni koju pratimo kao i u prethodnim takmičenjima pokazao si veliki talenat. Koliko dugo si u SIM Racingu, i kako je sve počelo?
Počelo je davno, davno... mislim negdje 2004-2005. godine... Oduvijek sam imao strast prema automobilizmu kako u pravom životu, tako i u virtuelnom. Počelo je to skroz neobavezno, neka najjeftinija oprema koja je tada bila dostupna u Podgorici, mali monitor, stari PC, Dial-Up konekcija, ali ogromna želja i zadovoljstvo! Ljudi koji nisu u Sim Racingu jednostavno ne mogu da shvate koliko to može da bude realno i zanimljivo... Nije to samo volan, staza... uđi i vozi. Tu su drugovi. Svi smo povezani online, vozimo zajedno, družimo se, savjetujemo jedni druge. Sim Racing je bukvalno mjesto koje spaja ljude iz cijelog svijeta i koje stvara doživotne uspomene. Za mene lično Sim Racing nije nešto sa čime ubijam vrijeme ili dosadu. Sim Racing je za mene nešto specijalno i nešto čime ću se baviti dok sam živ, pa i kad budem imao 70 godina. Jednom Simracer, zauvijek Simracer. Baš to.
Kako se pripremaš za trku i koliko dugo traju pripreme? Imaš li neki ritual prije trke?
Pripreme za trku su kod svakog drugačije. Baš sad razmišljam šta bih mogao reći, ali, nemam neki specijalan način, sve ide nekako spontano. Najbitnije u trkama, kako brdskim tako i kružnim je konzistentnost, a onda dolaze taktike i proračuni. ima Svega po malo. Prije recimo pet, šest godina sam vozio baš mnogo i trenirao po tri, četiri nekad i pet sati dnevno. Sad treniram malo manje, ali između svake trke imamo po 14 dana rok da se pripremimo, tako da treniram svaki dan i pripremim se 100 odsto. Što se tiče rituala, volim da izgnjavim svoju mačku Cecu prije početka svake trke. Ceca je stara 21 godinu i svaki moj trening, trku, pobjedu, od prvih dana mog Simracinga, sve je ispratila i bila full podrška čak i dan danas.
Da li više voliš brdske ili kružne trke i zašto?
Volim i brdske i kružne trke, ali... Brdske trke su nešto posebno iz razloga što imate samo jedan pokušaj da se popnete do cilja i ako u tom pokušaju napravite grešku za vas je trka završena, dok u kružnim trkama vozite na vrijeme ili na određeni broj krugova. Ako u određenom krugu napravite grešku, imate još prostora da je ispravite. Podjednako rado učestvujem i u brdskim i u kružnim trkama i osjećam isti adrenalin.
Da li imaš neku omiljenu stazu/automobil koju/i bi izdvojio?
Omiljena brdska staza mi je Glava Zete - Bogetići, dok mi je omiljena kružna staza Bathrust. Što se tiče auta, volim da vozim sve, od prednje vuče, zadnje i pogona na sva četiri točka, ali izdvojio bih Hondu kao omiljeni automobil i brend generalno. Obožavam Japan i sve što ima veze sa njima. Kada sam bio dijete moji roditelji su kupili Hondu Prelude, to je bila 1995. godina, a Honda je bila stara samo dvije godine. Od tog momenta za mene postoji samo Honda. Sada posjedujem izuzetno rijetku Hondu CRX EE8 iz 1992. godine i već 12 godina je u mom vlasništvu. Auto je bukvalno spreman za stazu, svaki mogući dio na autu je trkački jedino fale slick gume koje ne smijemo koristiti po normalnim cestama, ali i za to imamo rješenje pa je na autu, naravno, japanska guma Yokohama.
Neko si ko veoma prati sva dešavanja u auto-moto sportu. Koje je po tebi takmičenje iz svijeta trka najzanimljivije i da li si navijač nekog tima ili vozača?
Najveće poštovanje imam za WRC šampionat i za WRC vozače, a posle tog takmičenja najviše volim i cijenim Formulu 1. Što se tiče omiljenih vozača imam ih više, to su Mihael Šumaher, Maks Verstapen i Sebastian Leb.
Osim što voziš SIM trke znamo da si odličan u crtanju i dizajniranju. Jesi li taj talenat naslijedio od nekog? Kako je to počelo i kad?
Jesam, talenat sam naslijedio od oca kojeg ne mogu prestići u crtanju i slikanju pa da živim još 100 godina. Počelo je tako što mi nisu mogli uzeti papir i olovke iz ruku (smijeh). Uvijek sam nešto crtao, u Osnovnoj sam dosta puta dobijao kazne i loše ocjene iz drugih predmeta jer na časovima nisam pratio nastavu, nego sam crtao. Kasnije kako sam odrastao taj talenat je napredovao i počeo sam sve ozbiljnije i ozbiljnije da ulazim u to. Završio sam Likovnu školu na Cetinju. Kasnije sam počeo da tetoviram, a dizajn je isto nešto što mnogo volim. U posljednje vrijeme sam se prebacio sa papira i olovke na digitalno crtanje/slikanje. Na Wacom grafičkoj tabli radim crteže po narudžbi, većinom auta, logoe firmi i slično.
Crtanje je sastavni dio mog života, baš kao i automobili i Simracing.
Koja su tvoja očekivanja od nastavka sezone? Vjeruješ li da ćeš osvojiti šampionat u najjačoj klasi?
Moja očekivanja su uvijek na maksimalnom nivou. Bilo koje takmičenje da je u pitanju, ja od sebe očekujem maksimum jer sam svjestan da taj maksimum mogu da dam. Naravno da vjerujem da ću osvojiti šampionat i trenutno se nalazim u pogodnoj situaciji jer su ostale još dvije trke do kraja, a imam više od 32 boda prednosti. Uvijek vjerujem u sebe i uvijek dajem svoj maksimum. Ako mislim da nisam u mogućnosti da se dovoljno predam učešću u nekom šampionatu, uopšte se i ne prijavljujem za isto. Znači, ako me vidite da vozim na nekom takmičenju, znajte da gađam na visoko.
Posebnu želju za osvajanjem ovog šampionata imam jer titulu želim da posvetim svom tragično stradalom drugu Nikoli Asanoviću kojeg “vozim” sa sobom na haubi i gepeku od Lancera.
Osim Assetto Corsa platforme imaš iskustva i u drugim Racing simulacijama. Koja je po tvom mišljenju najbolja i zašto?
Probao sam sedam, osam različitih simulacija od kojih izdvajam iRacing i Assetto Corsu. iRacing je mnogo ozbiljnija simulacija, ali nažalost za naše standarde i dalje dosta skupa. Svaki auto u simulaciji morate da kupite isto kao i stazu i na sve to morate da platite godišnju pretplatu da bi uopšte mogli da koristite simulator, dok Assetto Corsa ne košta ništa i ubacujete auta i staze besplatno, a pritom imate odličnu simulaciju koja i dan danas poslije osam, devet godina svog postojanja može da parira najnovijim naslovima.
Što misliš o SIM Racing sceni u Crnoj Gori i generalno o konkurenciji u klasi koju voziš ove sezone?
Sim Racing scena u Crnoj Gori je u posljednjih nekoliko godina na mnogo višem nivou nego ranije. Uvijek je bilo vozača i uvijek su postojala takmičenja, ali je u poslednje dvije, tri godine sve počelo da bude mnogo ozbiljnije, da se organizuju ozbiljniji šampionati, novčane nagrade, pehari. Bukvalno sve kao u pravom životu. Svemu tome doprinosi Montenegro Sim Racing organizacija koja nas drži sve na okupu svojim profesionalizmom i svojom ozbiljnošću. Što se tiče konkurencije u klasi, o vozačima mislim sve najbolje, svi se trude i daju svoj maksimum. Postoji nekoliko vozača koji su izuzetno mladi, talentovani i brzi, a na koga mislim zadržaću za sebe (smijeh).
I u pravom životu sam siguran da bih u trkama imao dobre rezultate, jer sam uporan i perfekcionista sam. Volim da je sve pod konac, ali iz poštovanja prema majki nikad nisam krenuo u te vode jer ona taj stres sigurno ne bi mogla da podnese.
Kakvi su ti planovi za budućnost u SIM racingu?
Planovi su veliki. U aprilu počinjem sa live streamingom kako na Youtube servisu, tako i na Twitchu. Imam još noviteta što se tiče opreme. Planiram da napravim full trkački prostor iz kojeg ću streamovati kao iz pravog trkačnog automobila. Imam podršku rođenog brata Miljana iz Los Anđelesa koji jedva čeka da gleda stream trkanja, iako baš nije iz trkačkog svijeta kao ja, ali mu se ipak opasno sviđa komplet priča. Takođe, moj drug Boris Ilinčić me maksimalno forsira u svemu tome. Svaki dan dobijem neku novu ideju u vezi streaminga. Biće tu raznih korisnih stvari za nove sim racere, biće snimci najbržih krugova, tutorijali kako postignuti najbrže krugove, kako biti konzistentan, kako naštelovati auto... Mislim da će biti jako zanimljivo.
Tvoje misljenje o Montenegro Sim Racing organizaciji? Da li imaš neke zamjerke ili ideje koje bi mogli realizovati u narednim sezonama?
O Montenegro Sim Racing organizaciji mislim sve najbolje, poznajem sve momke iz vrha, družimo se i uvijek komuniciramo jedni sa drugima kako bi sve to mogli unaprijediti na još viši nivo. Poznajem ih sve već dugo, neke čak preko 10 godina. Upravo sa Radomirom Savićevićem kao i sa Borisom Ilinčićem sam vozio stari rFactor prije nekih devet, deset godina. Mjesta za napredak uvijek ima, ne samo kod nas nego i kod najboljih svjetskih virtuelnih organizacija. Bitno je samo napredovati što od ove organizacije jedino i očekujem i radujem se novim takmičenjima.
Yugo je spor, ali ne prašta greške
Vozio si prvu kružnu trku Yugo Balkan Kupa. Kakav je osjećaj sa brda preći na krug, to jeste iz Mitsubishi Lancera u Yuga?
Jesam, vozio sam prvu trku Yugo Balkan Kupa i mogu vam reći da mi se opasno svidio auto. Jeste spor, ali ne prašta greške. Ako napravite malu grešku gubite mnogo vremena, jer auto nema dovoljno snage kojom to možete nadoknaditi. Uopšte nije bitno da li je auto spor ili brz, u svakoj klasi može da bude veoma zanimljivo trkanje, pogoto u Yuga kada su auta svima ista i kada su razlike u kvalifikacijama izuzetno male. Na prvoj trci na Miseluku sam prošao odlično, nadam se da će isto tako biti i na sljedećoj - staza Grobnik u Hrvatskoj.
Mitsubishi i Yugo su dva apsolutno različita automobila i dva apsolutno različita stila vožnje. Mitsubishi je agresivan, brz, voli nagle promjene pravca... dok Yugo mora da se vozi hiruski precizno jer ako, bukvalno, na pravcu izađete na 50-okretaja manje nego kolega koji je iza vas, na kraju pravca ste izgubili poziciju.
Bonus video:
