Drugi Podgorica Art festival biće održan narednog vikenda, tačnije u petak 23. i subotu 24. septembra, a organizatori su i ove godine pripremili bogat muzički program koji će se odvijati na bini u Bokeškoj ulici.
Ove godine akcenat je stavljen na crnogosku muzičku scenu, pa će se tokom dva dana predstaviti podgorički bend Jentis, kao i sastav Mikrokozma i kvartet crnogorskog gitariste Šuleta Jovovića.
Jedini gost na PAF festu biće druge večeri Milivoje Petrović, poznatiji kao Miško Plavi. Iako je sa svojim triom obišao svijet, Mišku Plavom ovo će biti prvi nastup u glavnom crnogorskom gradu.
“Niko me do sada nije zvao. Ovom prilikom želim da se zahvalim organizatorima PAF-a na ljubaznom pozivu. Za uspjeh koji postižem na koncertima mogu da zahvalim fantastičnim momcima, muzičkim gromadama, Vasilu Hadžimanovu koji svira sinti bas i klavijature i Srđanu Dunkiću Džoniju na bubnjevima. Bez njih moja muzika ne bi mogla da dostigne ovaj nivo”, ističe Miško Plavi dodajući da će u Podgorici svirati dio programa "Music around the World" koji se sastoji uglavnom od autorskih numera, a biće i nekoliko pjesama drugih autora u njihovom aranžmanu.
Miško Plavi karijeru je započeo krajem 70-tih, kao jedan od autora iz generacije Novog talasa svirajući u bendovima "D Boys", "Piloti" i "EKV", a o tome otkud interesovanje za instrumentalnu muziku, koja na našim prostorima nije cijenjena kao u svijetu, on kaže:
“Cijelog života sam slušao instrumentalnu muziku, a svirao sam u pomenutim bendovima kao profesionalac, ili u EKV zato što su mi članovi grupe bili prijatelji. Ne slažem se da instrumentalna muzika nije cijenjena. Svakako nije popularna kao vokalna, ali ja sam srećan što se ne bavim popularnom muzikom. I kod nas ima dosta publike koja dolazi na koncerte i sluša muziku”, smatra on. To što publika najčešće kod kompozicije čuje tekst, pa tek onda melodiju, njega pretjerano ne zabrinjava niti mu to stvara problem kad stvara.
“S obzirom na to da volim muziku i posvetio sam joj život, nije mi teže nego je lakše. Meni tekst kvari ugođaj, da ne pričam o banalnosti i prizemnosti onoga o čemu se danas pjeva, ne samo kod nas, nego i u svjetskoj popularnoj muzici. A prednost je da mogu da sviram bilo gdje u svijetu jer svi razumiju univerzalni jezik muzike”, objašnjava on.
Muzika koju stvara Miško Plavi mješavina je više žanrova - džeza, tanga, a sadrži i etno motive. Za razliku od većine muzičara sa ex-YU prostora koji džez kombinuju sa etnom kako bi se približili publici, on ima drugačiji pristup tome.
“Lično, uveo sam etno motive upravo da bih približio mjesto odakle dolazim publici u dalekom Japanu, gdje je od 2000. na- ovamo i klesan moj program i gdje sam do sada održao preko 200 koncerata u najelitnijim salama. Kada sviram tamo, program ima više etno motiva. Ovdje sviram program sa više uticaja iz svjetske muzike, ali naravno, ostane i malo etna”, ističe on.
Pored autorske muzike za trio "Miško Plavi", Petrović je radio i primijenjenu muziku - za filmove "Sivi kamion crvene boje", "Uvođenje u posao", kao i tri ostvarenja Žan Mark Bara.
“Filmska muzika je takođe pretežno instrumentalna, pa sam i tu u svojim vodama. Poslije muzike za prvi film koji sam uradio sa Žan Mark Barom gdje sam se dosta mučio, stekao sam rutinu i samopouzdanje, pa je poslije išlo lakše”, prisjeća se on.
Miška Plavog mnogi pamte iz perioda kada je svirao u bendu "Piloti", čiji je član bio 11 godina. No, i tada je kako kaže, kod kuće slušao fusion jazz, a ne domaće izvođače. Bendu je dao svoj pečat, a kako se i sam uklopio u Pilote priča:
“Bez obzira što muzika Pilota nije bila po mom ukusu, svakom poslu prilazim do kraja požrtvovano i radim ga do svojih krajnjih granica”, zaključuje on.
Slušao strane izvođače i Olivera
Petrović kaže da je slušao muziku koja nije sa ovih prostora, ali da je od domaćih umjetnika oduvijek cijenio i slušao jedino Olivera Mandića. Međutim, kako kaže nove generacije iznjedrile su dosta dobrih muzičara, a na pitanje koga još cijeni od kolega kaže:
“Pojavila se grupa muzičkih stvaralaca koji su završili prestižne akademije u svijetu i koje nazivam - genijalcima. Vasil Hadžimanov, Slobodan Trkulja, gitarista Branko Trijić, zatim Sale Sedlar, Nemanja Radulović... Takođe tu su i legende koje su opstale, koje i dalje aktivno sviraju i kojima skidam kapu - YU grupa, Rambo Mega Car, Partibrejkersi, Električni orgazam.... Teško je u ovakvom nabrajanju sjetiti se svih koji vrijede, sigurno ih ima još”, kaže on.
Dijele nas samo nametnute vjerske, političke granice
Popularnost je zahvaljujući svojoj muzici stekao i u Japanu, gdje je održao dosta koncerata i čak živio neko vrijeme. Muzika je univerzalni jezik, a o tome kako Japanci reaguju na njegov autorski rad, Miško kaže:
“Isto kao Srbi, Crnogorci, Njemci, Amerikanci... da ne nabrajam više nacije kojima sam svirao. Često dobijem poslije koncerta potpuno istu reakciju, potpuno istim riječima, samo na različitom jeziku. To me je u početku zaista fasciniralo, a onda sam shvatio da su svi ljudi isti, dijele nas samo vještački nametnute vjerske, političke, geografske granice”, ističe on.
Miško Plavi je autor knjige "Planeta Japan", koja je u stvari putopis sa primjesama autobiografskog romana, no danas, kako kaže, više ne piše.
“Jako sam se namučio dok sam pisao “Planetu Japan”. Jedini poriv je u stvari bio taj što sam uz knjigu objavio CD Live in Japan i htio sam da uz knjigu dam više šanse disku, da instrumentalnu muziku čuje veći broj ljudi. Ideja mi je bila da dok se čita knjiga, sluša se muzika sa CD - a. U svakom slučaju veoma sam zadovoljan što su knjiga i CD ugledali svjetlost dana, a i kritike su bile povoljne. Možda nekad kasnije, u futuru, napišem još nešto”, objašnjava Miško Plavi.
Bonus video:
