Džordž Klinton tvrdi da je sa Sirijusa i nije teško povjerovati da je vanzemaljac : sa fankom je od njegovog nastanka, a i nakon pet decenija, u svojoj 75. godini mu je jednako posvećen - snima albume, ide na turneje, ali i vodi sudske bitke za svoja autorska prava.
Svoj svemirski brod ostavio je u muzeju, pa ga na putovanjima po svijetu prati živopisan sastav muzičara u kojem su, između ostalih, njegov sin i sedmoro unuka, a ta generacijski raznolika ekipa oduševila je publiku i na ovogodišnjem izdanju novosadskog festivala Exit.
Otkako je šezdesetih godina prošlog vijeka počeo da radi kao autor pjesama za čuvenu detroitsku izdavačku kuću “Motown”, potpisao je bezbroj izdanja, mnoga od njih postala su klasici, koje osim publike rado slušaju i njegove mlađe kolege, pa je Klinton jedan od najsemplovanijih izvođača na svijetu.
Smatra se tvorcem ideje življenja fanka, i u razgovoru za “Vijesti” uoči izlaska na glavnu Exitovu glavnu binu, prvo je objasnio u čemu se ona sastoji.
“Što god da radiš, potrudi se da to uradiš najbolje što možeš. A kad završiš s tim, funk it!”, životna je filozofija legendarnog muzičara.
Zvuk Klintona i njegovih sastava Parliament i Funkadelic čuven je kao p-funk i muzičar potvrđuje najčešće tumačenje - da je ova kovanica skraćenica od pure funk (čisti fank).
“P-funk je, po mom mišljenju, kombinacija Parliament fanka, Motown fanka, Džimi Hendriks fanka i svega što sam do sada radio, zatim tu su Mesio Parker, Fred Vesli... sve do Džejmsa Brauna. Sve to pomiješano zajedno je p-funk, svi u njemu su fanki” .
Nabrojao je dosta imena, ali mu nije bilo teško da odabere ono koje je među njima najviše fanki.
“Ako moram da izdvojim jednoga, svakako će to biti Džejms Braun. S tim će se svi složiti (smijeh). On je jednostavno živio u tome”.
Sa detaljima iz svog života Klinton, koji je do pred ulazak u osmu deceniju života redovno pušio krek, javnost je upoznao 2014. kroz svoju aubiografiju "Brothas Be, Yo Like George, Ain't That Funkin' Kinda Hard on You?".
“Da, evo je!”, kaže muzičar, pokazujući primjerak koji ne zaboravlja da ponese na razgovore sa predstavnicima medija.
Na konstataciju da je u ovoj knjizi, koju opisuju kao urnebesnu, razuzdanu i dirljivu storiju o čovjeku ogromnog uticaja na savremenu muziku, bio veoma iskren, on je rekao: “Nema poente pisati autobiografiju, ako se nećete maksimalno potruditi da se držite istine i ja sam to uradio”.
Nisu naravno sve njegove priče stale u jedno djelo, a ima onih koje bi bile pretjerane za javnost, pa ih je izostavio.
“Bilo je mnogo stvari koje su ubitačne za književni biznis, ali sada snimam dokumentarac, kako bih pokrio i taj ostatak. Previše je toga za jednu knjigu”.
Ipak, pravi motiv za njegov spisateljski poduhvat nije bilo zabavljanje čitalaca pikanterijama, već opisivanje dvije decenije duge sudske borbe za autorska prava, ističe on.
Tokom tog perioda podnio je brojne tužbe protiv izdavačke kuće Bridgeport, koja posjeduje prava na oko 170 pjesama čiji su autori Klinton i članovi njegovog benda. Muzičar tvrdi da je ova firma falsifikovala njegov potpis na ugovorima iz 1982. i 1983.
“Sve ozbiljne stvari stavio na stranu 379. Na njoj je svjedočenje o jedne osobe o postupcima koji su nam nanijeli najviše štete u periodu kada je radila za tu izdavačku kuću. Ona je svoj iskaz predala u američki konzulat u Švajcarskoj”, objašnjava muzičar koji je jo š 1997. primljen u Hol slavnih rokenrola.
“U svojoj autobiografiji sam opisao šta kompanije koje izdaju muziku rade izvođačima, kako nam novac koji zarade od naše muzike, ne daju nazad. Knjiga je zato zabranjena u Sjedinjenjenim Američkim Državama, ali je možete naći u drugim zemljama, Italiji ili Japanu, na primjer”, priča Klinton.
“Trenutno radim na albumu sastava Parliament. Nazvali smo ga 'Medicate Fraud Dog' i objavićemo ga krajem ove ili početkom naredne godine. Nedavno je izašao album 'Funkadelica' na kojem sarađujem sa hip hop zvijezdama Kendrikom Lamarom i Ajs Kjubom”, najavljuje Dr. Fankenštajn.
Njegovo posljednje, ovogodišnje izdanje je pjesma “Ain’t That Funkin’ Kinda Hard On You?” sa pomenutom dvojicom repera.
Na koncerte dolazio u svom svemirskom brodu “Mothership”
“Da, ja sam vanzemaljac, porijeklom sa planete Sirijus”, po ko zna koji put potvrđuje Klinton priču o svojim korijenima.
“Pripadnici afričkog plemena Dogon, koje živi u Maliju, vjeruju da su potekli sa Sirijusa i da dijelim njihovo ubjeđenje”, nastavlja on, dodajući da ga to što potiče s druge planete ne čini različitim u odnosu na prosječnog Zemljanina.
“Kroz istoriju ljudi su se pomiješali i DNK se svima izmijenio”, objašnjava muzičar.
Klinton, čija je slava bila na vrhuncu tokom sedamdesetih, u toj i narednoj dekadi na koncert je znao da sleti u svom svemirskom brodu zvanom “Mothership”. Održavanje spektakularnog scenskog rekvizita bilo je previše skupo, pa je letjelica “penzionisana” krajem prošlog milenijuma. Desetak godina kasnije našla je novi dom u muzeju Smitsonijan.
“Nedostaje mi na putovanjima po svijetu, ali i dalje osjećam njegovo prisustvo na sceni. 'Mothership' je uvijek uz mene”, ubijeđen je Klinton.
Bonus video:
