Beogradski reper Struka nedavno je objavio novi EP “Poslednji Mohikanac” na kojem se našlo sedam numera i dva miksa. Ovo izdanje, kao i njegov prošlogodišnji zajednički album sa Rexxxonom, članom popularne rep grupe VIP, označili su Strukin povratak u Bassivity, izdavačku kuću koja je početkom milenijuma odigrala bitnu ulogu u jačanju srpske scene. Srpski rep tada je postao dominantan u regionu, a među albumima Bassivitya koji će kasnije postati klasici našao se i Strukin debi "Ipak se obrće".
Deset albuma kasnije poznata etiketa se ugasila, pa ponovo oživjela, poznati reper pokrenuo je svoju izdavačku kuću, pa se vratio matičnoj, a o tome kako je bilo kako nekad i kako je sad Struka je prvi put pričao za “Vijesti”.
Što sadrži novi EP?
U principu to je izdanje koje je uzgredno nastalo, jer nije namjenski stvarano, već je više u pitanju skup singlova koji nisu našli mjesto ni na jednom dosadašnjem izdanju. Odlučio sam da ih skupim sve na jednom mjestu i napravim EP. To je svojevrsni “Lost Tapes”.
Znači šarenoliko, ali postoji li nešto što veže i karakteriše sve pjesme?
Ne vezuje ih ništa konkretno osim da su bile previše drugačije od onoga što sam u periodima kad su nastajale pretežno radio. Ne u negativnom, nego pozitivnom smislu. Ali kad praviš album moraš da vodiš računa o konceptu. U svakom tom radu se javljaju pjesme koje se jednostavno ne uklapaju i moraš da ih staviš sa strane gdje će čekati svoj trenutak.
Danas se album kao koncept, čini se, sve manje traži?
Od kad je internet uzeo maha, digitalna distribucija, servisi poput YouTubea albumi su postali previše dostupni. U moje vrijeme smo kupovali albume jednom mjesečno i onda se to sluša dok se ne izliže, dok ne izađe sljedeće izdanje koje se opet tako intenzivno sluša. Ljudi su mnogo više cijenili muziku jer je bilo mnogo manje. Sad u eri kvantiteta postoji naravno kvalitet, ali toliko smo svakodnevno zasipani muzikom da taj koncept albuma, koji podrazumijeva velika vremenska i finansijska ulaganja, je postao neisplativ, obzirom na to da video singlovi završavaju posao izvođačima. Sad je poenta da se jedna pjesma "zavalja" što širem auditorijumu, jer to donosi nastupe, popularnost, novac u krajnjoj liniji. Te pare koje bi utrošili na snimanje albuma je isplativije investirati u singl, manje rada, a veći je rezultat.
Pomenuo si pravi rep, što je za tebe pravi rep?
Ne možeš da ga smjestiš u neke okvire, da ga definišeš kao ovakav ili onakav. Pravi rep je samo dosljednost sebi i onome što tebe suštinski čini. To ne mora samo da se odnosi na ideologiju izvođača i lirički stil, već i na zvuk koji njeguje, na sve što čini jednog izvođača. Ako si oduvijek bio neko ko njeguje taj neki folk rep onda si dosljedan sebi, samo se stilski ne svrstavaš u hip hop izvođače, ali si za poštovanje bez obzira na to. Jer ne radiš to zbog drugih, nego zato što to voliš. Tako da je za mene hip hop - dosljednost.
Globalno je u trendu trep zvuk, kojeg sve više ima i u ovim krajevima, što misliš o njemu?
Nije moja šolja čaja, što se kaže. Ima tu sjajnih izvođača, ali nije nešto što ja preferiram u muzičkom smislu, previše mi je sintetički i bez duše u poređenju sa muzikom na kojoj sam odrastao. Ali to je možda i neka normalna progresija, razvoj muzike. S tim što se meni previše ne sviđa, možda jer sam zaglavljen u tom starijem zvuku, možda je previše progresivno za mene, a možda i nema veze sa tim. U krajnjem slučaju, nije ni bitno. Bitno je da to ima svoju publiku, a izvođači imaju moju podršku.
Sa ovim izdanjem si se vratio u Bassivity, u međuvremenu si se okušao i na izdavačkom polju?
Bassivity je negdje od 2006. do 2010. mirovao, nije bilo nikakvih izdanja. U tom periodu sam ja otvorio svoju izdavačku kuću "Grupna terapija". Međutim, jako je teško opstati na tržištu, pogotovo imajući u vidu da je to bio neki prelomni period, kada se muzička industrija prešaltala na digitalnu distribuciju i kada su CD-ovi postali stvar prošlosti. Našli smo se u tom raskoraku, pa sam morao da svoju etiketu zatvorim. U međuvremenu se Bassivity ponovo aktivirao sa novom ekipom izvođača, mene kontaktirao Rexxxona i ponudio saradnju, što je urodilo zajedničkim albumom. S obzirom da se i privatno družimo, bilo je prirodno i logično da prihvatim.
Bassivity je odigrao bitnu ulogu na srpskoj rep sceni, sa tim ambicioznim pokušajem da pod svoje okrilje stavi sve najbolje repere i široj javnosti predstavi taj zvuk. Kako je to izgledalo na početku? To je bilo neko drugačije vrijeme. Tada je izlazilo recimo četiri ili pet albuma godišnje. Nije mogao svako da izda, jako je bilo skupo snimiti album i sam izvođač nije mogao to da radi kao danas kad svako ima svoj kućni studio. Tad je snimiti album bio veliki finansijski poduhvat, što je bio dobar filter, albume su snimali samo odabrani, oni za koje se procjeni da su dobra investicija. Možda rogobatno zvuči, ali to je bilo dobro, jer je kvalitet dolazio do izražaja. Tad su se snimali i visokobudžetni spotovi, dosta se ulagalo u marketing... Danas je sve to na dosta nezavidnijem, amaterskom nivou. Ali ima nekih koji se trude da rade jednako profesionalno, kao u ono vrijeme kad je to bilo neminovno i neophodno.
Zašto nije uspjela ta priča, ekipa se u međuvremenu razišla?
Jednostavno tržište, ništa više. Kada pričamo o uspjehu kao ekonomskoj kategoriji, to je nužno povezano sa zakonom ponude i potražnje. I recimo da nije bilo dovoljno potražnje. Koliko god da smo mi to radili iz ljubavi i velikih očekivanja, lova je bila stvarno neophodna da bi ta mašina funkcionisala. Nije bilo novca, nije moglo ni da se nastavi na tom nivou. Ta priča u suštini nije propala, jer su to albumi koje ljudi i danas slušaju, neki su dostigli kultni status, mnoge generacije su odrasle na njima. Tako je u kulturološkom smislu domašaj daleko veći od ekonomskog, o kojem sam pričao. Odgovor da li je uspjelo zavisi od toga kroz koju se prizmu gleda. U međuvremenu smo svi odrasli, mnogi su dobili djecu i moraš da plaćaš račune, ako ne zarađuješ od muzike. Tako da su se ljudi razišli, ali je muzika ostala, kao svjedočanstvo tog vremena, ekipe, naših ambicija i entuzijazma. Mnogi od nas su i dalje aktivni.
Kako si zadovoljan kako je prošao album "Totalna kontrola" sa Rexxxonom?
Album je naišao na super kritike kod ljudi čije mišljenje zaista cijenim. Nekih naših savremenika. Ove nove generacije mislim da nisu najbolje skapirale. Niti me to pogađa niti ih nešto osuđujem zbog toga, jer je taj zvuk možda za njih previše star da bi mogli da uhvate taj vajb. Nismo ni očekivali da će razumjeti. Ali ljudi koji su odrastali na istoj muzici kao mi su taj album objeručke dočekali. Jako sam zadovoljan, radili smo taj album za našu dušu, bez očekivanja.
I tvoj prvi album je svojevremeno naišao na nerazumijevanje, jer je donio nešto drugačiju priču u odnosu na ono na što je publika bila navikla?
To je bila obrnuta priča. Kao što ovaj album u muzičkom smislu predstavlja neki klasičan, stariji hip hop zvuk koji novije generacije ne mogu da shvate, "Ipak se obrće" je bio malo ispred svog vremena. On je išao u korak sa američkom hip hop scenom, dok se kod nas gajio stariji zvuk i zato je naišao na kritike, prvenstveno od ljudi iz tih krugova koji su i dalje njegovali taj old skul. Htio sam da uradim nešto što će biti iskorak na rep sceni i kao i svaka progresija naišao je na neodobravanje i negativne kritike ljudi koji tada nisu bili spremni to da prihvate. Danas taj album je daleko prihvaćeniji, ljudi su shvatili priču i sad važi za klasik.
Jedini način da se zaradi je priklanjanje folk zvuku
Zašto "Poslednji Mohikanac"?
Zato što u ovoj eri mobilnog hip hop, gdje svi koketiraju sa nekim drugim muzičkim pravcima, prije svega folkom, svi pokušavaju da prodaju svoju muziku, a ne da naprave nešto što će da traje, mislim da sam jedan od rijetkih koji su ostali dosljedni. Ne posljednji Mohikanac, ali jedan od rijetkih. I ne mislim da time sebe uzdižem, samo pričam o dosljednosti zvuku koji sam njegovao kroz prethodne godine. Nisam osjetio potrebu da se prilagođavam toj novoj hip hop publici.
Što misliš o tom koketiranju repera sa folkom?
Ja to ne volim i ne podržavam, ali na neki način razumijem, jer od pravog hip hopa se niko ljeba nije najeo i u jednom momentu kad odrastete i imate obaveze i odgovornost, ne samo prema sebi već i prema drugima, dođete do te tačke kada nemate izbora. Ili ćete zarađivati od muzike ili se nećete baviti njom. A nažalost, jedini način da se zaradi, s obzirom na muzički ukus većine u ovoj zemlji, je da se priklonite tom folk zvuku koji je najkomercijalniji i koji okuplja ljude. U klubovima, kafanama, splavovima ljudi troše na takvim mjestima, ne troše na hip hop koncertima.
Nastupi u Danilovgradu i Beranama
Brzo nakon izlaska debija si imao i uspješan nastup u Podgorici?
To mi je bio prvi nastup, čini mi se, van Beograda i sjećam se da smo se super pozitivno iznenadili tad prijemom i atmosferom.
Od tada ipak nisi često dolazio. Ima li nekih poziva, da li ćeš gostovati uskoro?
Bio sam dva puta u Podgorici. Sada sam zakazao dva festivalska nastupa - 6. jula na Obala festu u Danilovgradu, gdje vjerujem da će doći dosta ljudi iz Podgorice koji vole moju muziku, a 23. jula sam u Beranama. Vidimo se uskoro!
Galerija
Bonus video:
