Crnogorski pjevač Rajo Simonović muzikom je počeo da se bavi još kao dječak. Uz roditelje koji su takođe muzičari, rano je počeo da otkriva taj svijet, a već kao tinejdžer, sa 16 godina bio je najmađi učesnik Cetinje festa. Oprobao se i na drugim festivalima — Sunčane skale, Ohridski trubaduri, Stari grad, a danas svoju karijeru uspješo gladi i kao klupski pjevač. Tako će publika imati priliku da ga čuje 28. decembra u TG klubu, a pored obrada sviraće i numere sa svog prvenca koji je nedavno objavio.
Po čemu su tvoje klupske svirke karakteristične?
Moram reći da sam, kada je riječ o nastupima, generalno jako posvećen, bitno mi je da u tih nekoliko sati svirke svako uživa, da se jednostavno konstantno osjeća pozitivna energija. Svi koji su bili na nekoj mojoj svirci znaju da kod mene nikad nije sve isplanirano do tančina, uvijek je pitanje trenutka kako ću se ponašati, koju ću sljedeću pjesmu otpjevati. Poznat sam po tome da često volim da napravim neki štos i nasmijem sve prisutne. Nekako, gledam da se ponašam onako kako bih ja volio da se ponaša neki pjevač u klubu gdje sam gost. Ne volim glumu, nonšalantan sam na sceni i ljudi to nekako uvijek prepoznaju.
S obzirom na to da si objavio album prvenac, da li na nastupima pjevaš svoje pjesme i kako pubika reaguje na njih. Ima li neka koju ti uvijek traže?
Svakako da na nastupima otpjevam nekoliko pjesama sa svog albuma. Već je prepoznatljiva udarna balada sa albuma ‘’Ne brini’’ koja polako, ali sigurno krči put do slušalaca. Više puta sam već dobio pozitivne komentare putem socijalnih mreža ili me ljudi taguju kroz tu pjesmu, koja ih uglavnom asocira na neka intimna veselja ili proživljene ljubavne priče. Izdvojila se i ‘’Rakija’’, to je numera u brzom ritmu, jako je popularna u klubovima, posebno iza ponoći kada smo svi onako, manje–više dobro raspoloženi.
Učestvovao si na Cetinje festu na kojem su promovisane pjesme rađene po uzoru na izvorne. Međutim, album je u pop fazonu. Znači li to da više preferiraš taj zvuk i šta će biti sa tim pjesmama koje si nekad snimao. Hoces li ih opet prepjevati?
Cetinje fest samo je jedna od manifestacija na kojima sam nastupao sa numerama koje su povezane sa izvornim melosom. Vi na nastupima ne možete isključivo pjevati moderne pjesme, jer vaša publika dolazi iz različitih generacija. Tako da niti jedno veselje ne može proći bez sevdaha, starih crnogorskih izvornih pjesama koje se, nažalost, sve više zaboravljaju. Često se desi da i privatno nekad sjednem sa prijateljima i uz harmoniku, za koju kažu da je jako dobro sviram, prisjetim se tih lijepih nota. Nedavno sam sa svojim kolegama objavio pjesmu koja je posvećena glavnom gradu. Izvorna muzika je dio nas, a sve pjesme koje sam snimio ostale su zabilježene kroz tonski zapis. Uvijek ću se rado odazvati na svaki poziv kolega koji njeguju kvalitetnu narodnu muziku, a zašto da ne i ponovo snimiti nešto iz tog žanra. Što se tiče mog albuma, on jeste u pop–rok fazonu, jer sam i sam malo divalj, malo nježan, što se da primijetiti ukoliko ste odslušali cjelokupni album.
Često nastupas, koliko pjesam imas na repertoru? Koliko često mijenjaš repertoar?
Uglavnom ugovaram dva do tri nastupa nedjeljno. A za broj pjesama me nemojte pitati, tačnu cifru ne znam. Više različitih žanrova je prisutno, a maltene, svakodnevno “skidam” sve udarne hitove, kako bi repertoar bio konstatno obogaćen novom i originalnom ponudom. Činjenica je da nikada ne možete imati istu ponudu. Repertoar mora biti usklađen u zavisnosti gdje u tom trenutku nastupate. Davno sam počeo da se bavim muzikom, pa sam i prestao da brojim pjesme (smijeh).
Ima li neka pjesma koju izbjegavaš da pjevaš na nastupima?
(smijeh) Jedino ne pjevam nacionalističke pjesme ili one koje pozivaju na govor mržnje. Inače, pjevam pjesme svih svojih kolega, sa tim nemam ama baš nikakvih problema.
Bez koje pjesme je nastup nezamisliv?
Ima ih više, ne bih se sada mogao odlučiti za samo jednu pjesmu. Zavisno od lokala, grada, uvijek imate određeni broj pjesama na koje publika dobro reaguje. Tako da negdje traže više balade, negdje brze pjesme. E, tu već dolazi iskustvo do izražaja. Uvijek moram prepoznati šta je to što bi publika voljela da čuje u narednom trenutku.
Da li ispunjavaš želje gostima?
To se nekako u ovom poslu podrazumijeva. Nekad se desi da neku pjesmu pjevam više puta tokm jednog nastupa.
Primaš li bakšiš na nastupima i koja je najveća novčanica koju si dobio za pjemsu?
Na porodičnim veseljima i svadbama svaki pjevač uzima bakšiš. To je nekako ostala praksa na Balkanu. Što se mene lično tiče, uvijek igram na kartu dostojanstva, bakšiš ne mora da se podrazumijeva, to je samo trenutni odraz volje nekog gosta i načina na koji ga je neka pjesma pogodila. Stvarno nisam vodio zabilješke o najvećoj novčanici (smijeh).
Na čiju svirku voliš da odeš?
Volim da ispoštujem rad mojih kolega. Ovo je jako iscrpan posao, koliko god to sa strane izgledalo lagano, graditi muzičku karijeru nije uopšte lako. Uvijek ispratimo jedni druge na nastupima, razmijenimo neku konstruktivnu kritiku. Ne odvajam kolege, nema mjesta za ljubomoru, jer vjerujem da sve ono što je kvalitetno jednog dana mora isplivati na površinu. Često me možete vidjeti i na nekoj klupskoj svirci, gdje nastupa neki dobar pop–rok bend, ali i naravno na mjestima gdje se njeguje ona lijepa muzika, što bi naš narod rekao — “muzika za dušu”.
Da ne možeš da odradiš svirku koja je već unaprijed dogovorena, koga bi pozvao da te zamijeni?
Jako sam odgovoran, baš nemam praksu da otkazujem već dogovorene nastupe, jer bilo je situacija gdje je, na primjer, za jednu noć stizala bolja ponuda za neki drugi lokal, ali ja uvijek ispoštujem ono što sam prvo dogovorio. A, kada bi se desila neka slična situacija, sigurno bih predložio nekog od kolega ili koleginica za koje vjerujem da bi isto napravili dobar štimung i atmosferu.
Bonus video:
