Sarajevski bend “Teška industrija” objavio je novi album "Selfie" za Croatia records, koji je naišao na veoma pozitivne reakcije kritike. Pobjednik 19. Sunčanih skala, bend je nastao 1974. u Sarajevu i kraja te decenije bavio se progresiv rok zvukom, a zatim prestao da radi. Ponovo je okupljen 2007, kada stiče novu popularnost albumima "Kantina" i "Bili smo raja". Kratko je frontmen benda bio Seid Memić Vajta, da bi bend zatim angažovao pjevačicu Leu Mijatović. "Selfie" sadrži 11 singlova koje je “Teška industrija” objavila od 2012. do danas, a o novom albumu za "Vijesti pričao je basista i jedan od originalnih članova Ivica Propadalo.
Novi album zove se “Selfie”. Da li je to komentar na modernu kulturu? Što mislite o fenomenu selfija uopšte?
Lično sam obožavatelj selfija. Volim da se poigram sa mobilnim, pogotovo kad je ugodno društvo i prigodan trenutak. Da se pohvalim, imam barem 20 hiljada selfija. Jedan od prvih koji sam snimio bio je onaj sa slavnom glumicom Anđelinom Džoli. Moj drugar, beogradski Londončanin Brajan Rašić, inače fotograf “The Rolling Stonesa”, me je proglasio i “kraljem Selfija”. Inače, prvi selfi je nastao 1839. godine, napravio ga je dotični Robert Korneljius.
Svako vrijeme ima neke svoje zanimacije za široke mase i to je fenomen koji će zasigurno ostati trajno, pogotovo među mladima.Kako mnogo sviramo, i vozimo se kombijem, onda s puta i donesemo jako mnogo takvih fotografija, kako naših tako i sa publikom. I tako mi je i pala ideja za naziv albuma. Moram priznati da svi pozitivno reaguju. I oprema CD-a je jako zanimljiva. Mislim da u njemu ima oko 1000 takvih fotografija.
Recite nam više o albumu, kakav zvuk i teme ga karakterišu, što ga razlikuje od prethodnog? Na njemu su se našli hitovi koje ste objavljivali od 2012, može li se onda reći da je više u pitanju kompilacija, što je ono što veže te pjesme u jednu cjelinu?
Prethodni album "Bili smo raja" izašao je prije pet godina. On nas je vratio na scenu regiona. Za one koji nisu upućeni, radi se o albumu posvećenom sarajevskoj pop rok školi. Na njemu je 10 obrada pjesama naših prijatelja koje smo mi voljeli. Naravno, najveći uspjeh smo postigli sa Halidovom "U meni jesen je".
Nakon tog albuma posvetili smo se autorskom radu. S njim smo pokazali da osim obrada znamo i da pišemo svoje pjesme. Možda zbog vremenskog odmaka od četiri godine kad je nastala prva pjesma čini se da je kompilacija, jer su sve pjesme bile uspješni singlovi i za njih su napravljeni i spotovi. Ali ako pažljivo preslušate album vidjećete da sve pjesme imaju vezu i barem pola albuma će vam se svidjeti.
Kako je bilo sarađivati sa jednom legendom kakva je Željko Bebek na posljednjem singlu "Jednom daje bog”, znam da ste dugogodišnji prijatelji?
A sa Željcem smo prijatelji već skoro pola vijeka. Djelili smo u Domu mladih Skenderija kako prostor za probe, tako i binu u “Dancing” dvorani istog doma. A sa Željkom je sve jednostavno. Pjevač koji zna da pjeva i iznese emociju. Jako dobro su se složili glasovi njega i nase Lee. Oni koji su čuli pjesmu vele da im Bebek zvuči kao iz najboljih dana “Dugmeta”. A i pjesma zvuči kao da je iz 70-ih godina, ali naravno u zvuku i produkciji ovoga vremena.
Kako je funkcionisalo dijeljenje prostorije sa “Dugmetom”?
Ta prostorija se zvala “Sekcija D”. Krali smo jedni drugima instrumente za svirke. Naravno to je nama u Sarajevu bilo normalno. Kao ono: Ma šta ću ga pitati kad znam da će mi dati... Znate, te romantike više nema, otišla je u nepovrat. Nisam nostalgičan, ali ipak žalim za tim vremenom. Iskreno drugarstvo i prijateljstvo je bilo svetinja. Zlobe je bilo jako malo. U to vrijeme naočigled “Dugme” je raslo, a mi svi smo pomalo zaostajali. Ljubomore nije bilo...
Na albumu je i duet sa Kemalom Montenom u saradnji sa kojim ste pobijedili na “Skalama”. Kako ste doživjeli njegovu smrt?
Naš dragi Kemica je još živ u našim srcima. Fali nam jako, kao i Arsen s kojim smo isto sarađivali. Kad se sjetim njih dvojice meni je uvijek osmijeh na licu.To puno govori. S Kemom smo snimili “Majske kiše”, koje su ostavile traga. Pobijedili na vašim “Sunčanim skalama”. Gitarista Hadžiavdić i ja smo mu čak svirali i u pratećem bendu.
Kritičari kažu da ste kao vino - što ste stariji to bolje zvučite. Koja je vaša formula za takav uspjeh?
Meni lično je draže mlađe vino. Shvatite ovo iz različitih uglova. Kod nas je spoj iskusnih članova i mlađih na čelu sa vokalom Lee Mijatović. Čovjek kad se pusti i opusti, te prestane maštati i imati snove, preko noći ostari. Još smo sačuvali djecu u sebi. Mi živimo i sviramo u duhu ovoga vremena uz iskustvo naslijeđeno iz boljih i romantičnijih proslih vremena. Mladima danas to nedostaje, jer žive u površnom vremenu.
Od ponovnog okupljanja 2007. na neki način ste morali da gradite karijeru iznova. Danas, nakon skoro deset godina, da li ste zadovoljni vašim statusom na sceni, da li je bolji ili lošiji od statusa stare “Teške industrije”?
Stara “Teška industrija” nije nam ostavila u amanet neki veliki miraz. To su bile pjesme koje su trajale po desetak i više minuta. Jedino što sviramo iz tog doba je: “Maskenbal” i “Ti si mi u svemu naj naj”. Istina ovu posljednju izvodili su “ Indexi”, ali je nju napravio naš bivši klavijaturista Gabor Lenđel. Teško je reći ko je imao bolji status. Bila su druga vremena. Bilo je teško dići se bez velike ostavštine iz prošlosti. Možemo mi i više i bolje. Vidjećete, pa i ova pjesma sa Bebekom nam zasigurno otvara mnoga nova vrata.
Volimo da sviramo u Crnoj Gori
Kakvi su vam dalji planovi, možemo li vas uskoro očekivati u Crnoj Gori?
Teška priprema kolekciju svih dosadašnjih albuma. Za mjesec dana će biti već objavljena. Sada 12. maja u kultnoj zagrebačkoj "Tvornici kulture" imamo koncert, uz goste: Bebeka, Matiju Dedića, Slavonia Bend, Nikšu Bratoša... Na proljeće naredne godine izlazi nešto potpuno novo i drugačije. Mnogi će se iznenaditi...
Volimo da sviramo krasnoj crnogorskoj publici. Prošli mjesec smo svirali studentima u Podgorici. Bili smo jesenas na Cetinju. Ima poziva, biće opet nešto. Zovite nas i mi ćemo rado doći. Ponosni smo jer smo regionalni bend, koga svi rado ugoste.
Kako vam danas, kada se osvrnete iza sebe, izgledaju vaši prvi koraci i da li ste zadovoljni učinjenim, da li bi nešto promijenili?
Zadovoljni smo kako ja, tako i cijeli bend. Ali sigurno zaslužujemo i više od postignutog i tome težimo. Radimo mnogo i vjerujemo u to što radimo. Mislim da je prije bilo lakše uspjeti. Ali kad si se etablirao, to je trajalo i svi su vas cijenili. Danas se sve odvija brže. Brzo vas zaborave i morate se svakodnevno potvrđivati. Svi se bave muzikom. Tehnologija i mediji od nepjevača lako naprave zvijezdu. Nekad je u Jugoslaviji postojala šund komisija koju si morao proći ako si želio da se vrtiš na radiju i televiziji ili pak da izdaš ploču. Vrlo rado bi tu komisiju ponovo oživio.
Bonus video:
