Kada je još sa nepunih 15 godina uplovio u muzičke vode kao član grupe “7Up” Fuad Backović Deen odmah je skrenuo pažnju javnosti. Nakon dva albuma, 2002. nastavlja solo karijeru jednako uspješno što potvrđuju veliki tiraži i brojne nagrade na festivalima. Na vrhuncu slave odlučuje da se povuče i posveti se školovanju, a nedavno se vratio svojoj prvoj ljubavi, tako da će ove godine će Bosnu i Hercegovinu, zajedno sa kolegama Dalalom Midhat-Talakić, Anom Rucner i reperom Jalom, predstavljati na Eurosongu.
Prošlog vikenda zvanično je numera “Ljubav je”, a Deen za “Vijesti” priznaje da nije očekivao toliku podršku kolega, domaće i evropske javnosti, novinara širom regiona. Pjesmu u Stokholmu izvešće na bosansko-hercegovačkom jeziku, a planirano je i nekoliko verzija na drugim jezicima.
“Najbitnije je da pjesma prenese emociju i da svi oni koji ne dolaze sa našeg govornog područja shvate poruku koju nosi. Mi smo igrali na tu kartu i iskreno se nadam da će i na našem jeziku ljudi prepoznati emociju u pjesmi”, smatra Deen.
Kako nam je otkrio spot za numeru “Ljubav je” je u pripremi, a ovog vikenda izvešće je u Stokholmu na obilježavanju Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. U okviru promo kampanje posjetiće i Budvu 4. marta, kada će pjevati u emisiji u okviru koje će i Crna Gora prezentovati svoju numeru za Eurosong.
U numeri “Ljubav je” autor Almir Ajanović uspio je da spoji mnoge muzičke pravce, a da na pitanje da li je u početku sumnjao kako će sve ispasti, Deen priznaje:
“Bilo je riskantno jer je pjesma fuzija različitih muzičkih stilova, ima klasike i etno elemenata, pop roka, repa, međutim dobro je sve ukomponovano i ne zvuči kao papazjanija. Bilo me je strah prvih reakcija publike jer jeste drugačija, čak i od svega što sam čuo do sad od ostalih izvođača na Eurosongu. Ali bez kockanja, nema dobitka, tako da smo mi ove godine išli na tu kartu”.
“LJUBAV JE” osvojila ljubitelje Eurosonga
I dok “Ljubav je” osvaja ljubitelje Eurosonga širom Evrope, pjesmu kritikuje uglavnom publika iz Bosne i Hercegovine koja i ne može da glasa za svoje predstavnike. No Deen je prokomentarisao i čuveni kompleks ljudi sa Balkana da “ono što je naše ne valja”:
“Mi smo uvijek, kao domaća publika najkritičniji i uvijek se najviše bunimo. Postoji ona stara izreka “nije se rodio onaj ko je narodu ugodio”. Vjerovatno je tako i ove godine, svjesni smo da će se pjesma ljudima dopasti, ali da ćemo izazvati lavinu kritika i negativnih komentara. Malo je tužno da najviše negativnih komentara dolazi od domaće javnosti, ali zašto je to tako, ne bih znao reći. To nije samo vezano za ovu pjesmu, već za sve ono lijepo što se dešava u našoj zemlji. Pretpostavljam da je i u drugim bivšim jugoslovenskim republikama isto. Ne razlikujemo se mi puno. To je simptomačtično”, smatra on dodajući da publika muzičara prizna tek kad napravi dobre rezultate van svoje domovine.
“Da pobijedimo, vjerovatno bi se to potpuno okrenulo i dočekali bi nas kao “naše”, “uspješne”, “prvake”… No i ne razmišljamo o pobjedi, stalo nam je samo da dostojanstveno prezentujemo državu i ljude iz naše zemlje učinimo ponosnima ta tri minuta. Na krajnji ishod ne možemo pretjerano uticati”, siguran je Deen.
Njemu ovo nije prvo učešće na Eurosongu, 2004. je nastupao u Istanbulu sa numerom “In the Disco”.
“Potpuno se razlikujem ja od te 2004, što je i normalno. Prošla pjesma je bila u skladu sa mojim godinama, imao sam 21, bio sam mlad i neiskusan, možda i nijesam previše ozbiljno shvatio to takmičenje, ali sam imao sjajan rezultat na kraju, a to je četvrti najbolji rezultat za moju zemlju ikad. Pamtim to kao 15 prekrasnih dana provedenih u Istanbulu, pamtim po sjajnoj organizaciji Turske, po sjajnom druženju sa kolegama i pokušaću da to lijepo iskustvo koje sam stekao podijelim sa ostatkom ekipe”, ispričao je kakve utiske nosi sa takmičenja.
Zbog školovanja prekinuo karijeru
Nakon Eurosonga 2004. Deen je objavio studijski album “Anđeo s greškom” i na vrhuncu popularnosti odlučio da se povuče sa scene. Bez dlake na jeziku, muzičar priča o razlozima zbog kojih se povukao i objašnjava šta ga je okupiralo u periodu dok se nije bavio muzikom.
“U muzičke vode uplovio sam veoma mlad, prvi album snimio sa 14 i po godina sa bendom “7Up”, imao veliku popularnost širom regije, zatim me dočekao i taj Eurosong, tri solistička albuma. Dosta toga se izdešavalo i u jednom momentu sam se odlučio da se vratim školovanju. Početkom 2009. upisao sam prestižnu modnu akademiju u Milanu i tamo sam proveo pet i po godina. U Milanu sam nakon što sam diplomirao modni biznis, nastavio i magistarske na odsjeku press menadžementa. Godine 2012. sam odlučio da se vratim u Sarajevo i vratim se muzici”, prisjeća se Deen koji je u Milanu radio za poznate modne kuće “Disque”, D&G, kao i mladog dizajnera Toma Rebla. Obavljao je posao press menadžera, modnog savjetnika, okrenuo se marketingu, produkciji, menadžmentu. No za školovane modne radnike na brdovitom Balkanu i nema toliko posla, čega je svjestan i naš sagovornik.
“Po povratku u Sarajevo radio sam kao art direktor bosanskog modnog brenda Belisima. Radio sam na kolekciji koja je sjajno prošla, ugovorom sam bio vezan samo za nju, a nakon toga sam odlučio da ću se vratiti muzici, barem neki naredni period”, navodi on.
Danas sve više muzičara odlučuje da se bavi modom, no Deen kao neko ko se mnogo bolje razumije u biznis, smatra da nije pravo rijeme za ulganje u to.
Sve je kod nas preuveličano
Zbog muzičke karijere prati šta se dešava na sceni, ali ne može a da ne primijeti kako se oblači njegove kolege. Na pitanje da li je prošlo vrijeme sintetičkih mini haljina sa dubokim dekolteom, odgovara: “Ma jeste. Mi još na Balkanu njegujemo specifičnu modu, posebno kad je u pitanju ženska populacija. Ne volim da vidim djevojke koje su vještačkog tena, silnih umetaka u kosi, prevelikih vještačkih grudi, plastičnih noktiju, prekratkih suknjica, a prevelikih štikli. Sve je kod nas preuveličano, a nema potrebe za tim. U Milanu tokom sedmice, a posebno po danu ne možete vidjeti žene koje su tako obučene. Jednostavno, oni poklanjaju dosta pažnje sebi, ali sve je to u granicama dobrog ukusa. Njeguje se prirodnost. To kod nas još nije aktuelno, ali bih volio da u budućnosti kod nas vidim više djevojaka koje izgledaju lijepo, ali i njegovano. Nije mi ženstveno vidjeti ženu koja je previše skinuta, usudio bih se reći da je to vulgarno”, otvoren je on.
Na sceni hrabar, privatno skroman
Deen otvoreno kritikuje i kolege koji ne vode računa o tome kako će se pojaviti na ulici, a kako na sceni.
“Muškarci generalno u šou biznisu ne vode računa o sebi i o tome kako se pojavljuju u javnosti. Vrlo često vidim pjevače koji isto izgledaju i na ulici i na sceni, a ako mene pitate to je klasično nepoštovanje publike i posla kojim se bave. Zato pojedini koji vole i ulažu u svoj stajling budu prozivani od širokih narodnih masa pogrdnim imenima, često im se pridaje pridjev “gej”, okarakterišu ih kao homoseksualce. Ljudi koji se bave ovim poslom moraju izgledati drugačije na sceni nego privatno, to je takav biznis. Zato mi je žao što ljudi koji iole ulažu to, budu stavljeni na stub srama", ističe Deen koji se i sam suočavao sa sličnim komentarima.
“Mislim da su mene ti komentari najviše pratili. Krenuo sam vrlo hrabro i oduvijek sam bio drugačiji. Šoubiznis sam doživljavao kao zabavu i želio da uvijek na sceni izgledam drugačije, ali to je mač sa dvije oštrice jer nosi sa sobom lavinu osuda i negativnih komentara. Ali kad ste 19 godina u ovom poslu, to vam postane normalno i prosto bih se danas začudio kad ne bih čuo ništa negativno za mene i moj rad”, kroz smijeh ističe on.
Kako kaže, Fuad nema nikakve veze sa Deenom, tako da sebe opisuje kao jednostavnog, skromnog.
“Kod kuće najviše volim da sam u iscijepanoj potkošulji i donjem dijelu pidžame. Kad izlazim tu je sportska elegancija, ništa upadljivo i skupo, nisam rastrošan, sebičan, snob. Sve sam suprotno od onoga što možete da vidite na sceni. Međutim, postoje ljudi koji to ne shvataju, jer nijesu dovoljno inteligentni da uvide razliku”, zaključuje on.
Pjevao bih za stranke koje nisu nacionalističke
Njegov otac je poznati političar, pa se i danas često suočava sa optužbama da je uspio zahvaljujući njemu.
“Vrlo često me vežu za oca i to je veliki teret. Nikada mi nije branio da radim ono što me čini srećnim, ali daleko od toga da je koristio svoje kontakte i gurao me na taj način. Ali kad imate oca sa zvučnim prezimenom i lijepom i dugotrajnom političkom karijerom, teško je biti dijete koje se uspješno bavi javnim poslom. Svaki rad i trud se pripisuje njemu, a ne meni i to je nešto sa čim sam morao naučiti da se nosim”, prisjeća se on.
Deen sebe ne bi mogao da zamisli u politici.
“Ljudi danas politiku, a posebno religiju i vjeru koriste za ostvarenje ličnih ciljeva, ratove, podjela, ubijanja, sire mržnju, a ja sam neko ko ljude dijeli na dobre i loše. Nikad nijesam bio čovjek koji mrzi nekoga zbog drugačijeg stava, opredjeljenja, imena i boje kože. Isuviše sam liberalan da bih bio uspješan političar na ovim prostorima”, smatra on. Iako su mnoge njegove kolege pjevale na promo skupovima određenih stranaka, on do sada nije razmišljao o takvom angažmanu.
“Jedino bih to uradio za stranke koje nijesu nacionalistički obojene. Ne zbog uvjerenja, svi mi radimo za novac i od toga živimo, ali ne postoji taj novac na svijetu koji bi me mogao platiti da pjevam na skupu neke nacionalistički obojene stranke”.
Bonus video:
