Veljko Vučurović dobro je poznato lice onima koji prate crnogorsku rok scenu, na kojoj je već decenijama prisutan, tako da već spada među veterane, mada ga krase tinejdžerski šarm i energija.
Za Nikšić se često kaže da je grad rokenrola, a Veljko je imao bitnu ulogu u stvaranju tog statusa. Dugi niz godina bio je glavni gitarista jednog od najznačajnijih i najdugovječnijih bendova u državi - Društva skrivenih talenata.
Danas je član najvećeg crnogorskog alternativnog rok benda Autogeni trening, kao i najvrijednijeg pank sastava Punkreas. Kada nije sa njima, pronaćićete ga u nekom od lokala poznatih po tome što njeguju gitarski zvuk, u Podgorici ili njegovom Nikšiću uglavnom, kako opremljen gitarom zabavlja goste, bez mnogo pompe i fanfara, ali sa dosta šale i spontanosti, kao da ih je primio u svoj dom. Ta mjesta na neki način i jesu njegov dom, jer kaže da pažljivo bira gdje će nastupiti.
“Taj neki ex Yu rok, pretežno iz 80-ih i 90-ih, nešto novijih pjesama. Dakle, Azra, Psihomodo pop, Bjesovi, Block Out i tako to... Sviram isključivo kod gazdi kafana sa kojima se i privatno družim, biram gdje ću da sviram i gledam da ne nastupam tamo gdje ljudi ne slušaju takvu muziku”, objašnjava on.
Kako biraš repertoar, jesu li to pjesme koje voliš ili koje su tražene?
Sviram i ono što ja volim, a i često nešto od onoga što mi neko dobaci iz publike. Nikad nemam unaprijed pripremljen repertoar, uvijek improvizujem, sviram što mi padne na pamet, ono što mi se u trenutku učini kao da bi odgovaralo. Ljudi znaju otprilike što sviram, pa mi onda traže, tako da na neki način publika dosta utiče na repertoar, a i stalno se dešava da mi se neko priključi na bini, da zasvira i zapjeva sa mnom.
Veljko VučurovićJe li se dešavalo da te neko ko zapjeva s tobom prijatno iznenadi?
Kako nije, pa evo baš skoro se u Podgorici desilo da mi se pridruže 7-8 momaka i djevojaka koji razbijaju kako pjevaju, od prvog puta su me oduševili i poslije je nekako prešlo i u tradiciju da stalno sa mnom izvode neke pjesme. Volim kad mi se ljudi pridruže, to onda unese svježinu u nastup, a i ponekad me lijepo podsjete na neke pjesme, pošto se desi da se više ni ja ne mogu sjetiti što bih mogao da sviram. Desi se i da se pridruže kolege iz drugih bendova. Imam prijatelja među tim muzičarima koji vole da se late i mikrofona i gitare. Ima i onih ljudi koji su antitalenti, ali publika to isprati pozitivno. Takva je atmosfera, pozitivna na svirkama i onda i to može da prođe.
Zašto ti je na repertoaru praktično uvijek samo domaća muzika?
Ne volim nešto da se maltretiram da učim te strane tekstove, a domaće nekako prirodno upijem. To što sam naučio od muzike do kraja 90-ih do kad sam najviše slušao i istraživao, to što zapamtim mi ne izbija iz glave. Nije mi problem nikad da se sjetim tih pjesama, znam odlično te tekstove i ne moram ni da se podsjećam. Ostalo je u glavi zabilježeno zauvijek.
U glavi ti je zaista velika baza pjesama, gotovo bilo što da ti traže od ex Yu roka ti odmah kreneš da sviraš. Nemoguće je da toliko pjesama pripremaš za nastup?
To mi dođe sve kao šablon, kao neka šema. Vrlo je moguće da ja nešto od toga i ne sviram stoprocentno precizno, u smislu da je potpuno isto kao original, ali ljudima se sviđa kako ja to izvedem, pa se ne žale. (smijeh) Ide mi to da ih skinem lako.
Neki rokeri iz autorskih bendova ne gledaju blagonaklono na “tezge”?
Ako oni imaju neki drugi posao, onda super. Meni je muzika jedino čime se bavim u životu. Osim sviranja u autorskim bendovima, radim ovo i to mi je jedini izvor prihoda. E sad, mislim da se ne prostituišem mnogo i da sviram ono što mi se svira, ono što i privatno slušam, pa mi je tako ostalo u glavi od ranije. Ne sviram narodnjake i slične fazone, već ono što mi je svakako blisko srcu.
Što se dešava sa tvojim autorskim bendovima?
Autogeni trening je u fazi montiranja spota za pjesmu “Kasper”. Svirali smo sad i na trgu u Kotoru za Novu godinu i to je prošlo zaista odlično. Što se tiče Punkreasa, snimili smo jednu novu pjesmu. Zvaće se “Elizabet” i mislim da će biti baš hit. Ljudi je mogu očekivati brzo u etru. Osim toga, zakazali smo i više koncerata po Srbiji, tako da radi se punom parom. Dobili smo poziv od benda Čovek bez sluha da budemo njihovi gosti na promocijama albuma koje će raditi, a to će biti u aprilu i spojićemo nekoliko gradova kao što smo znali i ranije da činimo, jer Punkreas stvarno često svira po inostranstvu. Čak i van granica bivše Jugoslavije, a trebalo bi i tokom ove godine da ih pređemo. Mi nismo nešto zahtijevan bend, odemo prije svega jer nam se svira i jer nam se druži, da malo pobjegnemo odavde, promijenimo ambijent i zato smo često na tim mini turnejama.
Bonus video:
