Početak nove 2016. godine na Cetinju će sjutra veče biti obilježen tradicionalnim "Prazničnim koncertom" na kojem će nastupiti poznati hrvatski rok sastav Prljavo kazalište i DJ Kameny.
Događaj će početi od 17 časova, a zagrebački sastav koji je bio jedan od nosilaca ex Yu rok scene i Novog vala je odabran putem glasanja publike koje je organizovala Prijestonica.
Uoči koncerta, lider Kazališta Jasenko Houra je za "Vijesti" kazao da pred koncerte nema velika očekivanja, osim da njegov bend odradi svoj posao kako treba.
Znate li da ste odabrani na glasanju i koliko vam to znači?
Nemam taj podatak, ali naravno da ne mogu reći da nisam zadovoljan zbog toga, jer sve što radim u krajnjem slučaju radim zbog publike. Bendovi postoje dok su na bini, dok ih je publika željna.
Koliko je teško ostati relevantan poslije toliko godina, negdje ste izjavili da nije ni svaka slika Van Goga remek djelo?
To sam govorio u diskografskom smislu. Kroz to ljudi prolaze kad rade na novom materijalu. Ponekad si zatvoren u samog sebe, ne interesuje te da slijediš trendove, želiš da radiš nešto što nisi ranije, a onda u šou biznisu se to tretira kao da nije bestseler. Jako je teško napisati bestseler i ko uspije da ga napravi po tome će ga i pamtiti. To je kao kad pišete kolumnu i morate da budete duhoviti svakih sedam dana, to je vrlo teško. Puno stvari zavisi od momenta, od toga koliko je bend jak na bini. Ne možemo da očekujemo da Rolling Stonesi naprave tri puta "Satisfaction" ili U2 da opet napravi "One". Ja sam govorio o diskografiji, a ne o bendu na bini po čemu ga svi poznaju.
Radite li na novom albumu?
Završen je novi materijal i čeka pravo vrijeme da ga bend bez opterećenja odsvira. Nastalo je možda 30-ak pjesama, ne znam ni sam tačno koliko, znam da sam se jednu noć držao za glavu dok sam slušao jer više nisam znao gdje sam sa svime što sam odsvirao. Što je od toga dobro će bend procjeniti.
Kakav je bio proces rada na novom materijalu?
Nemam ja nekakav proces rada, ja sam dosta impresionistički nastrojen. Dugo nosim sve sa sobom i tražim trenutak da sve to zajedno izgovorim. Bend je najbitniji jer treba da izabere što želi. Svašta sam napisao, tu ima vjerovatno i glupih stvari i zato je bend tu i ljudi oko benda da mi kažu što valja. Užasno zavisim od svog benda i slušam pažljivo svaku rečenicu svakog člana jer mislim da je nemoguće biti toliko objektivan. Na kraju, to nije moj materijal, već materijal benda.
Kako vam djeluju vaši prvi koraci sa ove vremenske distance?
Nikad neću biti objektivan prema onome što radim iako se trudim. Sa puno smijeha sam prije neki dan poslušao naš prvi album. Nevjerovatno što je hrpa klinaca od 18 godina uspjela da izgovori u tom trenutku i napravi.
Što mislite o glorifikaciji Novog vala, da li to skreće pažnju sa novih bendova?
Nije to samo kod nas. Tako je vjerovatno i kada je u pitanju dio bendova koji su nastali u istom periodu. I danas imate nostalgiju za Clashom, Policeom, pa već U2 polako pripada veteranima... Naravno da danas ima dosta mladih bendova koji imaju svoj način izražavanja. Ponekad izađem na koncerte i ako nema novih izvođača ni u klubovima onda mi je dosadno. Kazalište nije više klupski bend , to smo odavno prerasli i naravno da me interesuje svaki bend koji dolazi. Danas bendovi, za razliku od moje generacije, tehnički gledano sviraju mnogo bolje, ali je pitanje tog kreativnog dijela koji ih malo koči, jer su previše fokusirani na taj tehnički dio. Mislim da je najbitnije što će da izgovore, to je rokenrol.
„Dolazim iz kvarta gdje se pomažemo”
Zašto mi je to užasno bitno – ja se i dan danas ujutro kad se probudim vraćam u Dubravu gdje svaki dan imam probe sa bendom, vraćam se u kvart i prosto ti si obojen tim svijetom koji je kontra svega. Tu nema nekog velikog šminkeraja, sve je vrlo jednostavno, nemate što koga da lažete. To su sve ljudi koji teško rade i žive i vi svaki dan sa njima pijete kafu, gledate se preko stola i nema tu blefiranja. Ili ste član zajednice, pa joj pomažete i vidite da joj je teško ili niste. Nema svijeta iz kojeg ćete se povući, ja ne dolazim iz takvog svijeta, dolazim iz kvarta u kojem jedni drugima gradimo kuće, pomažemo se...
„Političari nam zauzmu sve dvorane”
Mi bi najprije svirali za volontere i ljude koji su imali neke društveno angažovane kampanje. Mada nisam nikad imao neku veliku polarizaciju, da li se svira za ove ili one. Ima jedna velika zamka na našem prostoru - kad krenu kampanje po tri, četiri mjeseca su svi prajmtajmovi, dvorane, marketing okupirani i tokom tog perioda možete samo da spavate kući, ne možete da radite. To je jedna stvar. Druga je što vas ponekad trpaju i tamo gdje nećete da budete, ali mislim da na to nema čovjek puno odgovora. Mislim da je najbitnije uticati kroz ono što je radiš i način na koji radiš. Da želim da ulazim u politiku, onda bih se bavio sa tim, jer je to domen u kojem jesi ili nisi. Ali ja imam svoj bend , par prijatelja i to je to. Prije svega smo mi ti koji treba da brinu o svojoj zajednici, mlađa generacija pogotovo.
Bonus video:
