Branimir Štulić, frontmen kultne jugoslovenske grupe Azra, rekao je da decenijama nije dobio naknadu za emitovanje autorske muzike i optužio više diskografskih kuća iz Srbije i Hrvatske da su ga opljačkale.
Štulić je za Televiziju N1 naveo da je zbog toga pokrenuo sudske sporove protiv tih kuća.
Iako posjeduje pasoš SRJ izdat 1995. godine u konzulatu u Hagu, Štulić ne pristaje na državljanstvo bilo koje bivše jugoslovenske republike i ne želi da dođe u Srbiju dok ne rješi spor oko autorskih prava.
Preko pravnih zastupnika, tužio je "Plato books" zbog, kako tvrdi, neovlašćenog doštampavanja njegovih prevoda djela grčke antičke književnosti, što je izdavač negirao.
Na sudskom procesu proglašen je strancem i naloženo mu je da plati taksu od 300.000 dinara, što je odbio. Zbog toga je žalba odbačena, a slučaj je završio pred Ustavnim sudom.
Štulić je za N1 rekao da decenijama nije dobio nikakav novac kao naknadu za izdavanje i emitovanje autorske muzike, već da drugi zarađuju na njemu.
Kako je dodao, iz SOKOJ-a je izašao 1981. godine, ali je ta organizacija ubirala prihode od njegovih izdanja sve do 1994. godine.
"Oni su me tek 1994. prepustili hrvatskom ZAMP-u. Dotle su ubirali sve što je do njih došlo, pogotovo radio izvođenje, jer na mojim pločama je i dalje do rata stajao SOKOJ. Zbog toga su stranci, kao i svi ostali koji nisu znali da s njima ne radim, njima slali novac", kazao je Štulić.
Štulić se poziva na tekst objavljen u aprilu u Slobodnoj Dalmaciji u kome je službenica SOKOJ-a Marija Cvijanović rekla da je "Štulić raskinuo saradnju 1994. godine" i da ga "od tada ne štite u pogledu autorskih prava", kao i na izjavu koju je taj list dobio iz hrvatskog ZAMP-a, da su "zbog narušene komunikacije sa SOKOJ-em tokom rata počeli da registruju emitovanje Štulićevih pesama" i da su to radili sve do 2002. godine, kada im je sam Štulić rekao da ne želi da bude njihov član.
Štulić je naveo da je u bivšoj Jugoslaviji članstvo u SOKOJ-u bilo obavezno, jer je to bio jedini način da muzičari dobiju prinadležnosti koje im pripadaju.
Poznati muzičar naveo je da je oštećen i zbog neovlašćenog objavljivanja njegove autorske muzike.
Izdavačka kuća "Hi-Fi" objavila je njegov album "Blasé" 1997. godine.
Album je snimljen u studiju u Dizeldorfu, uz pomoć studijskih muzičara. Prema rječima izvršnog producenta Dragoslava Ganeta Pecikoze koštao je 40.000 tadašnjih njemačkih maraka.
"Pecikoza je molio i kumio da me vidi i ponudio se to viđenje platiti. Drugačije me nije mogao vidjeti, jedino u studiju, pošto je obećao svojim pulenima da će sa mnom sešn imati. A da li je izigravao Deda Mraza ili je bio produžena ruka Nenada Raičevića, vlasnika 'Hi-Fi centra' ne znam," naveo je Štulić.
Pecikoza je, međutim, za N1 kazao da je on žrtva prevare, ali da previše poštuje Štulića da bi ga kritikovao. Kako kaže, platio je studio u Dizeldorfu, muzičare i smještaj, a sa Štulićem je napravio dogovor da održi 15 koncerata u okviru promocije albuma.
"Štulić je tražio da ne svira u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, jer je smatrao da su to krvave pare. Zbog toga sam zakazao koncerte po inostranstvu, u Parizu, Londonu i slično. On je osmišljavao čak i vizeulni izgled članova benda, kako će on biti u srpskoj nošnji, a muzičari u raznim uniformama, Napoleonovoj i slično. A onda je uzeo trake sa snimljenim pjesmama i pobjegao u Holandiju," naveo je Pecikoza.
Prema njegovim rječima, sa Štulićem se potom sastao u Utrehtu.
"Sjedeli smo Štulić, njegova žena, Zoran Šerbedžija (koju je svirao gitaru na albumu 'Blase') i ja. Pitao sam ga kako da naplatim ono što sam uložio, a on mi je dao dva diska i rekao: Odštampaj 1.000 diskova, prodaj ih po 40 maraka i isplatićeš," rekao je Pecikoza.
On je dodao da je, kao izvršni producent i vlasnik snimka, napravio ugovor sa "Hi-Fi centrom" da prodaju 1.000 diskova.
"Ja sam dobio svojih 40.000 maraka od tih 1.000 diskova. Od tih para platio studio i muzičare, a za sebe nisam uzeo ništa. A da li je bilo doštampavanja - to ne znam i to me ne zanima", rekao je Pecikoza.
Bonus video:
