Zagrebački bend "Hladno pivo" ovog ponedjeljka objaviće spot za pjesmu "Mojoj majici" sa posljednjeg albuma "Dani zatvorenih vrata". To je bio povod za razgovor sa uvijek raspoloženim Miletom Kekinom, frontmenom grupe koja već 27 godina svojim zvukom i jakim tekstovima iznova iznenađuje fanove, ali i one koji to nisu. Na početku on priča upravo o novom spotu i pjesmi koja je oda - dobrim majicama.
"Naziv pjesme možda asocira na majke, ali nema nikakve veze sa njima. U stvari, to je numera o majici, kao veoma bitnom odjevnom predmetu za rokere koji žele da publici sa bine prenesu neku poruku, koju možda ne nosi njihova pjesma. Stihovi su možda pomalo autoironični. To je, inače, numera koju sviramo već godinu i po dana i na koju su ljudi, kada smo je prvi put odsvirali, fantastično reagovali. Nismo mislili da radimo spot za nju, ali se ispostavilo da je koncertni favorit, tako da smo fanovima pružili priliku da učestvuju u njenom ekranizovanju. Oni su dio spota sa svojim omiljenim majicama. Snimljen je na koncertu na Šalati i mislim da je u pitanju pravo malo remek-djelo", najavljuje Kekin.
Kraj pjesme "Mojoj majici" kaže da se najbolje osjećate u bijeloj majici, bez poruke. Da li vi nekada ostanete bez teksta, bez poruke?
Da, vrlo često, kad god ljudi od mene očekuju da ću reći nešto važno. Na ta velika očekivanja obično ostanem bez teksta. A poruka pjesme i jeste da je "jedina majica u kojoj slobodno dišem ona u kojoj ništa ne piše". Zato je kraj takav, laganiji i opuštajući, zato što je čovjek možda najopušteniji kada nema komentar.
Album "Dani zatvorenih vrata" objavili ste u aprilu. Kako je publika reagovala na nove numere.
To je album koji je nastao na ovim prostorima i koji se bavi mentalitetom na ovim prostorima. Veoma je dugačak, ima čak 15 pjesama i ljudi jako lijepo reaguju na njih. To govorim iz iskustva sa konerata, jer mi sebe shvatamo kao koncertni bend. Ne živimo ni od prodaje CD-ova, ni od autorskih prava, već samo od nastupa, putovanja i bine. Bilo nam je bitno da publika pjesme prihvati na nastupima, što se i dogodilo.
Zatvorena vrata asociraju na otuđenost, zar ne?
Pa, da. To je duh ovog vremena, i zanimljiv je fenomen da je sve više društvenih mreža, a sve manje društva. To je pravi paradoks našeg vremena. Postali smo užasno usamljeni i otuđeni, što se tiče bliskog odnosa sa drugim ljudima, a pritom smo svi veoma aktivni i prihvaćeni na društvenim mrežama. E, to je jedan način na koji ljudi mogu da shvate ovaj naslov. Neki su nas pitali da li smo možda mislili na ovo što se sada događa u Evropi, na zatvaranje država, da li smo možda sve predvidjeli... Ali, kada smo pravili album, nije bilo ni na vidiku da će se sve ovo događati. Ne znam, volim da ljudima ostavim da protumače naslove.
Često pjevate o Hrvatskoj i društvenim problemima u njoj. Da li vam je ovaj prostor toliko inspirativan i dalje?
Moram da priznam da sada pomalo bježim od toga. Dobio sam posljednjih godina pečat angažovanog čovjeka, ljudi su navikli da reagujem na sve živo, stalno traže da učestvujem u raznim peticijama, akcijama. Ipak, moram da pazim da se ne zaboravi da sam ja, prije svega, rok muzičar, a ne profesionalni aktivista. I jeste, naše podneblje, i Hrvatska, a i Crna Gora jesu inspirativne, da čovjek piše o društvenim fenomenima, problemima. Volio da jednog dana imam manje inspiracije, što se toga tiče, ali mislim da je to daleka i neizvjesna budućnost.
Na sceni ste već 27 godina. Šta sada znate, a tada niste znali. Šta biste drugačije uradili sa ovom pameću?
Pa, vjerovatno ne bih potpisao neke ugovore, neke ljude bih možda ranije izbacio iz života, ne bih se toliko dugo patio, možda bih malo više poradio na svom muzičkom obrazovanju... Ali, kada pogledam iza sebe, mislim da smo s ovim našim skromnim talentima napravili puno, da mogu biti zadovoljan, jer nisam morao mnogo da mijenjam članove benda, što je uvijek najbolnije za muzičara. Drago mi je što smo ostali ista ekipa, sa istim interesovanjima kao ranije i odličan tim. Eto, to mi je drago.
Kako to da ste uvijek raspoloženi za razgovor sa novinarima, da kod vas nema ni mrve mrzovolje?
To je uvijek dobitna kombinacija alkohola i droga. Znaš, kad čovjek to smiksa, on može po cijeli dan da se smije (smijeh). Pa valjda sam takav po prirodi, čovjek sam koji nije sklon malodušnosti. I mene stegne malo prije spavanja, ali mi je preko dana dosta dobro. Noću mi dođe ta čemer-čapra, pa sam tužan, ali sam preko dana uvijek raspoložen.
Mislio sam da je dirigovanje mahanje u prazno
Trenutno se kod nas emituju "Bitange i princeze", u kojima ste imali efektnu ulogu. Da li još glumite?
Ma, nešto sam glumatao s vremena na vrijeme, imao sam neke male uloge u nekim filmićima. Sad trenutno učestvujem u muzičkom TV šouu Maestro, gdje dirigujem, sad sam se bacio na to. Mislio sam da je dirigovanja mahanje u prazno, gledanje u sve, samo ne u note, ali sada vidim da to i nije baš tako, i da mi to i ne ide najbolje. Zato sada učim svakog dana o klasičnoj muzici, o metrici, taktovima i pravilima tog žanra.
Bonus video:
