Ako se istinski bavite umjetnošću, na stejdžu nema foliranja

"Nekome ne može sakriti njegovo neznanje. U ovome čime se mi bavimo, umjetnošću, gola istina je kada se popnete na stejdž i nađete se u kadru, tu više nema foliranja“
97 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 24.05.2015. 07:36h

Frontmen grupe “Parni Valjak”, Aleksandar Aki Rahimovski, neposredno prije koncerta koji se održao u četvrtak veče u okviru prve noći City Groove festivala u razgovoru za “Vijesti” prisjetio se svog posljednjeg nastupa u Podgorici, pričao je i o slavi, fanovima i planovima benda.

Na početku razgovora, on je otkrio da se nikada ne boji tamnih oblaka, jer je tokom 40 godina duge karijere često doživio da kiša padne tokom koncerta, ali to gotovo nikad nije prekinulo nastup.

“Ima jedna naša genijalna fotografija, čak je dobila i nagradu, sa koncerta na jednom stadionu. Bilo je isto toplo vrijeme, jul mjesec, a počela je kiša, ogromne kapi. Ja se nisam dao, publika se nije dala i na kraju poslije sat vremena, kad je već vjetar počeo da nosi kišu prema razglasu, nažalost automatski su

isključeni zvučnici, ali ja sam otišao na rukama publike“, prisjetio se Rahimovski.

“Tako da nije to problem, jer ljeti to bude pljusak koji brzo prođe, problem je kada stalno pada“, istakao je on i dodao da se odlično sjeća svog posljednjeg nastupa u glavnom gradu Crne Gore.

“Kako ne! Morača 1988. 'Jesen u meni' je tada bio veliki hit. Bilo je fantastično...“, odgovorio je pjevač bez razmišljanja, a potom uporedio koncerte iz tog perioda i one koji se organizuju sad.

“Naravno da ima tehničkih razlika, ipak je tehnika je napredovala, a mi smo se uvijek trudili da 'Parni valjak' ima dobar zvuk, da je dobra slika i da je dobro za uši. Ali u svakom slučaju taj tehnički napredak je nekome uništio stvari, jer su se previše prepustili tome, a nekome je, kao nama itekako pomoglo da uživamo na bini, da uživamo u onome što radimo i to uživanje se prenese na publiku“, objasnio je Rahimovski.

“Tako da u današnje vrijeme, tehnologija je stvarno toliko napredovala da vi možete biti na koncertu i slušati 'Parni valjak', ali to nije baš to kao kad ste kući, jer doma je drugi ugođaj. Onda ste vi 'Prni valjak', a na koncertu je to jedna masa koja ima pozitivnu energiju i to je fantastično“, dodao je muzičar.

Iako je po njegovom mišljenju tehnologija omogućila bolji hvalitet pjesama, Rahimovski tvrdi da ni najbolji programi ne mogu napraviti pjevača od svakoga.

“Nekome ne može sakriti njegovo neznanje. U ovome čime se mi bavimo, umjetnošću, gola istina je kada se popnete na stejdž i nađete se u kadru, tu više nema foliranja“, naglasio je pjevač.

“Možete vi snimiti spot, otpjevati u studiju i napraviti nešto, ali na svu sreću, mislim da garnitura takvih ljudi, koja ulijeće u muziku, film, umjetnost ima drugo razmišljanje. Jer zna se kad si popularan i aktuelan onda su tu mlade cure, naslovne strane, svi ti aplaudiraju, ali kada vide da to baš ne ide preko noći i kad to nema efekta oni se brzo povlače“, smatra muzičar.

“Može se snimiti, ako mislite na tu tehnologiju. Uđe se u studio pa se snimi, napravi , narihta, ali vi morate jednom izaći pred publiku i pjevati uživo. E tu nastaje problem“, zaključuje Rahimovski, koji smatra da se značenje pojma “popularnost“ takođe vremenom promijenio.

“Danas biti popularan ne znači popularnost nečije vrijednosti. Ja sam uvijek držao do toga da na naslovnim stranama dnevnih novina ili revija treba da izlaze, kao i ranije zaslužni ljudi, sportisti koji su osvojili srebro, zlato, mladi fizičari, muzičari...“, ističe on.

“Kada prodate 300 ili 500 hiljada ploča, rasprodate cijelu turneju, bez obzira na to da li se nekome to dopada ili ne, to ima svoju težinu. I tada ste izlazili na naslovnu zbog onoga što radite. Danas skandali prodaju novinu“, kaže on i otkriva da i njega novinari često pitaju za pikantne detalje iz privatnog života.

“Kada hoće sa mnom da naprave intervju za naslovnu stranu, oni hoće da uđu u moj dom, među moju porodicu, da slikaju moju djecu i suprugu. Ja sam cijeli život gradio ovo što imam sa muzikom, ja znam da kuvam, ali šta ću ja u nekakvom šouu za kuvanje“, priča sagovornik Vijesti.

“A drugo, da mi novinar uđe u kuću, to je kao da je ušao u najveću intimu. Mi smo kao 'Parni valjak' uspjeli da sačuvamo naš intimni mir sa porodicom, a i valjak je jedna velika porodica“, dodaje Aki.

“Tako da nismo htjeli da smo popularni samo na osnovu određenih stvari, već na osnovu onoga što radimo. Ako smo uspješni da smo to zaslužili. To su te nekakve razlike. Nažalost naslovnice se danas pune znate kakvim ljudima i čime“, ispričao je muzičar.

Rahimovski smatra da jedina stvar koja se nije promijenila su fanovi, pa vjeruje da je i u Podgorici, kao i u drugim gradovima regiona, “Parni valjak“ popularan kao i prije 40 godina.

“Bili smo mi u Budvi i u Kotoru i samo smo čekali pravu priliku za Podgoricu. 'Parni valjak' je veliki bend i onu sliku koju smo ostavili posljednji put u Morači je nadograđena, tehnički, ali i sa puno pjesama koje su objavljene u toj velikoj pauzi ne dolaska. Fizičkog ne dolaska, jer dana uz pomoć Interneta dobijate sve informacije o bilo kome, a pogotovo o Parnom valjku“, ispričao je pjevač.

On je iskoristio priliku da pozdravi fanove benda kojih, kako kaže, prema Facebook stranici ima više od 600 hiljada.

“To je za bend koji traje 40 godina itekako zavidna cifra. Imamo četiri generacije publike. Imamo tu sreću da kad smo krenuli u ono doba kada je rokenrol je stvarno bio zastupljen u nekadašnjoj Jugoslaviji“, prisjeća se on.

“Ta rok generacija koja je pratila ne samo 'Parni valjak' već i 'Bijelo dugme', 'Riblju čorbu', 'Bajagu', sve bendove iz regije, živjela je tako i razmišljala tako. Imamo tu sreću da su ta moja predanja išla sa koljena na koljeno, pa njihovi sinovi i kćeri, pa evo danas i njihovi unuci slušaju našu muziku“, pohvalio se Rahimovski.

“I ono što je fascinantno je da ta nova generacija koja je rođena '89-te ili '90-te nikada nas nije vidjela uživo, a zna sve pjesme koje su nastale kada nisu bili ni rođeni“, ističe on i dodaje da je to velika prednost njegovog benda.

“To što naše pjesme nisu vremenski ograničene, ostavljene tamo da ih samo stara generacija može slušati. Što bi se reklo samo ga majka može voljeti i niko drugi“, našalio se on.

“Ta djeca pjevaju 'Hvala ti', pjevaju 'Nedu'... To je nova generacija koju ne možeš prevariti lako. Imaju internet i sve informacije i ako se njima nešto dopadne i nađu sebe u toj priči, to postaje njihova pjesma. To nije prednost samo 'Parnog valjka', jer danas klinci pjevaju pjesme i 'Ekatarine Velike'. Otkrivaju taj senzibilitet“, priča on i dodaje da rijetko koja žurka može proći bez pjesama “The Beatlesa“ i “Rolling Stonesa“.

Tradicionalno lomljenje gitare

Akiju Rahimovskom je pripala čast da tokom prve večeri festivala i ujedno zvaničnom otvaranju Hard Rock kafea u Podgorici, na bini slomi gitaru. Na pitanje da li je za njega kao muzičara, iako su gitare nefunkcionalne i oštećene, lomljenje instrumenata skrnavljenje, on odgovara: “Nije skrnavljenje, to je tadicija Hard Rock kafea. Nažalost, meni isto kao i vama možda djeluje ružno, ali to nije krenulo odavde, to je tradicija“.

Rahimovski, koji je intervjue davao u majici Hard Rock kafea je otkrio i da je razmišljao o tome da tu ulogu prepusti Marjanu Brkiću, po njemu najboljem gitaristi, jer je on ipak pjevač

“Ali eto, treba ispoštovati tu tradiciju, a i Hard Rock će ipak sa druge strane pokloniti gitare talentovanoj djeci...“, dodao je Rahimovski.

Galerija

Bonus video: