Pri kraju duplog albuma “Scorpion”, Drejk potvrđuje boljku u svojoj priči; nešto što ga definiše kao pop zvijezdu svog doba. Na pola puta kroz pjesmu „Final Fantasy“, u kojoj zamišlja nesrećne načine na koje veza može da se završi za njega, on kaže: „Nadam se da je apokalipsa jedina stvar koja neće doći.“ Ovo nije vješt preokret za umjetnika. On je uvijek izjednačavao seks sa svjetskim haosom, idejom koja se direktno obraća fanovima. Njegov seks je često obojen bolom.
Kombinacija ekstatične euforije i introspektivne melanholije – dobro, loše i zlo u seksu – još može ispasti da je definišući kulturni aspekt našeg doba. Hajde da ga nazovemo „tužan i seksi“, da pogrešno citiramo naziv nedavno objavljenog albuma Lykke Li. Dok se bejbibumeri i pripadnici generacije X rvaju sa seksualnim katastrofama starih vremena (kao što su Yewtree i #MeToo), milenijalci nalaze da, u popularnoj kulturi, je radost seksa zamijenjena prepričavanjem nečijih nihilističkih rana. „Seksi“ se 2018. nužno ne izjednačava sa „biti napaljen“; povezuje se sa komplikovanijim ponašanjem i emocionalnim stanjem.
Sedam godina prije „Scorpiona“, Drejk je ubacio u manju brzinu u pjesmi „Marvin’s Room“, lakonski prvi singl sa albuma „Take Care“. Bila je to detaljna, iskrena, jeziva prognoza zaborava sadržanog u depresijama tobožnjih euforija. „Imao sam seks četiri puta ove sedmice, objasniću,“ pjevao je s kajanjem reper, u pjesmi gdje pijan zove svoju bivšu u očajničkom pokušaju da se ponovo ujedini sa onim sobom prije slave („Da li si pijan sada? Pita ona, glasom sablasne govorne pošte). U „Marvin’s Room“, „tužan/seksi“ je pronašao svoj „Anarchy in the UK“ i „Smells Like Teen Spirit“ po brzom nasljedstvu. U međuvremenu, Lana del Rej je započela kulturnu dekadu sa jednom od definišućih pjesama, započinjući svoju karijeru sa „Video Games“, opojnom odom praznom, rastrojenom ponašanju u koje je seks upadao polako, bez ritma kroz svaki gruv. Drejk i Lana su postali kralj i kraljica oznake „tužan/seksi“.
Kako je dekada prolazila, „tužno/seksi“ se širilo svuda, melanholični libido koji pulsira kroz muziku Weeknda, Džejmsa Blejka i the XX, možete ga čuti kroz mrmljanje skandinavskih tužnih repera kao što su Yung Lean i Spooky Black. Gej kultura ima „tužnu/seksi“ ikonu u Frenku Oušenu. Milje boj bendova dobio je svog „tužnog/seksi“ predstavnika kad je One Direction izgubio Zejna Malika, koji je nastavio da kupi „tužne/seksi“ fore od svojih neposrednih heroja - Drejka i Weeknda - u „Pillowtalku“, gdje kombinaciju „je*anja i tuče“.
Na TV-u, „Netflix and chill“ je strimovao dramu „13 Reasons Why“, koja crta kontroverzno direktan kontinuum samoubistava i tinejžerskog seksa, dok je u bioskope stigla najpopularnija softkor erotika od „Emmanuelle“ u vidu BDSM trilogije „Fifty Shades of Grey“, nezasitog snošaja radosti Technicolora, počev od naslova.
U ovoj dekadi seks je komplikovana stvar. Previše seksa i samo si jedan u nizu usamljenih repera koji sjedi duboko zamišljen na tronu na kojem si očekivao da ćeš biti napaljeniji; nedovoljno seksa i ustaješ protiv propulsivnih principa dobi. Čistilište između? To je opasan dio kome je kultura kolektivno uzela muzički, televizuelni i filmski skalpel. Vreli haos kreveta umjetnice Trejsi Emin je sada svuda.
Logično je naći vezu između dominantnosti „tužno/seksi“ kombinacije i posljedica pristupačnosti onlajn pornografije: odbacivanje, inferiornost, strah od nastupa... Digitalno doba znači da nikad nije bilo lakše naći seks, onlajn i IRL. Kultura aplikacija je lišila igru sparivanja njene ritualne nestašnosti, pružajući joj galantnu romansu punjenja rezervoara na pumpi ili naručivanja brze hrane. Nova povreda usljed stalnog naprezanja je identifikovana u „Tinder Fingeru“, teško zarađena od skrolovanja nalijevo od odbijenih dvodimenzionalnih seks aplikanata o čijoj prikladnosti odlučujemo u djeliću sekunde. Ako je generacija naučila da gleda na seks primarno kao na brzu popravku, kao aspirin ili sendvič, posao je pop kulture da istražuje taj pad. Oni koji su se sa divljenjem odazvali tom izazovu postali su superzvijezde svoje generacije. Živimo u doba transparentnosti i novog izvrdavanja na mreži. Nešto se promijenilo. Da bismo razumjeli život, ljubav i njene apetite u vrijeme ogromne metafizičke turbulencije, ne možete, a da ne stavite ruku u vatru. Prva generacija mladih koja je sebe definisala kao tinejdžere puni 70 krajem ove decenije; samo čekajte dok se svi arhivari „tužnog/seksi“ zvuka počnu uspinjati u svoje Viagra godine. Tada će zabava zapravo početi.
Gardijan
Bonus video:
