Ansambl Halka početkom sljedećeg mjeseca prvi put će gostovati u Crnoj Gori. Njihov koncert zakazan je za 3. mart u Velikoj sali KIC-a Budo Tomović, a nastupu u Podgorici, posebno se raduje pjevač benda Božo Vrećo.
Njegov izgled je nesvakidašnji, interpretacija sevdalinki je posebna, a on sebe smatra umjetnikom koji publiku ne ostavlja ravnodušnom.
“Iskren sam i na sceni i van nje. Sve što radite mora biti vjerodostojno. Nikoga ne kopiram, već radim ono što osjećam. Za mene nema barijera, granica, kodeksa oblačenja, restrikcija. Živim i kao muškarac i kao žena, a za to treba imati hrabrosti. To nije inscenirani djelić nekog filma ili loša predstava u kojoj vi prozrete glumca. Takav sam i na ulici i na sceni”, otkriva Vrećo.
Iako zbog raskošnog glasa može da pjeva bilo koji žanr, Vrećo je za muzički izražaj izabrao sevdah.
“Sevdah je oduvijek dio mene. Ta ljubav se kalila i rasla od djetinjstva jer moja mama je Cetinjanka, voljela je da sluša Kseniju Cicvarić, Himza Polovinu, Zaima Imamovića", priča Vrećo.
Kako je za sevdah “morao da stasa”, karijeru je počeo da gradi sa 27 godina.
“Da bi pjevao sevdah, moraš da proživiš neke životne boli i ljubavne patnje. Nakon toga, sevdah je bio moj spas, neka moja misija”, siguran je Vrećo.
Pošto je završio fakultet arheologije, prešao je u Sarajevo gdje je u jednom klubu počeo da pjeva a capella. Nakon nekoliko godina, 2013, odlučuje da sa gitaristom Dinom Šukalom, basistom Edvinom Hadžićem, pijanistom i harmonikašem Adisom Sirbubalom i perkusionistom Anesom Beglerbegovićem oformi bend i tako nastaje Halka, koja je do sada objavila dva albuma. Iako je od djetinjstva upoznat sa radom Ksenije Cicvarić, na njima se nije našla nijedna njena pjesma, no Vrećo ima objašnjenje za to.
“Sa Damirom Imamovićem sam za CNP odradio pozorišnu predstavu “Lasice” i tu sam sa pijetetom otpjevao šest pjesama Ksenije Cicvarić. Počeo sam sa Ksenijom i nijesam je nikad zapostavio. Tačno je da na albumima nemam nijednu njenu pjesmu, ali ne odlučujem samo ja o repertoaru. Pjesme dođu spontano i svako ima svog favorita. Kad je u pitanju moj solo album, nijesam htio da se ponavljam, ali sigurno ću u neki naredni projekat uvrstiti pjesame sa tom crnogorskom notom”, obećava Vrećo.
Nije želio da otkriva hoće li od tih pjesama publika imati priliku da čuje na podgoričkom koncertu, samo je kazao da svakako priprema iznenađenje. Aktivan rad od tri mjeseca od nastajanja benda, Halku je doveo do prvog albuma i nastupa. Božo otkriva da su se spremili za sedam, a album snimili za tri dana.
“To je rekord. Nijesmo imali nijedno ponavljanje, snimali smo uživo pa je svaka kompozicija u stvari live izvedba. Takav način rada nije često zabilježen”, pohvalio se Vrećo. Već na drugom albumu Halke, on se usudio da sam napiše nekoliko pjesama.
“Htio sam da se vratim sevdalinkama koje su nastale prije 400-500 godina. Da one imaju mitološku i tragičnu notu, da ispjevavaju liričnost, a budu tako dobro postavljene da se svako u njima može pronaći. Posljednjih 40-50 godina nijesu takve pjesme pisane”, ističe Vrećo.
Po njegovim riječima, najbitnije za sevdah je da pjesma može izazvati pravu emociju i ostati da živi.
Izbor onih koje će naći na album zavisi od dogovora članova benda, a, kako kaže, uvijek su to pjesme koje i privatno slušaju.
“Ne želimo da to bude komercijalno. Biramo pjesme koje imaju sadržinu, poruku, ili je njihov nastanak bio specifičan. Eto, kompozicija “Negdje u daljine” nastala je na Golom otoku. Tamo ju je napisao Rade Jovanović i posvetio je supruzi. Sve pjesme koje se nađu na našem albumu imaju formu mistike, ljubavne tragedije. To su pjesme u koje smo zaljubljeni”, objašnjava on.
Kod odabira pjesama, jedan od glavnih motiva je da one nijesu pretjerano eksponirane jer je, navodi, arhiva sevdalinki ogromno bogatstvo.
“Htjeli smo da proširimo priču, da kopamo malo dublje i izaberemo one koje nijesu puno izvođene”, priča Vrećo i dodaje da će naredni album Halke biti potpuno autorski.
“Stvarati novo je najboji način kako udahnuti život sevdalinkama. Izvodeći one koje postoje potvrđujete njeno prisustvo, ali joj ne udahnete dušu. Kad sami stvorite tekst i muziku i ona zvuči kao sevdalinka, onda je to ono pravo”, zaključuje on.
Ispunio svoj san kad je objavio acapella album sevdalinki
Božo je nedavno objavio solo album “Moj sevdah” sa 17 kompozicija. Njime je ispunio svoj san da snimi acapella album, a ponosan je što prije njega to niko nije uradio.
“Acapella je prapočetak sevdalinke. Ona se najprije ispjevavala na suvo bez instrumenata. Inače, sevdalinka je ženska pjesma pa nije ni čudo što je ljudima zanimljiva moja kombinacija vokalna i vizuelna. Mogu da pjevam i visoke dionice ženske, ali i da se vratim u tenorske visine i otpjevam muške sevdalinke”, kaže Vrećo, koji je siguran da je album poput njegovog trebalo da se pojavi na tržištu.
“Dobio sam puno poruka od stranaca koji mi kažu da im je to odlično jer mogu uz moj glas da se opuste i meditiraju. Za mene je to naveći kompliment”, pohvalio se on.
Njegov solo album ne znači da će napustiti Halku, trudiće se, kaže, da gradi uporedo karijere.
“To su dvije različite priče i zaslužuju jednaku pažnju”, smatra Vrećo.
Moram da se mijenjam i uvijek imam novu viziju samog sebe
To što često na sceni izgleda kao žena nije novo, tu je modu još 80-tih godina uveo Oliver Mandić.
“Prvo su me, zbog mekoće glasa, poredili sa Himzom, zatim Princom. Živimo u tom dobu kad moraju da vas upoređuju sa nekim. Oliver Mandić jer radio odličnu stvar, a jedino što zamjeram Končiti sa kojom me takođe upoređuju, je što nastupa pod pseudonimom, što nije ono što jeste već je komercijalni trik”, ističe on i otkriva da izgled koji praktikuje u posljednje vrijeme nije konačan: “Nijesam osoba koja je statična i može podsjećati samo na jedno. Moram se uvijek mijenjati i moram imati nešto što me motiviše, inspiriše, neku novu viziju samog mene. Biće tih likova još jer to me sve zabavlja”.
Bonus video:
