Danas je u bolnici u Zagrebu od jake upale pluća i komplikacija koje su uslijedile nakon transplatacije bubrega preminuo sarajevski muzičar Kemal Monteno.
Kemal je nakon operacije prije dvije nedjelje opet završio u bolnici zbog visoke temperature i oslabljenog imuniteta. Monteno je nedavno obolio i od upale pluća, koja se u pokazala kobnom. Monteno je rođen prije 66 godina u Sarajevu, otac mu je bio Italijan, a majka iz Bosne. Bogatu karijeru počinje graditi šezdesetih godina prošlog vijeka na festivalu 'Vaš šlager sezone' na kojem nastupa s pjesmom 'Lidija'. Upravo zahvaljujući tom festivalu Kemo, kako su ga od milja zvali prijatelji, osvaja simpatije publike širom regije i redovno osvaja mnogobrojne nagrade i priznanja za svoj rad.
Krajem sedamdesetih publiku osvaja pjesmama 'Zemljo moja' i 'Sarajevo, ljubavi moja', a tokom karijere objavio je ukupno 15 albuma. Pjevač je isticao kako mu je kao vječna inspiracija često služila dugogodišnja partnerka, supruga Branka, s kojom je dobio kćer Adrijanu i sina Đanija.
Monteno je stvorio ne samo vlastiti muzički potpis na domaćoj sceni, nego je svojim pjesmama znao doprinijeti i uspjehu svojih kolega pjevača prijatelja. U toj muzičkoj saradnji sa tako zvučnim domaćim imenima kao što su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Mahir Paloš, Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Dražen Žerić, Paula Jusić i drugi, Monteno nije gledao ličnu korist, nego svojevrstan način druženja sa svojom rajom i prijateljima, svojstven jednom skromnom i plemenitom čovjeku kao što je Monteno.
Kemo je tokom 1990-ih s istim kolegama izvođačima ostvario i niz velikih dueta, a pored gore navedenih za mikrofonom su mu se pridružili i Rade Šerbedžija, Boris Novković, Fuad Backović Deen, Danijela, Maja Odžaklijevska i drugi.
Velike uspjehe Monteno je imao i nizom dalmatinskih šansona izvedenih na "Splitskom festivalu". Između 1976. i 2005. Monteno snima niz pitkih šansona u kojima je do izražaja posebno došla njegova sklonost prema italijanskoj kanconi i vedroj mediteranskoj kantolini. Pjesme poput "Hiljade bijelih marama" (1976), "Cvite bili iz đardina" (1977), "Sunce djetinjstva" (1978), "Putovanja" (1978), "Adrijana" (1979), "Zvono djetinjstva"(1980), "Pričaju stare none"(1981), "Dobra večer, uzorita" (1983), "Produži lađo" (1984), "Zaboravi" (1995), "Kad ja ne mogu" (1997), "U meni imaš dom" (2002) i "Da je moja mandolina znala" (2005) ne samo da su potvrda tih Montenovih muzičkih sklonosti, nego i svojevsrtan dokaz stilske opredijeljenosti Kemala Montena kao autora i interpretatora ka ovoj strani zabavno-muzičke scene kod nas, napominje Klix.ba. Rado viđen gost Monteno je bio i na "Opatijskom festivalu", te na "Zagrebfestu", posebno u drugoj polovini 1970-ih godina, a tradiciju nastupanja na festivalima Monteno nastavlja i u drugoj polovini 1990-ih godina, kad se pojavljuje na "Radijskom festivalu" i "Festivalu dalmatinske šansone" u Šibeniku. Svakako treba spomenuti i nastup na festivalu "Melodije Mostara" 2003. kad u duetu s Paulom Jusić osvaja Grand prix pjesmom "Nakon toliko godina". Ista pjesma je sljedeće godine na jubilarnom 10. festivalu "Melodije Mostara" osvojila nagradu najbolja od najboljih - "Pjesma decenije".
Galerija
Bonus video:
