Pripremanje za ulogu u filmu "Low Down", koji govori o nekadašnjem saradniku Čarlija Parkera i Majlsa Dejvisa - džez pijanisti Džoiju Albaniju, nije palo teško basisti Red Hot Chilli Peppersa Fliju. Kao i lik kojeg tumači - Lester Hobs, Fli je učio da svira trubu i dosta vremena proveo utapajući se u omiljenom poroku muzičara - heroinu.
"I to mnogo", dodaje Fli.
"Prije nego što bi počelo snimanje sjeo bih i zamislio da sam se stvarno 'uradio' heroinom, čak sam se prisjećao svih ludih sranja koja sam činio", priča 52-ogodišnji muzičar za "Rolling Stone".
Popularni basista po sopstvenom priznanju nije takao teške droge od 1992. Kaže da mu nije bilo emotivno teško da se vrati u taj dio života zbog uloge.
"Mogao sam da ga osjetim. Nije mi bilo teško... Volim svoj život i sve moje greške i pobjede, sve zajedno", priča on. Fli se dijelom zainteresovao za film zato što se odvija iz perspektive Albanijeve ćerke Ejmi Džo, koja je i po dobrim i po lošim stvarima imala slično djetinjstvo poput basiste obilježeno odrastanjem među džez muzičarima i uz nepredvidljivog oca koji se često iracionalno ponašao.
Što ti prolazi kroz glavu kad gledaš ovaj film?
Dosta je sanjiv film. Naravno, tužno je odrastati uz oca narkomana. Najviše se nadam da će ljudi u filmu ipak vidjeti i slobodu i radost. Ejmi je odrasla u sličnim uslovima kao ja. Vršnjaci smo i ja sam odrastao u Holivudu sa očuhom koji je bio potpuno lud, narkoman i džez muzičar. Pročitao sam scenario i nisam mogao da vjerujem. Oboje se slažemo da smo prošli kroz teške, izazovne trenutke, ali tu je takođe bila i muzika čovječe. Dok sam bio klinac ti likovi bi bili u mojoj sobi, svirajući, džemujući, nisam mogao da vjerujem što sve mogu. To mi je pokazalo što su sve ljudska bića u mogućnosti da urade u životu i nadam se da će ljudi pronaći dio toga i u filmu.
Da li si bio upoznat sa Albanijem prije ovog filma?
Ne. Znao sam za ime, ali nisam znao mnogo o njemu. Kad sam se upoznao sa Ejmi dobio sam njegovu ploču. Odrastao sam sa istom vrstom ljudi, moj otac je visio sa njima. Bio je to čudan mali kult. Oni su odrasli u 40-im i 50-im voleći Berda, Mingusa, Lestera Janga... Džez je bio najkul stvar na svijetu i posvetili su život ovoj sofisticiranoj, dubokoj formi umjetnosti. Onda su došle 70-te i nikoga nije bilo briga, ti likovi nisu mogli da se uhvate u koštac sa tim. Imali su usrane poslove. Moj očuh je popravljao automobile u dvorištu. Bio je sjajan basista, a svirao je sranja u lobijima hotela.
Kako je bilo odrastati uz njega?
Bog ga blagoslovio, veoma teško. On nije bio uspješan kao Albani. Jedva da je snimio išta, ali je bio sjajan muzičara. Imao je te lude, nasilne ispade, iracionalno emotivno ponašanje. Ja sam bio dijete. Nisam znao ništa o drogama i alkoholu. Moja mama je bila sa njim od kad sam imao šest, sedam godina. To ludačko ponašanje je bilo zastrašujuće. On je bio takođe i čovjek kojeg možeš voljeti, ali droge čine čovjeka ludim.
Kako si se borio sa tom ludošću tada?
Bilo me je strah da spavam kući, jer nisam znao što će da se desi. Samo sam želio mir i harmoniju, da sve bude okej. Kad jeste bilo tako bilo je sjajno, ali često nije.
Da li ste ti i Ejmi poredili djetinjstva?
To je veoma ličan film. Ali sve u njemu me je podsjećalo na mene. Kao scena kada ona spava u kadi. Ja sam kao klinac znao da spavam u dvorištu prekriven tepihom, jer sam bio uplašen. Dosta smo pričali o odrastanju, s obzirom da smo vršnjaci, da smo odrasli u istom gradu, da smo oboje upali u pank i bili divlji uličari i slično. Čudi me da se nismo sreli, mada sam negdje u prašnjavom ćošku mog uma iskopao da sam je vidio 83. u jednom supermarketu i pozvao je koncert Peppersa, tada smo tek počinjali. Ali nismo se upoznali do sada.
Kako si počeo da sviraš trubu?
Sa 11 godina. Htio sam da budem džez trubač kad porastem. To je bio moj cilj u životu. Kasnije u srednjoj školi sam upoznao Hilela Slovaka, originalnog gitaristu Peppersa i postali smo zaista bliski. Imali smo bend i nije nam se sviđao basista pa sam ja preuzeo bas.
Koliko često sviraš trubu sada?
Ne često. Dosta sam svirao do prije pet godina. Sada sam previše zauzet, s obzirom na to da sam postao otac. Ali sam joj se vratio vježbajući za ovaj film. I sad kad je snimanje završeno sam prestao opet.
Da li ti je bilo teško igrati ulogu koju si dobio?
Jeste, jer je momak džanki, u pitanju je prilično patetičan lik. Svaki put kad ga vidiš on je u sve gorem stanju i na kraju je to tolika katastrofa da izludi Džoija i El. To je bio izazov za mene u ovom trenutku, jer niti pijem niti pušim niti se drogiram. Vježbam, imam veliku karijeru, roditelj sam i vodim muzičku školu. Rekao sam sebi da moram da se potrudim da dođem opet do tog stanja kako bih odigrao ulogu kako treba. I kao što ranije pomenuh, mogao sam da osjtim to.
Kako si se "skinuo" sa heroina?
Nikad nisam bio džanki. Nikad nisam zaređao sa heroinom, ali sam prestao da se drogiram. 1992. mi je bilo zaista loše, a htio sam da budem zdrav jer sam i pored toga što sam se drogirao igrao svakog dana košarku i džemovao sa drugarima. Postao sam hronično umoran i s**ban i rekao sam sebi da ću uraditi što god treba da skroz pročistim svoje tijelo i budem skroz zdrav. Od tada je ostalo tako.
Bonus video:
