Saša Ivanović, frontmen beogradskog alternativnog rok sastava “Mravi”, javio se “Vijestima” neposredno nakon generalne probe njegovog benda pred koncert u Podgorici, koji će se sjutra u “HL klubu” održati od 16 časova.
Ulaz će koštati dva eura, a kao lokalna podrška nastupiće “Emily Rose” i DJ-evi Bratski i Daibi. To će biti prvi koncert “Mrava” nakon dugogodišnje pauze.
“Očekujemo lud provod i super koncert. Cimaju nas ljudi odatle već godinama, pitaju kad ćemo u Crnu Goru. Mi nismo bili baš aktivni, ali sad se stvari mijenjaju. Već su najavili dolazak ljudi iz Nikšića, Herceg Novog... Potrudićemo se im sa kamatom vratimo toliko čekanje”, kazao je pjevač.
Najavio da će se na repertoaru naći više novih nego starih pjesama sa do sada jedinog albuma “Mrava” “Na travi”, koji uživa kultni status u andergraund okvirima.
- Neko bi očekivao poslije tolike pauze da prvo u Beogradu svirate?
Nije to nama uopšte važno, možemo da sviramo i na Sibiru. Bitno nam je da ljudi to hoće da čuju i da dođu i da budemo maksimalni na svirci.
- Dokle se stiglo u radu na novom materijalu?
Snimanje je pri kraju. Sve pjesme su nastale na jednoj probi prije dvije i po godine. Tad smo se aktivirali, izbacili dva singla, imali desetak svirki i napravili pauzu do sada. Izbacićemo singl za singlom u narednom periodu i plan je da sviramo gdje god možemo.
- A album?
Želimo da narežemo ploču. To sad već i nije neka fora, ali smo to htjeli oduvijek. Sad je to izvodljivo. Nema ljepšeg osjećaja nego kad držiš ploču u rukama i imaš veliki, lijep omot. Još ako imaš gramofon, na konju si.
- Koliko ima tih novih pjesama?
Recimo da bismo na album stavili 12 numera. A imamo gomilu materijala i vidjećemo što će sa njim biti. Desi se da se zagube teme i pjesme, da ih nikad ne dovršimo. Postoje na nekim nosačima zvuka, ali ko će sve to preslušavati, to su stotine sati snimaka.
- Što odvaja novi materijal od starog?
Ne znam. Nastajanje pjesama u “Mravima” je spiritualnog karaktera. One nastaju ni iz čega. Ne možemo da dokučimo gdje je taj izvor, jer se sve događa spontano na probama. Trudimo se da mu damo oblik, ali nemamo baš punu kontrolu nad tim.
- Kad ste počeli niste znali da svirate.
Istina. Nismo počeli kao muzičari, nego kao klinci koji nisu znali što će sa sobom u užasu i okruženju kakvo je bilo 90-ih. Nešto je moralo da se desi, a rokenrol je najkraći put, jer ne možeš da snimaš film, za to treba puno znanja, iskustva, novca... A gitaru uvijek neko ima. Nekim nebeskim slučajem koji ne umijemo da objasnimo to se sve dotjeralo do benda. Valjda je u pitanju dobra kombinacija ljudi.
- Stare pjesme su dosta paranoične, klaustrofobične... Da li je sad okruženje drugačije?
Mislim da je još gore (smijeh). Još veća paranoja je u pitanju. Situacija uopšte nije sjajna čim se takav horor događa u tim notama. Čudno je to, jer smo svi po prirodi prilično živahni i veseli, ali valjda taj mrak negdje mora da izađe.
- Kakav je bio osjećaj kad ste se skupili poslije toliko godina?
Kao da se ništa nije desilo. Bukvalno smo nastavili tamo gdje smo stali. Samo dođeš, svi se uključe, bubnjar da znak palicama i krene muzika.
Bonus video:
