Milan Sisojević, u hip hop svijetu poznat po pseudonimima Kendi i Pablo Kenedi, pod kojima objavljuje žanrovski različite pjesme i albume, nastupiće 2. septembra prvi put u Mojkovcu, a u okviru “Centrum” festivala.
Pričajući za „Vijesti“ srpski reper se osvrnuo i na nedavno objavljeni album „Krzno i suze“, koji je i sam u prošlom intervjuu najavio kao parodiju trepa, a u čijim numerama su mnogi prepoznali aludiranje na brojne domaće predstavnike hip hopa.
Ipak, Kendi je istakao da cilj numera sa tog EP-ja, naročito „355“ koja se već izdvojila kao najslušanija, nije bio prozivanje, a bio je raspoložen i da nagovijesti kakav repertoar je spremio za publiku festivala “Centrum”, ali i da otkrije da uveliko radi na još jednom novom albumu koji izlazi na jesen.
Ko dolazi u Mojkovac u okviru “Centrum” festivala, Kendi ili Pablo Kenedi, odnosno kakav repertoar pripremaš, s obzirom na to da si objavio veliki broj numera potpisanih i jednim i drugim alijasom?
Dolaze obojica. Kendi promoviše Pablo Kenedija kao predgrupu, tako da svakako veći dio REPERtoara ostaje Kendiju.
Misliš li da isti ljudi slušaju i Kendija i Pabla Kenedija ili su to odvojene publike?
Pažljivo ću posmatrati to narednih nekoliko mjeseci, jer i mene zanima. Naročito nakon albuma “Trap je mrtav” koji je planiran za kraj jeseni, biće mi kristalnije, da li da odvajam te dvije ličnosti. Zasad, na nastupima, vidim da publika zna tekstove i jednog i drugog.
Prije nekih mjesec dana obradovao si fanove novim albumom „Krzno i suze“. U prošlom razgovoru za „Vijesti“ najavio si trep parodiju, ali se u nekim numerama mogu prepoznati i izvođači koji nisu u tom hip hop žanru, jesi li dobijao inspiraciju tokom rada ili si ciljano želio da napraviš neke parodije?
Tokom pisanja je došlo. Nije usmereno ni na koga konkretno, mada je cijela ideja Pabla da generalno banalizuje taj novi talas.
Da li je bilo negativnih reakcija kolega, koji su se pronašli u pjesmama Pabla Kenedija? Ne moramo imenovati sve, ali je recimo Rasta (Stefan Đurić) u numeri „355“ i više nego očigledno poslužio kao inspiracija...
Rasta i ja se poznajemo vjerovatno duže od deset godina, imamo i zajedničke trake i nije postojala nikakva namjera da ga prozivam, čak mislim da je nešto najbliže dokle je srpska scena stigla u tom “žanru”. Ti simpatični “prenemagajući” vokali u „355“ su jasna referenca.
Pjesma „Vrelina Akapulka“ je objavljena nekih godinu ranije, ali je i ona dobila svoje mjesto na albumu, misliš da nije dobila dovoljno pažnje ili se jednostavno uklapala u cijeli koncept?
Vrlo je dobila pažnju. Jako sam zadovoljan kako je prošla kod ljudi, a na EP-ju je, jer ima ljetnji vajb, pa sam je samo stavio u kontekst.
Numeru „Ključevi“ prati i spot. Zašto je baš ona ekranizovana i imaš li u planu snimanje spota za još neku?
„Ključevi“ su snimljeni u Egiptu, kad i “Arapske Pare”, to je tada bila jedina pjesma koju sam imao u šteku, i to na drugi instrumental, inače po meni, „355“ mnogo više zaslužuje spot, što se možda desi, baš na putu za Mojkovac.
Osim u okviru Bassivity Showcasea na Exitu, publika nije imala priliku da te čuje na tom, ali ni na Sea Dance festivalu. Kako je moguće da te organizatori nisu zvali, s obzirom na to da je hip hop zastupljen na tim manifestacijama?
Pitati organizatore. Mi smo uvijek za festivale. Poseban vajb. Zovite nas.
Bonus video:
