Neobično običan, a sasvim poseban. Tako najčešće opisuju jednog od najpoznatijih evropskih svirača laute i klasične gitare Edina Karamazov, koji se sinoć predstavio nikšićkoj publici u sklopu devetog Gitar festa.
Harizmatičnim nastupom Zeničanin po rođenju, a Zagrepčanin po mjestu stanovanja, nije uspavao Nikšićane iako je za početak predstavljanja izabrao “Uspavanku za Maranou “od Pitera Skaltropa.
A dok Karamazov svira stiče se utisak da postaje dio muzike.
"Imam osjećaj da sam ja sam instrument muzike, jer muzika prolazi kroz mene i kada se taj momenat kreacije dešava onda ja postajem njen instrument. Naravno, ja kontrolišem to što sam vježbao, ali, svaki put je spontano na neki način, i drago mi je što je još uvijek tako”, kazao je Karamazov za “Vijesti”.
Nikšićka publika imala je priliku da čuje njegovo izvođenje na gitari, ali ne i na lauti.
"To je i privilegija na neki način da mogu svirati i jedno i drugo, ali to je ujedno i strašan rad, žrtvovanje. Nijesam ni lautist ni gitarist, već jednostavno muzičar. Treba shvatiti muziku kao jezik, poruku, kao govor, a to dolazi samo kada se čovjek ozbiljno bavi sa tim. Naravno, i sa iskustvom i zrelošću", kazao je umjetnik koji je sa Stingom 2006.godine snimio album "Songs from the Labyrinth", koji je postigao veliki uspjeh na svjetskim top listama.
Stingu je “držao" časove laute, a ovaj ga nazvao mističnom personom koja kao da je iz nekog drugog vremene i jednim od najboljih muzičara na planeti.
"Lijepo je to čuti kada neko kaže za vas, posebno kada je riječ o Stingu", kazao je Karamazov.
Ali, on zbog tih komplimenata nije “poletio” jer kako reče više voli da gleda sa zemlje u visinu, nego obratno.
"Puno je ljepše sa zemlje gledati u visinu, prirodnije mi je, nego sa visine gledati u zemlju. Vidim da svijet ide u nekakvom smjeru, ne smijem reći kakav je to smjer, ali ide nekamo. Ja bih da vidim to svijetlo što će nas sve obasjati i dati nam neku pozitivnu energiju", kazao je muzičar koji je dobitnik brojnih nagrada među kojima su "Edison", "Brit", "Premio Cubadisco" za najboljeg stranog muzičara na Kubi, "Premio Goffredo Petrassi" za najboljeg instrumentalistu u Italiji, a bio je nominovan i za "Grammy".
"Nažalost ovu vrstu muzike nikada neće slušati veliki broj ljudi, ali hvala Bogu još ima dovoljno ljudi koji i ovo slušaju. Mi koji sviramo tu umjetničku muziku nekako živimo u ilegali i dobro je biti u toj nekoj ilegali. Ljudi konzumiraju sve što im se nudi jer ne žele izabrati sami a ova vrsta muzike se malo nudi", kazao je Karamazov.
Njega je publika osim u koncertnim dvoranama nekada mogla čuti kako svira i na dubrovačkom Stradunu.
"U dvorani je lakše svirati jer imate tišinu a sa druge strane je teže jer sve se čuje. Međutim, na Strudunu treba biti majstor, ukrasti taj jedan trenutak tišine da bi ljudi stali i slušali vas. Ja bih na Akademiji uveo predmet sviranje na ulici. Ako su jedan Mocart i Bah to radili zašto ne bi to uradili i današnji studenti", smatra Karamazov.
Perfekcionista po prirodi se nije libio novih početaka jer sviranjem je zadovoljan tek onda kada postane dio kompozicije koju izvodi.
"Mnogo više sam dao muzici, nego ona meni, jer muziku baš briga. Ona je jako okrutna i onoga trenutka kada joj ne dam sve ona mi samo okrene leđa. Ali, vrijedi se žrtvovati za muziku. Za nešto se čovjek mora žrtvovati", kazao je umjetnik za koga su pisali Kristof Penderecki, Arvo Part, Erki-Sven Tur, Piter Skaltrop, Leo Bruver, Dušan Bogdanović i Nikita Koškin.
Večeras u 20 časova u sali Muzičke škole "Dara Čokorilo" nastupa Italijan David Đovani Tomazi. Na progarmu su djela Johana Sebastijana Baha, Đulia Regondija i Antonija Hozea. Tomazi, jedan od najperspektivnijih mladih gitarista u Evropi, završio je Konzervatorijum na odsjeku za lautu u Novari. Dobitnik je brojnih nagrada na međunarodnim takmičenjima. Nastupa na koncertima u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj kao solista, sa orkestrima i kao kamerni muzičar. Pohađa masterklas kod Paola Pegorara i Adrijana del Sala na Akademiji u Poredenononeu (Italija)
Bonus video:
