Novosadski Exit, najbolji evropski festival, ovu titulu i povjerenje publike zaradio je prvenstveno zahvaljujući pažljivom izboru izvođača koji će nastupiti na Petrovaradinskoj tvrđavi. Sličan koncept primijenjen je i na premijernom izdanju budvanskog Sea Dancea, a o tome kako se formira lajn ap ove dvije manifestacije i kojim se kriterijumima organizatori rukovode, za Vijesti je ispričao programski direktor, čuveni srpski muzički novinar Dragan Ambrozić. On je objasnio da je svaki festival mala edukacija za ljude da vole muziku, izražavanje, kreaciju, te da svaki ima svoju priču, poruku.
"Exit radimo da bismo mogli kod nas da doživimo vrhunske umjetničke veličine, one koji su bitni trenutno, ali i u popularnoj kuturi i muzici uopšte. Ne samo aktuelne ove godine, već i veterane, legende koje ranije nismo imali priliku da vidimo, a pri tom imaju nešto važno i novo da kažu", predstavio je on ideju vodilju organizatora. Po njegovim riječima, veoma važno i da budu ravnomjerno zastupljene američka i britanska scena, različite škole i pravci, te gitarski i elektronski zvuk. Poenta je i da dani budu poređani tako da festival ima priču, da se vidi šta da se vidi šta je iz čega proisteklo.
"Vodimo i računa o tome da umjetnici razumiju crtu Exita koji ima malo alternativnog kulturnog šmeka, da budu provokativni, da donose nove standarde u umjetnosti i da, kad god je to moguće, imaju društvenu oštricu u tekstovima i nastupima", rekao je on.
Nakon umjetničkih, koncepciju festivala oblikuju i poslovni kriterijumi, pa je Ambrozić istakao da je za dobar i izbalansiran program potrebno da se poklopi mnogo stavki.
"U četiri dana Exita treba da smjestimo izvođače koji tada nemaju turneju ili nisu u tom dijelu svijeta. A i ako jesu, možda im ne odgovara takva organizacija puta. Ne dolazi samo umjetnik, već i šleperi sa opremom...", priča on.
Ambrozićeva je obaveza da pripremi predlog o onome što smatra da je važno, a sagovornik Vijesti, navodi da je, bez pretjerivanja, potrebno sastaviti 50-60 ponuda da bi se napravio program od osam do 12 bendova. Zato je, dodaje, bord Exita u stalnom zasijedanju. Za nekadašnjeg urednika alternativnog rok časopisa "Ritam" i sadašnjeg urednika programa u Domu omladine Beograda, to je i način života.
"Kad ne bih pratio muziku, ne bih bio srećan na kraju dana", kaže Ambrozić.
U ranije rađenim anketama, uglavnom su se ponavljali favoriti posjetilaca Exita - "Rage Against the Machine", "Pearl Jam", "Radiohead", "Metallica", "Queens of Stone Age"... Nekoliko njih, poput sastava Prodigy ili Portishead, kasnije su gostovali na Exitu, a Ambrozić je objasnio kolike su šanse da čujemo i ostale.
"Svake godine šaljemo zahtjeve svakom od tih bendova. Bendu QOTSA sedam godina uzastopno šaljemo ponudu. Uvijek su na turneji po Evropi u junu ili avgustu, nikad u julu i zato smo ove godine uradili separatni događaj koji je poslužio kao preparty za Exit (kao Si Lo Grin prošle godine). “Pearl Jam” su završili evropsku turneju deset dana prije Exita i vratili se u Ameriku. RATM je bend koji je svima drag i koji bi svi voljeli da vidimo, ali je veoma skup. Volio bih da publika zna i da ne mogu sve produkcije da stanu u tvrđavu, pa i o tehničkoj izvodljivosti koncerata moramo da vodimo računa".
Upitan koje izvođače nikada nećemo čuti na Exitu i Sea Danceu, odnosno gdje organizatori povlače liniju, Ambrozić je kazao da su to “kaver” bendovi jer se organizatori prije svega trude da promovišu autorski pristup. "I to je, možda, jedina crta koju bismo povukli. Za razliku od drugih festivala, poštujemo svaku vrstu muzičkog izraza", zaključio je on.
Biramo ono što mislimo da je važno, pritisaka nema
"Exit je daleko najveći festival koji je ovdje proizveden, a nije uvezen, napakovan u Engleskoj, pa donesen kod nas. Ljudi kad dođu mogu da isprobaju razne identitete, za mlade od 18-19 godina to je bogatstvo životnih stilova i mogućnosti koje im se prvi put otvaraju. Festival još rade relativno mladi ljudi i baš je pravljen od mladih za mlade, ja sam tu najstariji", kazao je Ambrozić.
Na pitanje koliko su kreatori Exita slobodni u izboru izvođača, a koliko zavise od želja i uticaja korporacija sa kojima sarađuju, on je odgovorio da ograničenja nema i da njegova ekipa nikada ne bi pristala na uslovljavanje. U suprotnom ne bi ni radili, siguran je on.
"Svrha Exita je da smo slobodni da izaberemo ono što mislimo da je važno i po tome se on i razlikuje od drugih, osim recimo Glastonburyja. Oni su imali Doli Parton, mi Gloriju Gejnor, Na Exitu 2007. su bili Snup Dog, Wu-Tang Clan i Beastie Boys, hip hop je bio prvi put na nekon većem alternativnom festivalu, a Glastonbury je tek sljedeće godine imao Džej Zija. Znači, osjetilo se da je hip hop postao dio alternativne kulture, da ima komunikaciju sa tom publikom”, objasnio je on.Ambrozić je dodao da pritisak ne postoji i zbog toga što budžeti korporacija na ovim prostorima nisu veliki, a da sponzori, iako su važni, nemaju toliki uticaj.
Sea Dance je velika stvar za Crnu Goru
Planove za naredni Sea Dance, napraviće čim organizatori i njihovi crnogorski partneri završe analizu premijernog, prošlonedjeljnog izdanja, a Amrozić smatra da je debi bio dobar.
"Vajb na plaži Jaz je divan, umjetnici su oduševljeni i svi su željeli da ostanu duže ili da provedu neko vrijeme u nekom drugom trenutku godine u Budvi. Zato mislim da je ovo velika stvar za Crnu Goru, ali i region. Most između Exita i Sea Dancea može tek da donese lijepih stvari”, uvjeren je on.
Programski direktor smatra da Sea Dance ima mnogo potencijala, te da je sada ključno napraviti pametnu analizu i vidjeti u kom obliku, veličini, kad i koja vrsta umjetnika može da doprinese kulturi u Crnoj Gori, kao što je Exit u Srbiji.
Galerija
Bonus video:
