Nikšićanka Ivana Čanović svojim glasom već polako osvaja ljubitelje opere širom svijeta, a jedina je iz Crne Gore koja je imala priliku da dva puta dijeli scenu sa italijanskim tenorom Andreom Bočelijem. Prvi put zajedno su pjevali prošle godine, a nedavno su opet dijelili binu i to na otvaranju Festivala Puccini, Torre del Lago.
“Moja saradnja sa Bočelijem je počela u martu 2017. godine. Čuo je moj glas i želio me je upoznati, da bismo mogli početi sa saradnjom. Prošle godine smo imali koncert u Rimu, a ove godine je njegova želja bila da zajedno pjevamo na otvaranju jednog od najprestižnijih Festivala opere na svijetu, to je 64. Festival Puccini, Torre del Lago. Raditi sa njim je zaista velika čast, a i privilegija. Pjevali smo duete i arije iz Pučinijevih opera za više od 3000 ljudi koji su nas dočekali aplauzima, a pozdravili ovacijama. Naša saradnja će se nastaviti i uskoro počinjemo sa radom na dva nova projekta za ovu i sljedeću godinu”, najavila je Čanović ističući da je veoma zadovoljna uspjesima koje je postigla posljednjih godinu dana.
“Sezona teatara i festivala je od septembra do avgusta, tako da ću se orijentisati na taj vremenski period. U oktobru sam dobila dvije nagrade Opere Pienza, u žiriju je bio jedan od najvećih operskih pjevača, Rolando Panerai, koji je svoju karijeru gradio sa operskim zvijezdama, jedna od njih je Marija Kalas, zatim kćerka Maestra Pavarotija – Kristina Pavaroti, koja me je izabrala da pjevam glavnu ulogu u operi koju je komponovala. U decembru sam pjevala za italijansku i iransku vladu sa World Youth Orchestrom, imali smo koncerte u Vatikanu i u Taheranu. Opera Spoleto mi je u februaru dala nagradu na njihovom prestižnom takmičenju za mlade operske pjevače. Mnogo sam srećna zbog nastupa na “Puccini festivalu”, gdje je moja umjetnost registrovana na najvišem nivou, uz to su publika, a i kritičari ostali zadovoljni mojim radom”, ispričala je ona. Ivana je u operi “Turandot” koja je odigrana prije 10-ak dana imali glavnu ulogu.
“Da budem iskrena, ovo je prvi put da pjevam glavnu ulogu na najboljem Festivalu opere na svijetu. Spremala sam se nedjeljama, da ne kažem mjesecima. Kolege sa kojima sam sarađivala su odavno na svim operskim scenama svijeta, da izdvojim nekoliko njih, to su Martina Serafin, Amadi Lagha, Alesandro Guerzoni. Dirigenti sa kojima sam radila u ovom periodu su: Martins Ozolins, Alberto Veronesi i Karlo Bernini. “Turandot” je predivna opera, rađena po segmentima iz kineske bajke, to je savršen balans veličanstvene muzike, kostima, scene, osvjetljenja i savršene režije velikog režisera i čovjeka sa kojim sam imala čast da radim, a on je Alfonso Sinjorini, od koga sam mnogo naučila, a i od njegovog asistenta režije - Andrea Tocchio, sa kojim sam radila na glavnoj ulozi sluzavke Liu koja umire zbog mira u kraljevstvu i zbog svoje velike ljubavi prema princu Kalafu, kako bi zaštitila njegovu tajnu od ledene kraljice Turandot”, prisjetila se Čanović. Nakon uspjesnog izvođenja ove opere dodijeljena joj je nagrada “Puccini & Cupisti” za najboljeg izvođača na festivalu 2018. godine.
Nakon Crne Gore Čanović je školovanje nastavila u Italiji, u Rimu, gdje je diplomirala, a kasnije i magistrirali na Odsjeku za opersku muziku na prestižnom konzervatorijumu “Santa Cecilia”. A o tome koliko joj je ta odluka da ode iz svoje zemlje i ko joj je bio podrška, Čanović kaže: “Moj debi je bio u Berlinu, kada sam imala samo 18 godina. Tada sam dobila svoju prvu ulogu u operi. Nakon toga sam željela da studiram na Konzervatoriju u Berlinu, kako bih nastavila sa školovanjem glasa, ali su me upravo oni “poslali” prvim letom u Rim kako bih naučila italijansku tehniku, koja je najbolja za moj lirski glas. Na Konzervatoriju “Santa Cecilia” sam završila osnovne i specijalističke studije, dok sam jedan semestar završila na Kraljevskoj akademiji u Londonu. Moja najveća podrška je moja porodica, moji prijatelji, a moja prva profesorica Marina Cuca je i dan-danas uz mene, slušam njene zlatne savjete”, otkriva Čanović.
Dobijanjem prve uloge u Berlinu 2006. godine bio je presudan trenutak da Ivana shvati da je Opera njen život.
“Postojim kako bih prenosila emocije svojoj publici, a oni mogli osjetiti emocije, naći inspiraciju, a ponekad i pobjeći od svakodnevnih problema i surove realnosti”, tvrdi Čanović, koja ne krije da joj je najveća satisfakcija biti na operskoj sceni. Takve scene nema u Crnoj Gori, a na pitanje koliko joj smeta to što ne može na pravi način da se predstavi i publici u svojoj državi, Ivana odgovara:
“Predstavljam Crnu Goru u inostranstvu i ponosim se time. Naravno, mnogo mi je žao što ne postoji operski teatar u našoj državi, ali sam sigurna da ćemo ga uskoro i imati. Uvijek sam na raspolaganju i spremna za sve projekte koje mi nude, naravno, u skladu sa svojim obavezama i poslom u inostranstvu”, kaže Čanović.
Klasična muzika, prema riječima sagovornice Vijesti mnogo se cijeni i inostranstvu, ali i u Crnoj Gori.
“U našoj državi se rađaju veliki talenti koji oduševljavaju svjetsku publiku. Moram da priznam da su svi ljudi zaintrigirani kada saznaju kojim se poslom bavim.
Neki od njih su već operski fanovi, a neki to postanu. Zalažem se za upoznavanje klasične muzike, a ne za njeno odbijanje, jer je ne poznajemo ili nam se ta muzika jednostavno ne plasira. Imala sam samo dva koncerta u Crnoj Gori, u maju 2014, karte su bile rasprodate u roku od sat vremena, znači, interes našeg naroda i te kako postoji”, zaključuje Čanović.
Možda ću se za koju deceniju posvetiti radu sa mladim nadama
Čanović je za sada isključivo posvećena nastupima, no u budućnosti planira da se okuša i kao predavač i da stečeno znanje prenese na mlađe generacije.
“Uvijek se radujem kada neko zatraži moju pažnju ili savjet, a to se često dešava, vjerovatno zbog znanja i iskustva koje imam, a koje i dalje gradim svakog dana, bez pauze. Za sada imam vremena samo da dam pjevačima neku sugestiju ili ideju, a možda ću se za koju deceniju posvetiti i intenzivnijem radu sa mladim nadama”, obećava ona.
Bonus video: