Šta se dešava kada neko prvih pet godina života provede praktično bez dodira sa muzikom?
Ostatak posveti nadoknađivanju propuštenog, bar ako je sudeći po primjeru braće Manuela i Logija Stefansona, predvodnika sve popularnijeg islandskog alternativnog pop benda Retro Stefson.
Oni su prvi put nastupili u Crnoj Gori na festivalu Electronic Beats održanom prošle sedmice u Podgorici i predstavili svoj neobični koktel popa, hausa, diska, afrobita, latina i ko zna čega sve.
"Došli smo pravo na binu i nismo ništa vidjeli, osim u putu. Nismo stigli ni da se informišemo o tome gdje dolazimo i jedino što znamo, pošto smo bili u islandskom žiriju za Evroviziju, je da smo Crnoj Gori dali nešto poena", priča Manuel, stariji od dva brata.
"Na Islandu nemaš što da radiš i zato je puno bendova koji su stalno na turneji i uvijek si imao na koga da se ugledaš. Pritom je Island vrlo mali, Rejkjavik je mali... Kad smo bili u vrtiću vaspitačica nam je bila pjevačica grupe Mum"
"Toliko je policije i obezbjeđenja okolo, podsjeća me na neka prošla vremena na Islandu kada je uvijek bilo puno policije na rok koncertima", bio je njegov komentar na okruženje Stadiona malih sportova.
Osim neobične muzike, i njihova priča koju su podijelili sa ekipom "Vijesti" je unikatna. Otac im je Islanđanin, majka iz Angole, a upoznali su se u Portugalu gdje su braća Stefanson provela dio djetinjstva.
"Preselili smo se na Island kad sam imao pet godina, a u Portugalu smo živjeli u jednom selu i praktično nismo imali dodira sa muzikom. Zato je prvo što su naši roditelji učinili bilo da nas pošalju u muzičku školu", prisjeća se Manuel, inače pjevač i gitarista, frontmen benda.
Za islandsku scenu su karakteristični muzičari nesvakidašnjeg izraza. Bjork i Sigur Ros prvi padaju na pamet prosječnom slušaocu.
"Na Islandu nemaš što da radiš i zato je puno bendova koji su stalno na turneji i uvijek si imao na koga da se ugledaš. Pritom je Island vrlo mali, Rejkjavik je mali... Kad smo bili u vrtiću vaspitačica nam je bila pjevačica grupe Mum", otkriva Manuel.
Njegov brat Logi, basista u bendu, kaže da na Islandu nema velikih izdavačkih kuća, pa s toga nema ni njihovog pritiska, što omogućava izvođačima da rade muziku kakvu žele i budu, kako reče, "čudni". Na sve to treba dodati šarenolik bekgraund braće Stefanson i dobija se formula zvuka kakvu je iznjedrio Retro Stefson.
"Kad ljudi na Islandu misle o tužnoj muzici ne misle na Retro Stefson jer smatraju našu muziku veselom. Ne shvataju da postoji muzika koja je gruvi, a u isto vrijeme i tužna kao portugalska tradicionalna", objašnjava Manuel.
Aktuelni album koji nosi naziv benda ipak opisuje kao miks evropskog tehna i američkog r'n'b-a. Dok su radili na njemu braća Stefanson su se često bavila DJ-ingom, Logi ranije čak i ilegalno dok nije napunio 18 godina, s obzirom da je na Islandu maloljetnima zabranjen rad u noćnim klubovima.
"Kad policija dođe, pobjegnem u kuhinju, tamo su me krili", prisjeća se on uz smijeh. Bend je zatim potpisao ugovor sa njemačkim Vertigo Recordsom i preselio se u Berlin, koji je inspirisao brojne muzičke velikane poput Igija Popa i Dejvida Bouvija. Za braću Stefanson bilo je to neprocjenjivo iskustvo.
"Na Islandu svi znaju za nas, ljudi nas salijeću na ulici. U Berlinu smo živjeli u kraju koji se zove Moabit gdje su uglavnom turske porodice i nismo znali nikoga niti je iko znao za nas. Ja sam po cijeli dan jeo kebabe i pisao muziku i bilo je sjajno, kao odmor", prisjeća se Manuel.
Međutim, popularnost koju im je pjesma "Qween" sa pomenutog albuma donijela u domovini, primorala ih je da se vrate na Island. Ipak, put do uspjeha nije bio lak.
"Prvi album smo radili jednu sedmicu, drugi dvije, a ovaj smo radili godinu dana, a ja sam imao tri nervna sloma. Tri puta sam odlazio iz studija u fazonu 'ne želim da čujem za to više'", priča Manuel.
Kada je Retro Stefson objavio prvi album Manuel je imao 18, a Logi 16 godina. Obojica su imali bendove i prije toga, a samo četiri godine kasnije, evo ih na evropskoj turneji.
"Obično spavamo u istom krevetu, ali su nam sad srećom organizatori obezbijedili odvojene ležajeve", uz smijeh priča pjevač.
Dobar policajac, loš policajac
Sa bratom se, kaže Manuel, po par mjeseci prepire oko muzike, ali dodaje da je to zdrava vrsta rasprave.
"Tako smo slični, stalno kad ga vidim pomislim - vau, ja sam bio tačno ovakav prije dvije godine", priznaje Manuel.
Dok je on opušten, pričljiv i stalno nasmijan, njegov mlađi brat je tokom intervjua bio ćutljiv, s vremena na vrijeme i namršten.
"Na sastancima benda ja sam taj koji mora da kaže 'ne', ja sam onaj sa ozbiljnom facom", otkriva Logi.
"On je loš policajac, a ja sam dobar policajac", dodaje Manuel.
Galerija
Bonus video:
