Neizostavni, a po mišljenju mnogih i najboji dio Lake festa je kamp koji je svake godine sve posjećeniji. U njemu provod traje 24 sata - svirke su u periodu od 13 do 18 časova, a kada se muzika na obje bine ugasi, druženje se nastavlja ispred šatora, uz gitaru, ili oko vatre.
Nema kućnog reda, pa se u svako doba mogu vidjeti ljudi koji pokušavaju da zaspu, uprkos buci.
Većina kampera su povratnici, poput ekipe iz Boke koja ispred šatora subotnje popodne provodi uz karte. Kažu da o tome koliko su zadovoljni festivalom, najbolje govori činjenica da su opet u Nikšiću.
Stevan, pak, nije zadovoljan novom cijenom piva.
"Zašto je sad euro i po, euro je bilo taman", smatra on, dok se Nemanja žali na nedostatak česmi:
"Od tri, dvije su slomljene, odmah, prvog dana. Radi samo jedna i na njoj je ujutro velika gužva".
Kaća Vujović, Nikšićanka koja živi u Herceg Novom, prvi put je bila na Lakeu.
"Sjajno je, gostoprimstvo je na nivou, mala bina u kampu je super. Sinoć smo do kasno sjedjeli i pjevali, družili se. Posebno me je oduševilo što su ljudi iz Foče i Dubrovnika, kojeg su granatirali Nikšićani, došli ovdje da se druže sa ljudima koji se jednako osjećaju i razmišljaju kao oni”, rekla je Kaća u čijem društvu za stolom je bio i Jovan Vučurović, stari nikšićki roker i funkcioner Demokratskog fronta.
“Muzika je super, iako bih volio da se vrati prošlogodišnji koncept glavne bine kada je program trajao duže i kada je bilo više izvođača ", priča Antun, dvadesettrogodišnji Kotoranin.
On i njegovo društvo su, osim svojih, postavili šator Bubi i njenom bratu, koji su došli iz Podgorice. Kako je bilo na kiši koja je padala prvog dana festivala, objasnila je Đina.
"Pošto smo veoma pametni, ponijeli smo najlon, prebacili ga preko šatora i nismo ni osjetili kišu, a bilo je i drugih koji su se čudili odakle nam to".
Na pitanje o zamjerkama, Antun ogovara: "Muzika iz lokala na ulazu, koja se čuje dovde je strašno negativna - Riblja čorba, Kiki Lesendrić. Treba ugasiti to i pojačati binu u kampu", a Buba dodaje da nedostaju flajeri ili bar tabla iz kojih bi se posjetioci informisali o rasporedu svirki".
Lana iz Beograda je na Lake fest došla drugi put, a njena drugarica Tijana je stigla čak iz Majamija. Kažu da je provod u kampu odličan i namjeravaju da se vrate i naredne godine. Jedino im nije po volji što je otkazan najavlljeni nastup Manu Čaoa.
Najbrojniji su Nikšićani koji su svoje domove ovog vikenda zamijenili za smještaj pod topolama. Aleksandar Zeković priča da već tradicionalno zbog muzike i druženja dolazi na festival, dok mu drug, Miloš Krivokapić upada u riječ. "Ovim putem pozdravljam strica Ranka".
I četvorogodišnji Uroš je mještanin. Na pitanja odgovara kao veliki, uz neodoljivi šarm djeteta. Kaže da se odlično provodi i da je tu „sa ekipom sa Bedema” (pokazuje rukom na grupu odraslih).
Njegova majka Novka dodaje da su prvi put na Lakeu i da su zadovoljni festivalom. Dino iz Sarajeva je takođe novi u kampu, a pažnju privlači akrobacijama sa dijabolom.
"Ovo je šejtan na kanapu", otkriva lokalni naziv sprave kojom žonglira. Na Krupac je došao na poziv prijatelja, a u njegovoj ekipi su Nikšićani i Sarajlije.
"Primamo svakoga ko naleti na druženje, a imamo rakiju i roštilj", kaže on.
Galerija
Bonus video:
