Pank nije mrtav, a Nikšić je bio i ostao njegovo najsnažnije uporište. Najbolji dokaz za to je kultni sastav DST koji je proteklog vikenda na gradskoj tvrđavi proslavio 20 godina postojanja.
Baš kao što govore stihovi „ja nisam gotov i neću stati, još u meni gori ona vatra, tako su na Bedemu i izgledali Boris, Veljko, Dragan i Srđa. I nakon 20 godina puni "one" vatre koja ih je kao mladiće objedinila u "Društvu skrivenih talenata" promijenivši zauvijek nikšićku, ali i crnogorsku, pank–rok stvarnost.
Počeli su da stavraju u jednom mračnom vremenu, sa početka devedestih, iznad kojeg su pjesmama i energijom pokušavali da se izdignu i osjete ukus slobode. I uspjeli su.
"Da nije bilo ovoga što radimo, ne bismo tih devedesetih imali ni gram slobode. Zna se kakvo je to bilo vrijeme i šta se ljudima nudilo. Zato je muzika bila naše osvajanje slobode, a ovo što danas slavimo, ovaj jubilej, to je dokaza da je ta sloboda opstala, i nju osvajaju sada brojni nikšćki bendovi", kazao je basista DST-a, Dragan Lučić.
Energija koju su slali sa bine bila je ona stara, prepoznatljiva, autentična. Publika vjerna kao prvog dana i najveći oslonac benda.
"Mi smo radili sve dušom, od prvog dana pa do danas. Bukvalno smo izgarali i nijesmo šteđeli sebe, jednostavno čovjek koji ne radi tako ne može da istraje toliko dugo i to je tako uopšte u životu. Ako čovjek nešto voli i uz to uživa, onda je to recept da istraješ", objašnjava frontmen Boris Lješković i naglašava da u njima i dalje ima enregije da skupa stvaraju.
"Posebno je lijep osjećaj kada pređemo granicu Crne Gore, sviramo u regionu i doživimo kao bend da ljudi pjevaju naše pjesme, znaju naš tekst. To je emocija koju svaki muzičar mora da doživi i to nas u principu drži jer zanči da nijesmo radili uzalud sve ovo. Nadamo se da će nam novi album dati novu energiju da i dalje trajemo“, kazao je Lješković.
Novi album biće pečat dvadesetogodišnjeg rada, trnovitog puta ka osvajnaju sada zaslužene pozicije u samom vrhu na domaćoj pank-rok sceni.
"Od devedestih pa do negdje 2000. godne bilo je, da tako kažem, koliko ljudi na bini toliko i u publici. Poslije toga su se stvari popravljale, sada ima i više publike i više bendova", zaključuje Lučić.
Na prepunom Bedemu žestoki zvuk se svirao od 20 časovakada je za Nikšićane svirao kragujevački pank sastav KBO. Poslije njih, sve je bilo u duhu loklanih "idola" koji su zapalili publiku već sa prvim pjesmama, novom „20 godina“, i starim hitovima „Nervni slom“ i „Djana ljubavi“.
Uz DST su rasle i sazrijevale mnoge generacije, pa su se u publici uz mlade, provodili i nešto stariji pankeri.
Galerija
Bonus video:
