Gerila - tako Mimi Mercedez vidi poziciju sebe i svoje ekipe BFOĐ sudeći po najnovijoj istoimenoj pjesmi. Prvi put u njenoj karijeri, ali i u okviru “Tuborg Open” kampanje čiji je ovogodišnji ambasador (nakon što su prethodno tu titulu nosili Frenkie, Sara Jo, Sky Wikluh i crnogorski dvojac Who See), u pisanju pjesme su učestvovali i fanovi koji su konkurisali svojim rimama, od kojih je bilo planirano da jedna uđe u finalnu verziju teksta. Na kraju su Mimi i ekipa odabrali dvije, čiji su autori Ivan Popović i Miroslava Kostić.
Kao i njeni prethodnici, beogradska reperka će u okviru kampanje nastupati po regionu, ali za sada nema dogovoreno gostovanje u Crnoj Gori. Za “Gerilu” je snimljen i spot , dok muziku za ovu numeru potpisuje Mimin tradicionalni saradnik Zartical.
Beogradska reperka privlači pažnju publike već pet godina, prvo kao dio hip hop kolektiva Bombe devedesetih, koji napušta 2016. Od tada stiže do sve veće publike ekranizujući gotovo svaki singl koji je objavila. Bez dlake na jeziku, Mimi od starta otvoreno propagira ljevičarsku ideologiju, otvoreno priča u pjesmama o seksu i zastupa stav da bi žene trebalo da koriste svoju seksualnost za ličnu dobit, zbog čega je duboko podijelila publiku, pa je jedni gledaju kao kulturnu ikonu, a drugi kao bogohulnicu.
“Dal zbog takvih kao ja naša zemlja propada ili zemlja propala stvara takve kao ja?”, retoričko je pitanje iz jedne od njenih pjesama na koje su mnogi pokušali da daju odgovor - od analiza na političko-filozofskim blogovima do kolumni na zabavnim portalima. Mimi ne krije svoje stavove, ali smatra da ponekad i nije nužno da se previše objašnjava, jer kaže da nekima nije dovoljno ni nacrtati im. Ona je za “Vijesti” nedjeljno otkrila da ima već dva spremna albuma (debi “Napaljene uličarke” objavila je prije tri godine), pričala je o aktuelnoj kampanji u kojoj učestvuje, zaradi od repa, malim i velikim muzičarima, te zašto je napustila Filozofski fakultet i pored toga što, kako kaže, obožava filozofiju.
Kako je tekao proces rada na pjesmi? Gdje i kad je sniman spot, kako je bilo na snimanju?
Pa zahvaljujući saradnji sa Tuborgom i podršci izdavačke kuće Universal Music, vrlo glatko za mene po prvi put u mojoj karijeri. Moja ekipa i ja smo navikli da baš sve radimo sami i svako snimanje je ranije predstavljalo veliku tenziju i napor, a sada smo imali tim ljudi koji je zadužen za svaki aspekt ovog projekta i mi smo konačno mogli da se bavimo samo onim sa čim želimo, a ne i čime moramo. Zartical je radio instrumental, Bogdan montažu, a ja sam napisala svoj tekst, snimila pjesmu u najprofesionalnijim uslovima i pojavila se sa drugaricama na snimanju spota da jednostavno budemo kraljice cijeli dan.1
Kakav je bio odziv fanova koji su slali svoje rime, koliko je bilo teško odabrati najbolje?
Uh, odziv je bio mnogo jači nego što sam očekivala. Oduševila me je ta masovna hrabrost za pisanje rima, mislim da je to dobar znak. Oduijvek sam zastupala teoriju da bi svi trebalo da se bave repom jer je to odličan način da se konkretnije definišu kao ličnosti, bolje upoznaju sebe i zavole sebe kroz taj rep reprezent. Najbolje je bilo nemoguće odabrati, tako da sam odabrala one koje se najbolje uklapaju u koncept pjesme. Prve među najboljima.
U “Džungli” smo dobili kuduro ritam, “Gerila” je u bajle fank fazonu, kakvi su ti zvukovi još privlačni za eksperimentisanje, koliko uopšte prepuštaš bitmejkeru, a koliko se ti pitaš tokom rada na bitu?
Kakvi nisu je bolje pitanje. Zartical i ja smatramo da se granice lako prelaze kad shvatiš da ih nema, tako da ne planiramo da se ograničavamo u bilo kom smislu. Njemu mogu sve da prepustim jer svaki novi zvuk koji zavolimo odmah podijelimo jedno sa drugim i do sada se nije desilo da nam se ukusi ne poklapaju.
U Crnoj Gori te još nismo gledali uživo, iako je sigurno da imaš fanove. Da li će se to uskoro promjeniti, je li u planu neko gostovanje u okviru ove turneje?
Na moju veliku žalost, za sada nije, ali moja ekipa vrijedno radi na tome da se to već jednom desi. Realno je poražavajuća činjenica da u Crnoj Gori nisam nikad nastupala.
Civili - to je termin koji se ponavlja u tvojim pjesmama opisujući one koji su suprotni tebi. Za one neupućene, možeš li da objasniš detaljnije što misliš pod tim?
Civili - obični ljudi.
U posljednjih godinu dana objavljivala si samo singlove koje su u većini slučajeva pratili i spotovi. Da li planiraš neko izdanje, nekim albumom da to zaokružiš, ili da dalje nastavljaš ovako da objavljuješ singlove? Kakvi su ti uopšte planovi do kraja godine?
Da, da, do kraja godine ću napokon objaviti svoj drugi album “Kuma“, pjesme su odavno spremne, ali ja imam razne fiks ideje po pitanju vizualne prezentacije, pa zbog toga ponekad kočim izbacivanje. I treći album mi je već napisan! Od kad sam počela da snimam, ne mogu da postignem da izbacujem ni približno onoliko brzo koliko pišem tako da imam neki osjećaj da konstantno kaskam za samom sobom.
Jedna si od rijetkih koja je izazivala zgražavanje javnosti jednako koliko i filozofsko-političke analize, čak te je i Čanak citirao. Postoji li neko gledište koje je bilo zanimljivo i stiglo do tebe? Koliko uopšte svoj imidž gradiš ciljano da izazoveš reakciju?
Nisam do sad cula nista zanimljivije od sopstvenih teorija. Sve sto radim oduvek radim ciljano i uz svest o reakcijama koje ce to verovatno izazvati.
U prošlom razgovoru za “Vijesti” kazala si da bi voljela da sarađuješ sa Darom Bubamarom. Ti si od tada postala još popularnija, a ona je počela da sarađuje se ljudima bliskim hip hopu kao što su Jala, Buba, Coby, Rasta... Koliko je ta želja sad bliža ostvarenju i postoje li naznake uopšte još neke kolaboracije sa velikim imenima?
Zapravo su mnoga velika imena malo poznati izvođači, ali to malo ljudi zna.
Svojevremeno si upisala Filozofski fakultet, ali nikad nisi otišla na predavanja, zašto? I zašto filozofija, vjerujem da dio javnosti slabije upućen u tvoj rad ne bi nikad pomislio da te tako nešto zanima?
Zato što sam počela da živim sama i radim još u srednjoj školi i previše sam dobro kapirala sistem da bih dozvolila sebi da dangubim na faksu. Ako ću vec da gubim vrijeme, bolje da blejim sa drugaricama u prazno, nego sa tamo nekim civilima sa filozofskog. Mada, bleja s mojim drugaricama nikad nije u prazno, tu se zapravo dešava prava filozofija. Pa dobro, ljudi ne mogu da zaključe neke stvari koje se mnogo lakše povezuju ni kada im nacrtas, zašto bi ovo pomislili. Nema tu prostora za objašnjavanje.
Jasno je da ti rep ne služi samo da poručiš nešto i da se zabaviš, već i da budeš finansijski nezavisna, koliko si zadovoljna na tom polju, može li se živjeti od repa i kako?
Došlo je vrijeme da ljudi počinju da se bave repom isključivo sa ciljem popularnosti i zarade, čak ni ne pišu svoje tekstove, što govori dosta. Rep je ozbiljna kapitalistička mašinerija na globalnom nivou, pa tako i kod nas može da se živi od repa danas, a koliko dobro ipak zavisi od tvoje odgovornosti, sposobnosti i vrijednoće. I mnogo manje popularni reperi od mene danas pune klubove i mogli bi da žive mnogo bolje od prosječnog balkanskog radnika kada bi bili organizovani i disciplinovani, ali takvi ljudi rijetko počinju da se bave repom. Zato je mnogo važno imati ekipu u kojoj nisu svi umjetnici.
Bonus video:
