Mika Blu Smaldon i Ejsa Ajrons nastupili su sinoć u podgoričkom kafiću "Soul 2 Soul", najavivši svojim koncertom četvrto izdanje Underhill festivala. Prije svirke izdvojili su vrijeme za razgovor sa ekipom "Vijesti" o svojoj muzici, lokalnoj folk i kantri sceni u Americi, ali i o balkanskoj muzici i kulturi koja im je vrlo interesantna.
Još nije ni maj stigao, a Podgoricu već pritiska ljetnja vrućina, no Mika i Ejsa, priznaju, brinuli su da će biti još toplije. Prethodnih dana su svirali, a kažu da se trude da ne očekuju puno od svirki, pa je ista stvar i sa sinoćnim nastupom.
Mika je pričljivija polovina ovog dvojca, uvijek sa osmijehom na licu, dok Ejsa djeluje na momente izgubljen u svojim mislima, ne učestvujući previše u razgovoru.
Obojica na evropskoj turneji promovišu nove albume, objavljene prije nedjelju dana, pa je na njihovom repertoaru dosta novog materijala. Ovo im je treća zajednička turneja, a kada ih pitam kako je njihova saradnja počela, Ejsa u šali kaže "Bila je mračna noć, oluja je bjesnila..."
"Svakih nekoliko godina dolazimo u Evropu da sviramo, zabavno je i super je publika. Posebna želja nam je bila da dođemo na Balkan, jer nam se baš sviđa ovo mjesto", objašnjava Mika.
Pank početak
Obojica su počeli da se bave muzikom kroz pank bendove, što je prema riječima Smaldona karakteristično za ljude njihovih godina u Americi.
"Ali onda sazriš, počneš da kopaš dublje i zainteresuješ se za neke druge stilove. Ne znam zašto folk muzika... To je forma kroz koju je lako poslati poruku", priča on dok Ejsa dodaje da je dobro što nije potrebna struja za takvu muziku kakvu sviraju.
Mika objašnjava da muzika kojom se bave na dobar način pokazuje odakle dolaze. Prethodno bavljenje pankom kažu da je bilo neminovno, s obzirom na popularnost istog krajem prošlog vijeka u mjestu odakle dolaze.
"Tokom 90-ih dok sam bio tinejdžer postojao je ogroman pank pokret u Nju Inglandu. Sa dosta dobrih bendova, dosta ljudi uključenih, bilo je baš uzbudljivo. Pank je bio svuda, nisi mogao da ga mimoiđeš. Ta scena je bila jako popularna dosta godina i onda je naglo zamrla", prisjeća se Mika.
New folk i weird folk
Posljednjih godina američki folk je sve popularniji, brojni albumi bazirani na ovom žanru zaposijedaju visoka mjesta na top listama magazina kao što su "Pitchfork" ili "Rolling Stones".
"Djeluje mi da je prije pet, šest godina počela popularizacija te “new folk” ili “weird folk” scene. To je sve spontano krenulo, mi smo isto nekako ugurani tu igrom sudbine. Mislim da ta scena nije više toliko popularna, ali da su mnogi kroz nju uspjeli da postave karijere na snažne noge", smatra Ejsa.
Njega, kako priznaje, najviše inspirše posao (radi kao klesar i stolar) i priroda. Mika kaže da je prije svega predio odakle dolaze inspirativan, jedinstven, svijet za sebe.
"Takođe sam veliki ljubitelj muzike, udubim se u sve što slušam i slušanje muzike je za mene potraga za istinom, kada dođem do istine ja reagujem na to", objašnjava on.
Na pitanje da li i sebe vidi kao propovjednika istine, on odgovara da se trudi da ne misli puno o tome, jer to može biti opasno.
"Uvuku se razne sumnje. Više je to neki osjećaj, potreba da sviraš muziku i da je podijeliš sa ljudima koju sam oduvijek imao. Ne znam zašto, ali to je jednostavno nešto što radim", objašnjava on.
Balkanski ritam popularan u Americi
Sagovornici „Vijesti“ su imali priliku da čuju neke bendove sa prostora ex-Yu čija im se muzika svidjela zbog toga što, kako kažu, ne djeluje kao da je pod zapadnjačkim uticajem, već ima sopstveni stil. Čuli su i turbo folk o kojem nemaju naročito dobro mišljenje.
"Balkanska muzika je vrlo popularna trenutno u Americi, moglo bi se reći da je u trendu. Kul je, mada nije baš moj trip. Više me zanima kulturološki ovaj predio, mislim da je veoma živ, dosta bitnih promjena se sada dešava na ovom prostoru i kul je gledati ove zemlje kako se grade", kaže Smaldon.
On i Ajrons stigli su noć ranije u glavni grad Crne Gore, prošetali gradom i kažu da im se posebno svidjela Stara varoš, a začudili su se koliko je mladih ljudi u bilo koje doba dana po kafićima.
Razmišlja i o očuvanju prirode
Život koji vodi Ejsa posebno je interesantan - preživljava od posla klesara i drvodelje, a do nedavno je živio u kući koju je sam napravio u šumi, bez struje i vode.
"Meni je ugodnije kad je manje komforno"
"Trenutno nisam tamo. Ali takav život je dobar razlog da sviraš akustičnu muziku (smijeh). Odrastao sam na taj način, tek kad sam imao oko 10 godina dobili smo struju. Sviđalo mi se to tad, kao i sad", objašnjava on.
On kaže da se prirodni resursi rasipaju, pa je to njegov način uštede, ali ne smatra nužno da svako treba da slijedi njegov primjer.
"Meni je ugodnije kad je manje komforno. Ali ne insistiram da i ostali tako žive ako im je to neprijatno. Ipak, svako treba da bude odgovoran i da razmišlja o tome na koji način može pomoći očuvanje prirode", kaže on.
Galerija
Bonus video:
