Bend “VIII2” juče je objavio duetsku numeru “Od Silvane do Nirvane” u kojoj im gostuje frontmen novosadskog benda “Pero Defformero” Goran Biševac Biške.
Stihovi opisuju kroz šta sve muzičari prolaze dok ugovaraju svirke i tokom njih, a autoru muzike i teksta Vanji Radovanoviću za inspiraciju je poslužila istinita priča kolege, gitariste Saše Stojanovića. Kako ga je Radovanović opisao - najveća legenda crnogorske klupske i kafanske scene, neprevaziđeni zabavljač, čovjek iza kojeg je na hiljade nastupa po najrazličitijim mjestima - jedne je zime imao tačku nazvanu “Od Silvane do Nirvane”.
“Davne 2010. smo svirali (Radovanović i njegov bend) u jednom podgoričkom pabu. Na repertoaru je bio domaći i strani rok. Tu smo svirali svakog petka i uvijek je bilo prepuno. Kao i većina gazda, tako je i ovaj poslije jedne uspešne svirke, prišao Vanji i rekao, kako narednog petka hoće nešto novo, neko ludilo da se desi”, prisjeća se Stojanović.
“Vanja se nasmijao i pitao - ‘jel ti pun lokal’, dobio je potvrdan odgovor od gazde, kao i da je pazar te večeri bio dobar, ali je i dalje tražio da se na narednom nastupu ‘desi ludilo’. Prekinuo sam konverzaciju i rekao im da ću im ja na sljedećem nastupu napraviti ludilo. Kolegama ništa nijesam pričao i na narednoj svirci, uzeo sam dva lista papira, na jedan napisao ‘kuća’, a na drugi ‘po’so’. To je baš bilo vrijeme kada je jedan od najvećih hitova bio Ekremova istoimena pjesma. Pozvao sam dvije djevojke i dao im listove, okrenuo sam se i rekao Ivanu(Perović, bubnjar) da svira rumbu. I na prve taktove krenuo je šou, a ja sam trčao od jedne do druge djevojke i pjevao ‘Kuća - pos’o’. Neka što se publika smijala, već i moje kolege. Kad sam rekao da sviraju rumbu, samo su se pogledali. Kasnije sam u istom lokalu radnim danima imao svoj kabare, gdje sam pjevao, svirao, pričao viceve. Gazda je pitao šta da napiše na posteru, a pošto svašta-nešto sviram, rekao sam mu, piši Od Silvane do Nirvane”, prepričava Stojanović situaciju po kojoj je nastala nova numera “VIII2”, kako navodi, jedna od luđih u kojoj je učestvovao.
“Mislim da bih mogao jednu knjigu da napišem, o dogodovštinama sa svirke”, nastavlja gitarista.
No ni repertoar od “Silvane do Nirvane” često nije sigurnost da će svim gostima u lokalu uspjeti da ugodi tokom svirke.
“Ništa danas nije sigurno, zato što je publika razmažena i uvjek očekuje nešto novo. Što je najgore, ni ona ne zna šta želi. Moj recept je, posmatrati publiku i prošarati nekoliko stilova. Kada vidim na šta reaguje dobro, nastavim u tom smjeru. Ovo važi kad nastupam sam sa gitarom”, objašnjava Stojanović.
Sagovornik Vijesti smatra da će se u ovoj univerzalnoj priči iz pjesme “VIII2” svi muzičari pronaći.
“Vanja je ubo u centar. Smijemo se dok slušamo pjesmu, ali to je jedna velika istina. Mislim da se većina kolega slaže sa mnom i da su im se sigurno, ako ne iste, onda slične stvari desile. Realističan tekst, sjajno spakovana muzika i legenda Biške, koji je jagodica na torti”, kaže muzičar.
Ne krije da je mnogo lakše muzičarima koji imaju svoje pjesme, jer tada rade koncerte.
“Blago onom muzičaru koji nije morao da prođe školu ‘Od Silvane do Nirvane’. Ali, malo je takvih. Danas ljudi kada pođu u lokal znaju koja ih vrsta svirke čeka. Problem su vjenčanja i privatne zabave, gdje organizatori često misle na sebe, pa recimo pozovu rok band. Sve je lijepo dok se ne popije i onda gosti priđu obično klavijaturisti i traže nešto narodno. Uh”, priča Stojanović.
Iako nije učestvovao u stvaranju pjesme, pa se ne može nadati naknadi od autorskih prava, Stojanović će za numeru “Od Silvane do Nirvane” ipak dobiti novac.
“Vanja mi je obećao 50 eura, ako mu pohvalim ovu pjesmu. Zato ću ga pitati da napravimo bend i sljedeće godine se skupa prijavimo za Monteviziju. On nek pjeva i svira, a ja ću viceve da pričam”, zaključuje Stojanović.
Bonus video: