Đorđe Miljenović važi za jednog od najvrednijih srpskih muzičara - široj javnosti je poznat kao Sky Wikluh, član kontroverznog hip-hop sastava Bad Copy i reper sa dva albuma iza sebe, ali se pored toga dotakao i rok opere (album "Zagađenje u Japanu"), regea kroz projekat Shappa na kojem je radio sa frontmenom Eyesburna Kojotom, panka kroz bend Jogurt, a i drum'n'bassa.
Pored toga komponovao je muziku za "Srpski film" i seriju "Vratiće se rode", a sarađivao je i sa predstavnicama regionalne pop scene Anom Stanić i Karolinom Gočevom, dok je ovih dana u centru pažnje crnogorske javnosti kao saradnik Who See klape, odnosno autor muzike za “Igranku” kojom će se Crna Gora predstaviti na Eurosongu.
Nedavno je sa DJ Rahmaneejem objavio drum'n'bass album "Do kraja sveta", Bad Copy je najavio novi album - dakle, povoda za priču sa Miljenovićem uvijek ima. O svemu navedenom Miljenović je pričao sa "Vijestima" prvi put.
Bad Copy se vratio - u kom momentu ste donijeli odluku da je pravi momenat za to?
Čudno zvuči, ali umorili smo se od pauze. Bilo je krajnje vrijeme da se okupimo i da ponudimo fanovima “ono naše”.
Kad se može očekivati novo izdanje Bad Copya i koliko će se razlikovati od prethodnog, dokle ste stigli sa radom na njemu?
Album je gotov, trebalo bi da se pojavi ovih dana u režimu besplatnog downloada sa Interneta. Imali smo nekih poteškoća oko imena albuma, došlo je do toga da su nam izvjesni ljudi prijetili advokatima i parnicama, na obostranu sreću izbjegli smo sve probleme te vrste, ali i dalje nemamo ime. To nas jedino koči.
Da li radiš na svom novom solo hip-hop albumu? Stilski su "Zašto brate Vikler" i "Ortaci ne znaju" prilično različiti, zbog čega? Da li ti je plan da sa svakim izdanjem napraviš stilski zaokret?
Nemam mnogo vremena da se posvetim svojim albumima, jer oni zahtijevaju odricanje od normalnog načina života, a to sad sebi ne mogu da priuštim. Navedeni albumi su jednostavno predstavljali faze i želju da se muzički približim senzibilitetima muzike koju sam tada nemilosrdno konzumirao, a sve u želji da sa publikom podijelim tu stranu priče. Nisu ti zaokreti nešto naročito bili planirani, jednostavno su se desili.
Nedavno si sa DJ Rahmaneejem objavio album "Do kraja sveta", s obzirom na to da je poznato da već dugo sarađujete zašto se toliko čekalo na vaše prvo zajedničko izdanje?
Naša saradnja je počela prije desetak godina, ali u smislu nastupa i žurki. Tek smo prvu stvar uradili za moj album “Ortaci ne znaju” i napravili pauzu dok se ne steknu uslovi za pravljenje produkcije kakvu smo željeli. Tom zvuku ipak treba mnogo više pažnje. Kada smo došli dotle i počeli da radimo album, meni se rodila ćerkica i morao sam da povučem ručnu. Tek kada se stanje u kući stabilizovalo, mogli smo da nastavimo sa radom.
Autor si romana "Nikad nije kasno za pravi debakl". Otkud interesovanje za književnost i kako si zadovoljan kako je tvoj književni debi prošao, da li planiraš nastavak priče?
Problem sa književnošću u Srbiji je blizak muzičkom. Zna se šta prolazi, kod koga prolazi i čemu služi. Moj roman je u tom smislu postigao stelarne visine, ali nedovoljno da bi se našao na listi sa bestselerima koje pišu žene sa dva prezimena ili kojekakvim kuvarima, a što se tiče nastavaka, oni su već napisani i trenutno sam u pregovorima sa jednom izdavačkom kućom da i ta čeda ugledaju svjetlost dana.
Kako danas gledate na vaše učešće u "Velikom bratu", šta ste dobili, a šta izgubili sa tim?
Dobio sam novac i privremenu slavu, onda sam novac potrošio, a slava je iščezla.
Da li ste ti i Ajs Nigrutin bili razočarani što neko od vas nije pobijedio u "Velikom bratu"?
I dalje smatram da je pobjednik bio Ajs.
Koliko je teško biti aktivan na više frontova i odakle potreba da se izražavate na sve dostupne načine - kroz književnost, produkciju, rep, rok, operu,...?
Mislim da je grijeh ne iskoristiti svoje talente i ne usavršavati vještine. Za mene je umjetnost život. Ako ste u životu već nagrađeni nekakvim darom, bolje je da ga iskoristite i da ne gubite vrijeme, ima ga besmisleno malo.
Ranije je najavljen projekat sa Geto Pristom iz Asian Dub Foundation. Šta se dešava s tim i kako je došlo do te saradnje?
Kojot iz grupe Eyesburn bio je zaslužan za tu konekciju, ali zbog prevelikih obavezi svih stranaka, ostali smo na dvije, tri pjesme.
Tvoji prvi uplivi u muziku bili su kroz muzičku školu - da li si ikada razmišljao da se baviš klasikom?
Ta vremena neće uskoro, za to čovjek mora ozbiljnije da zagrije stolicu. Motaju mi se kojekakve ideje, ali je to proces koji mi za sada ne ulazi u polje interesovanja.
Kako ste se i kada zainteresovali za hip-hop?
Bilo je tu svega i svačega, ali je za mene presudan momenat bio prvi singl Busta Rhymesa dok sam živio u Briselu. I dan-danas smatram da je Busta jedan od najkompletnijih MC-jeva na svijetu, što znam da neće oduševiti “prave rap njuške”, ali koga briga za to.
Neće se skoro baviti rok operom
Miljenović je autor i jednog projekta koji je vrlo rijedak za ove prostore - rok opere "Zagađenje u Japanu", koju je objavio 2006. i stvorio pod očiglednim uticajem Frenka Zape. Tada je najavio i nastavke priče o usponu i padu turbo folk zvijezde Vjere Hadžimajčić - albume "Viršle sa senfom" i "Ako mi ne izdaš album nećeš mnogo pogrešiti znaj", ali je ipak odustao od izdavanja.
Takođe, "Zagađenje u Japanu" rijetko je izvođeno, kako Miljenović kaže, prije svega, zbog nedostatka uslova.
"Većina tih stvari je na netu, nema potrebe za izdanjima. A i produkcija takvih predstava košta mnogo više nego što je to isplativo tako da u bliskoj budućnosti na tom planu neće biti krupnijih koraka" objašnjava on.
"Zagađenje u Japanu" ubrzo se po objavljivanju našlo i na udaru cenzure, zbog obilnih psovki, a Miljenović na pitanje kako je to prihvatio odgovara:"Kao i svaki čovjek koji je svjesno ušao u pravljenje provokativnog materijala - opušteno".
Bonus video:
