Fantastična četvorka iz Nikšića i Podgorice, rok bend „Fantodrom“ potrudio se da dobro „otkravi“ malu ali odabranu četu koja se prije dvije večeri u NK pabu okupila da se njima i beogradskim pank rok bendom „Dža ili bu“ „prevari naviku ili se naviknu na prevaru“.
Bend „Dža ili Bu“ postoji četvrt vijeka, uz nekoliko godina pauze
Uz „Nestvarnu djecu“, „Ja nisam taj“, „Moju malu vole svi“ i ostale autorske kompozicije „Fantodrom“ je otvorio veče a onda, kako rekoše, da „ne bi više dosađivali“ scenu prepustili starijim kolegama iz Beograda koji su preksinoć prvi put nastupili u gradu piva, čelika i roka (kako se nekada govorilo).
Pošto je koncert u Nikšiću, jedan od planiranih 25 u toku tromjesečne regionalne turneje na kojima beogradski „hroničari duha vremena“, kako ih nazivaju, planiraju da predstave i studijski album „Kukovo leto“ koji uskoro treba da izađe Nikšićani su pored starih pjesama imali priliku da čuju i „Dobre stvari“, „Rizik“, „Vip“...
Bend „Dža ili Bu“, koji postoji četvrt vijeka, uz nekoliko godina pauze kada su sa scene gotovo neopaženo nestali i zapaženo joj nedostajali, čine Nebojša Simeunović Sabljar - vokal, Igor Panić Ziggy - gitara, Vladan Vasiljević Vaskez - gitara, Vladimir Markoš - bas i Dejan Milojević Kid - bubanj.
Sabljar (nadimak dobio po sablji svog pradjede, Solunca koji je sablju donio kao uspomenu na bitku kod Kajmakčalanu a Nebojša se, kao klinac istom ponosio i pokazivao je drugovima, a danas je čuva kao vrijednu uspomenu), poznat po stihovima koji su “pogađali” dok su drugi ćutali, kazao je da su navikli da se za medijsku pažnju bore najjačim oružjem – živom svirkom (ne sabljom).
Naslovi albuma i novih pjesama glavni su “krivci” što je razgovor sa njim tekao u smjeru “kazaljke na satu”. Ili možda, suprotno.
U regionu je ćutanje postalo nepisano pravilo – znak odobravanja po kome smo svi poznati. Šta uraditi da se prekine taj „Ultra muk“?
Muzički muk može se prekinuti kada mediji budu više vremene posvećivali muzici a manje politici koja je preuzela primat na medijima. Što se tiče ’muka’ među ljudima potrebno je samo da svako misli svojom glavom i razmišlja o tome da i sam može nešto promijeniti.
Zbog čega „Spremanje ribljeg gulaša zahteva visoku koncentraciju“?
Jednostavno zato što to jelo ne postoji. Ko spremi „riblji gulaš“ vodimo ga na sto sledećih koncerata sa nama.
Šta da rade „Mornari“ bez mora i more bez „Mornara“?
Mi u Beogradu imamo Adu i to je naše more. Voljeli bi da smo u Crnu Goru došli na ljeto i spustili se malo do mora. Ali nama je suđeno da dolazimo zimi. Prošle godine smo bili u Podgoricu, padala je kiša pa se nismo uspjeli spustiti do mora. A evo nećemo ni sada.
Godinama sam ljetovao na crnogorskom primorju i volim dio gdje su Žanjice, Mirište, Adu Bojanu.
Šta je potrebno da bi nastala jedna „Lepa kaseta“?
Potrebno je puno lijepe muzike i lijepih stihova. Na omotu naše ’Lepe kasete’ nalazi se naš bubnjar Kid koji je imao 13 godina kada je snimio prvi demo snimak. On je lupao doboš u pionirskom orkestru i uslikali smo ga jer je bio dijete.
Danas su umjesto kasete CD-ovi i u rijetkim slučajevima imamo tih lijepih. Trudili smo se da za novi album nađemo izdavača koji će uspjeti da štampa čvrst disk jer sada gomila bendova izdaje tako što album okači na dawnload neki sajt i to je to. Uspjeli smo da dođemo do toga i prije mjesec smo potpisali ugovor sa PGP RTS-om.
Prema posljednjim informacijama album bi trebalo da izađe početkom marta. Vidjećemo jer ne bih ništa više da predviđam pošto sam toliko predviđao njegov izlazak pa nikako da se to dogodi. Možda smo ga urekli nazivom ’Kukovo leto’.
Čak sam u jednom trenutku upao u paranoju da je to zbog naziva i da treba promijeniti ime albuma. Sada kada smo se dogovorili sa PGP-om odustao sam od promjene naziva.
Kada već pominjemo novi album da li će u regionu zaista biti bolje na „Kukovom letu“ ili će se to ipak dogoditi ranije?
Mislim ipak na ’kukovom letu’. Stalno se svi nadamo. Kada sam bio klinac, moj matori, koji više nije živ, nadao se da će biti bolje. Sada se ja nadam da će biti bolje. Sjećam se priče 2000-e da ćemo do 2005. godine ući u EU. Evo stiže i 2013.godina a mi smo od EU daleko. Pitanje je kada se i to dogodi koliko će na ovim prostorima biti bolje.
Koje su to tri „Dobre stvari“ koje su se bendu dogodile?
Uspjeli smo da doguramo do 25 godine postojanja što nije mala stvar jer malo bendova toliko dugo traje. Druga stvar je da smo našli izdavača za album i treća, možda i najvažnija, je da gdje god sviramo ljudi jako dobro reaguju na nove pjesme što nam je bitno, jer se na stare stvari uvijek dobro reaguje. Nove su uvijek problem da nađu odmah put do publike.
Ima li uspjeha bez „Rizika“?
Apsolutno nema. Mi smo uvijek rizikovali i nikada nijesmo mijenjali našu muziku, tekstove, mišljenje. Tu smo gdje smo. Možda je to teži put ali to je ipak put, nadam se, koji će ostaviti neki trag za mnogo godina. Lako je napraviti nešto što je komercijalno i što će se prodati ali pitanje je koliko će to trajati. A nama je upravo to cilj.
Šta vidite kada pogledate u „Retrovizor“?
Nema ničega čega se stidimo u radu benda, u tome što sam pisao, pjevao. Ostali smo čisti svih ovih godina i to je najbitnije – čist pred sobom i ljudima.
Da li se osjećate kao „Vip“ osobe?
Ne, daleko smo mi od toga.
Bojite li se „Strašnog suda“?
Ne, upravo zbog te čistote.
Kada biste mogli da počnete sve ispočetka, „Kao da ničega nije bilo“, kako bi to izgledalo?
Isto kao što je do sada bilo. Možda jedina greška koju je bend imao je ta pauza od desetak godina. A 1996. godine smo izdali album ’Strašni sud’ koji je prodat u 12.000 primjeraka, sve je super krenulo i bili smo na dobrom putu da uđemo u ’A’ ligu. Onda rat, bombardovanje i bend faktički nije radio ništa do 2005. godine.
Propustili smo priliku, ali nijesam imao želju da radim zbog svih stvari koje su nam se izdešavale. Vratili smo se ali nikada nismo dostigli nivo popularnosti koji smo tada imali.
Ne razmišljamo više o tome gdje smo bili i gdje smo mogli biti. Razmišljamo samo da nam je dobro, da sviramo, putujemo, da ljudi vole to što radimo i to je to.
Galerija
Bonus video:
