Kragujevački melodični pank rok sastav ''Čovek bez sluha'' trenutno je na turneji ''Događaj dana" na kojoj promoviše aktuelni istoimeni album. Večeras će nastupiti u podgoričkom lokalu ''Montenegro pab'', a sjutra veče u nikšićkom ''NK pabu''. Početak obje svirke zakazan je za 22.30, a ulaz će koštati dva eura.
Milan Radojević Miki, pjevač ovog sastava, za "Vijesti" je kazao da će njegov bend prvi put svirati u Podgorici u svojoj karijeri, dok su u Nikšiću svirali mnogo puta i uvijek je bilo sjajno, pa tako i sada očekuju dobar prijem publike.
Kako ste zadovoljni prijemom aktuelnog albuma?
Kad pogledamo koliko smo svirali u toku ljeta, jeseni i ove zime čini se da spadamo u one bendove koji su traženi. To je vjerovatno zbog toga što se ljudima dopao novi album.
"Događaj dana" objavljen je 2011, da li ste počeli da radite na nasljedniku?
Znaš kako, na Balkanu generalno, prije svega mislim na ex-YU teritoriju, stvari se odvijaju kilavo kada se o rokenrolu radi i trebalo je vremena da taj posljednji album dođe do što više kuća, plejera, kompjutera, čega već.
Na proljeće ćemo vjerovatno da uradimo još jedan singl i što više da sviramo i ispromovišemo aktuelni album da bi na jesen velikim beogradskim koncertom, pošto je to ipak naš glavni grad, završili turneju "Događaj dana" i onda polako da uđemo u studio.
Bend postoji 18 godina, koliko je bilo teško opstati toliko vremena?
Uživamo u plodovima svog truda koji je bio veliki, radujemo se tome i daj bože da budemo živi i zdravi i da zaokružimo jubilej 20 godina postojanja. ČBS je do polovine karijere bio stalno u malerima, svašta ih je snalazilo, ja sam se nešto kasnije priključio bendu. I onda je krenulo nabolje. A teško je, kako nije.
Teško je svirati i nešto komercijalnije, a da to bude u okvirima rokenrol muzike, a kamoli ako si deklarisan kao pank rok bend. Vidiš kakva je situacija, mladi jure samo za lakom zabavom, samim tim i za lakim notama, tekstovima koje će da zapamte poslije prvog slušaja. A naravno, mediji nose veliku zaslugu za to jer im pod nos guraju sve i svašta.
Mnogi bendovi iz unutrašnjosti Srbije navode centralizaciju kao veliki problem da se probiju i kažu da je mnogo lakše grupama iz Beograda?
Najbanalnije - mladom bendu koji pozajmljuje pare od svojih roditelja da bi skupio za benzin da ode negdje da svira je zaista komplikovano, da krene iz npr. Vranja koje je udaljeno 300 kilometara od Beograda. Nama je bilo nešto lakše jer živimo u centru Srbije, ali da, osjećala se barijera, kao čim si iz unutrašnjosti odmah si ruralan, na margini. Sad se to malo stabilizovalo, rasteretilo i osjeća se u Srbiji, da ne griješim dušu, decentralizacija i mislim da stvari idu nabolje što se tiče dobrih bendova iz unutrašnjosti.
Član si i grupe ''Sixpack'', koliko ti je teško da se posvetiš i jednom i drugom bendu?
Nije jednostavno, ali ja to veoma volim i ne bavim se ničim drugim u životu. Živim od toga, ja sam to. Kroz 18 godina profesionalnog bavljenja muzikom, nauči čovjek kako da rasporedi snagu. Kad pišem, znam koja pjesma ide za koji bend. A možda najbitnija stavka je da su ČBS i Sixpack prijateljski bendovi, i kad se zakazuju koncert i studijski termini uvijek se to odigrava u prijatnoj saradnji.
Pomenuo si da ste dosta puta svirali u Nikšiću, da li ste stupili u kontakt sa tamošnjim bendovima, ima li neko čiji rad cijenite?
Naravno, to su sve naši drugari. Svi ti naši dolasci u Nikšić i njihovi kod nas su uvijek odigravali najviše po prijateljskoj liniji. Jedni druge uvijek sačekamo i ispratimo najbolje što možemo. Družimo se sa ljudima sa nikšićke rok scene, prije svega sa članovima DST-a i Autogenog treninga.
Galerija
Bonus video:
