Za razliku od drugih sličnih organizacija koje se uglavnom više bave masovnim događajima, Open Sound je u Crnu Goru uvijek birano dovodio muzičare i projekte kakve ne gledamo često na ovim prostorima - od indi rok para koji putuje svijetom kao Handsome Furs do ruskih folk metalaca Arkona. Na sličan način ova organizacija obilježiće svoj deseti rođendan, gostovanjem The Psychedelic Cinema Orchestra večeras u podgoričkom KIC-u “Budo Tomović”. U pitanju je audio-vizuelni projekat nekadašnjih članova grupa Alloy Orchestra, Cul de Sac i Morphine, a uz njih će nastupiti i hrvatski sastav Šumovi protiv valova, kao i crnogorski muzičar Nemanja Bečanović pod pseudonimom Metasound. Početak je zakazan za 21 sat, cijena ulaznice je pet eura, a mogu se kupiti isključivo u knjižari “Mamut”.
The Psychedelic Cinema Orchestra čine Ken Vinokur, Džonatan Lamaster i Dejna Koli, a nastao je u saradnji sa američkim umjetnikom Kenom Braunom, u želji da se revitaliziju njegovi video snimci na kojima je uhvatio duh hipi revolucije u periodu od 67. do 1969. Ti snimci sklopljeni su sada u film koji će podgorička publika imati priliku da vidi večeras, uz muzičku pratnju bostonskog “orkestra”.
“Zaista se radujem što ćemo posjetiti Crnu Goru. Proveo sam dosta vremena u Sloveniji i Hrvatskoj i moji prijatelji tamo su mi često preporučivali da posjetim i vašu zemlju. Moje iskustvo sa ostalim balkanskim državama je do sada bilo sjajno. Publika je uvijek angažovana i iskreno se vidi da su ljudi srećni što kad vide da su američki muzičari prešli toliki put da nastupaju pred njima”, započeo je Vinokur razgovor sa “Vijestima” povodom predstojećeg nastupa.
Kako je nastao The Psychedelic Cinema Orchestra?
Ken Braun, koji je autor filma “Psychedelic Cinema”, moj je stari, dobar prijatelj. Kad je otkrio svoje stare snimke i prebacio ih na moderne uređaje, kontaktirao me i pitao me da mu pomognem da napravimo multimedijalni događaj. To je bilo prije osam godina i taj projekat je bio pun pogodak. Nekoliko godina kasnije sam okupio Goethe, novi bend sa mojim prijateljem Džonatanom Lamasterom i drugim muzičarima koji bi svirali uz film. Ken Braun je taj film nekada puštao uz svjetlosne efekte u nekim od najvećih rok klubova u Bostonu. Film bi bio projektovan preko bine dok su popularni muzičari tog doba nastupali, kao što su Džimi Hendriks i Grateful Dead. Sada smo okrenuli stvari, sada se film prikazuje na platnu, a bend je sa strane i prati ga svojom muzikom. Kako bi dali filmu kontekst mjesecima sa prikupljao zvučne isječke političara, muzičara, novinara i drugih, koji govore na temu revolucije koja se dešavala tada u SAD. Za balkansku turneju prijatelji iz grupe “Šumovi protiv valova” su mi pomogli da dobijem drugačije zvučne isječke koji su obilježili Jugoslaviju 60-ih. Doživljaj tih godina je, kapiram, potpuno drugačiji bio kod vas u Jugoslaviji.
Vama je kao umjetniku vizuelna strana bitna koliko i zvučna, kako publika reaguje na ovakve kombinacije?
Kombinujem živu muziku sa filmovima već više od 30 godina, prvobitno sam to radio sa bendom Alloy Orchestra. I dalo se primjetiti da publika ne ostaje ravnodušna. To je originalno multimedijalno iskustvo koje preplavljuje čula. Postoji nešto zaista moćno u kombinaciji koncertnog iskustva sa projekcijom predivnog filma.
Na Internetu se ne može naći gotovo ništa o vama. Da li ste planirali da snimate ili objavite svoj rad ili želite da to ostavite kao nešto što se samo ekskluzivno može čuti na vašim koncertima?
Tvorcu filma Kenu Braunu se sviđa to što film nikad nije imao specifičan saundtrek. Išao je uz sve. Tako ni sad ne želi da objavi film sa “autorizovanim” saundtrekom, mada mu se sviđaju naši nastupi.
Kako si se upoznao sa Kenom i počeo da sarađuješ sa njim?
Ken Braun je živio u Bostonu. U to vrijeme ja sam pisao umjetničke recenzije za lokalne novine. Vidio sam dosta njegovih radova u formi uličnih postera, razglednica i slično, zaista su mi se svidjeli. Pitao sam ga da uradimo intervju koji je objavljen u lokalnom fotografskom magazinu “Views”. Postali smo prijatelji i to traje evo već skoro 40 godina. Decenijama kasnije me pitao da zajedno radimo na muzici za “Psychedelic Cinema”. Svidjelo mi se to iskustvo, pa sam počeo da zakazujem nastupe sa filmom i novom muzikom.
Za koji film bi volio da radiš muziku kad bi mogao da biraš?
Upravo tražim nove filmove za koje bih radio muziku sa Psychedelic Cinema Orchestra, tako da su preporuke dobrodošle. Većina starijih filmova već ima saundtrekove kojima su autori filma posvećeni. Naravno, tu su naslovi iz doba nijemog filma, ali ja bih zapravo volio da nađem neko moderno ostvarenje na kojem bih radio sa ovom grupom.
“Mark Sendmen je uvijek bio dobar prijatelj”
Kratko sam sarađivao sa grupom Morphine tokom 90-ih. Svirao sam na njihovoj pjesmi “Miles Davis’ Funeral” koja se našla na albumu “Cure for Pain”. Ta je kompozicija nastala kad smo ja i Sendmen džemovali u njegovom studiju. Mark je bio dobar prijatelj i često sam odlazio kod njega da mi pusti na čemu radi trenutno, pjesme od Morphinea i drugih milion bendova sa kojima je sarađivao. Naduvao bi i mene i svakoga ko se našao tu i onda bi počeli da džemujemo, a on bi sve to snimao. Tako smo “napisali” pomenutu “Miles Davis’ Funeral”. Od nedavno Vapors of Morphine, trenutna inkarnacija tog benda, izvodi uživo album “Cure for Pain” i zvali su me više puta da sa njima sviram tu kompoziciju.
Pored Marka, prijatelj sam i sa drugim originalnim članovima Morphinea Dejnom i Džeromom. Dejnu sam upoznao početkom 80-ih za doručkom, kada je proveo noć kod cimerke moje djevojke. Završili smo svirajući zajedno u bendu Bad Art Ensemble. Džerom se tek doselio tada, bio je fantastičan bubnjar i ponudili smo mu da se priključi mom bendu Bam Bam. Ali on je odmah provalio da taj bend nema budućnost i ljubazno odbio ponudu. Dejna je postao dio Psychedelic Cinema Orchestra prije nekoliko godina. Svirali smo sa dosta različitih muzičara, a Dejnin senzualni bas klarinet u kombinaciji sa kompleksnim korišćenjem elektronike učinio je da njegov dolazak u bend bude potpuni uspijeh. Srećom po njega, trenutnoj verziji grupe Morphine, pomenutim Vapors of Morphine ide trenutno dosta dobro i imaju dosta svirki, zbog čega nije mogao sa nama da pođe na balkansku turneju.
Svaki film je nova inspiracija
Voliš da oživljavaš filmove muzički, što te privlači tome, budući da mnogi muzičari kažu da je pisanje muzike za film često ograničavajuće u odnosu na njihov normalan način rada?
Ja bih rekao da je totalna suprotnost ograničavajućem iskustvu. Svaki film je drugačiji i svaki sugeriše određeni muzički stil koji mu je potreban i to je velika inspiracija. To je kao da radite svaki put sa drugim partnerom, to me inspiriše i pomaže mi da proširim svoju muzičku paletu u nekim novim pravcima.
Galerija
Bonus video:
