Jedna od popularnih grupa u periodu nekadašnje Jugoslavije - "Jugosloveni" nakon više od 20 godina diskografske pauze, novim albumom vratila se na scenu.
Svakim izdanjem bend je mijenjao postavu, a jedini pravi Jugosloven bio je i ostao Zoran Paunović, frontmen, osnivač i autor većine pjesama. Trenutnu postavu čine Goran Vranić - gitara, Dejan Maksimović - bubjevi i Predrag Gostović - bas.
Pjesme sa prvog albuma i dalje hitovi: Postava iz 1985.
Zoran, koji se sve ovo vrijeme, kako otkriva, bavio trgovinom, ali i komponovao za Jugoslovene, odskora i za druge izvođače, a za Vijesti priča o periodu kad su bili popularni, novom albumu, raspadu Jugoslavije...
- Nedavno ste objavili album "Tvoje ime je ljubav". Zašto je prošlo toliko vremena od prethodnog izdanja i šta vas je natjeralo da se opet vratite na scenu?
Muzika je infekcija od koje se, valjda, niko nije izliječio ko je počeo da se bavi njom. Tako i ja, nisam prestao da radim i pišem ove 22 godine, ali prosto vrijeme tog nesrećnog rata, koji nas je sve na ovim prostorima osakatio, nije bilo ni za dikografsko izdavanje, ni za koncertiranje. Nije da nismo htjeli, nego nismo imali priliku, a da to ima smisla. Kome je bilo do muzike uopšte od 90-ih pa do prije par godina, mislim na muziku kojom se ja bavim i pišem, za razliku od nekih drugih kojima je takva situacija pogodovala i u to vrijeme su postali velike zvijede.
- Jeste li jugonostalgični?
Jesam jugonostalgičan. Rođen sam u toj zemlji, završio škole, služio vojsku i mnogo lijepih stvari doživio. Ima još puno jugonostalgičnih, što vidim i preko fejsa. Raspad mi je teško pao zbog rata. Ako je trebalo da se raziđemo, moglo je mnogo bezbolnije. Nisam zagovornik nove Jugoslavije, ali suživota da. Mislim da je to neophodno svima i najbolje za sve nas.
- Do rata 90-ih bili ste koncertno veoma aktivni. Koliko vam je ime grupe nakon raspada Jugoslavije smetalo da normalno funkicionišete u tom periodu?
Do 90-ih nam je koristilo, ali 90-ih to više nije imalo smisla. Zato nas i nije bilo ovoliko dugo. Ipak, nijesam htio da mijenjam ime benda i pristajem na kompromis da bismo radili po svaku cijenu. To bi bila prodaja nečega što je vrijedjelo i napravilo mi karijeru i što će, ubijeđen sam, opet imati smisla. Ovako smo krenuli u prošlom vijeku i tako ćemo završiti u ovom.
Stekao sam utisak, s obzirom na količinu poziva od medija da to ime tek sad ima smisla i da tek sada mnogima ne da ne smeta, nego je obrnuto. Sad nas vezuju za tu Jugoslaviju, ali u pozitivnom smislu, što naravno prija. Ne vidim zašto bi nekom smetalo što se bend zove po nekoj zemlji koje više nema.
- Vaše pjesme imale su ljubavnu tematiku, ali ste se trudili da pričate i o drugim temama. Kako je publika i kritika reagovala na vašu muziku?
Uvijek smo, pa i na ovom albumu, imali druge tematike, osim ljubavnih. Bavio sam se i socijalnim temema iz svakodnevnog života jer potičem iz radničke porodice koju je pogađalo sve ono što pogađa i danas taj sloj društva koji je ipak u većini. Kritika reaguje ovako i onako, ali to meni nikad nije bilo toliko važno. Uvijek mi je bila važna publika koja to sluša i konzumira. Na kraju i kupuje. Naravno da prijaju dobre kritike medija i novinara, ali na kraju je publika ta koja donosi sud. Što ne znači da je mišljenje novinara beznačajno.
- Za kompilaciju "Igralište" hitove iz 80-ih snimili ste, kako kritika kaže, u "folki" fazonu. Jeste li na taj način željeli da koketirate sa tadašnjim ukusom publike?
Nikad ne koketiram ni sa kim, a najmanje sa publikom. Mislim da takve publika kazni na kraju, jer nju ne možeš prevariti. To sa “Igralištem” je bio eksperiment više, probanje nečega što kod nas niko nije radio.
Foto: Zoran Stojković
Pokušao sam da uklopim harmoniku u čist rok, koliko sam uspio ne znam, pošto taj album gotovo da nije ni reklamiran, pa malo ko i zna za njega. Na ovom albumu ima nekih pjesama i sa “Igrališta” pošto nijesu imale priliku da se čuju jer izdavač PGP nije posvetio tom albumu apsolutno nikakvu pažnju. Siguran sam da te pjesme zaslužuju pažnju koju tada nijesu imale.
- Za preko 25 godina objavili ste svega četiri studijska albuma i dvije kompilacije. Kako se vama danas čini karijera Jugoslovena, jeste li mogli više?
Svakako da smo mogli više, ali nam upravo to “više” nije potrebno jer se još “vrte” pjesme sa prvog albuma. Mada, moram priznati da nijesam pretjerano vrijedan kad je pisanje pjesama u pitanju, a i nijesam od autora koji mogu da objave nešto što nema težinu. Ne štancam pjesme niti umijem to tako da radim. Što u stvari govori i da nisam mogao više.
Da nas je ko pitao...
- Jedan od najavnih singlova albuma je "Nismo krivi mi". Jeste li i tim nazivom htjeli da objasnite publici da nijeste samo vi krivi što su na album čekali toliko?
Između ostalog da. Mada, ta pjesma ima i drugu simboliku, da nismo krivi mi ne samo Jugosloveni nego svi ljudi dobre volje koji nisu željeli takav kraj zemlje u kojoj su rođeni, školovani i možda proživjeli najljepše trenutke života. Da je nas neko pitao, vjerovatno bi sve bilo drugacije i ljepše.
- Najavljeno je da će se novi album zvati upravo "Nismo krivi mi", međutim, na kraju ste se odlučili za "Tvoje ime je ljubav". Zašto?
Pa eto i zbog toga da opet ne politizujemo. Mislim da je toga i previše bilo, a i u svakodnevici. Pjesma "Tvoje je ime ljubav" nekako se sama na prvo slušanje izdvojila. Na albumu je šest balada i sve su pjesme ljubavne i romatične, pa taj naziv mnogo više oslikava šta se, u stvari, nalazi na tom CD-u.
Ujedinjuje nas siromaštvo
- U vašoj pjesmi "Jugosloveni" opisali ste narod te države. Jesmo li zadržali nešto od toga i koliko smo se uopšte promijenili?
Sve smo zadržali i nijesmo se promijenili. Tradicija je opisana u toj pjesmi, a ona se ne mijenja, što dokazuje i to što se ta pjesma i danas vrti skro isto kao i kad se pojavila. Samo nismo, nažalost, uspjeli da zadržimo zemlju u kojoj je ta pjesma nastala. A mislim da je trebalo da je zadržimo, u nekom drugom obliku sigurno. Sve to što se desilo nije donijelo nikome dobro. Sada svi gledamo podjednako u prazne novčanike, krči nam istim tonalitetom stomak i imamo potpuno iste probleme. Kad čitam ili gledam vijesti iz bilo koje bivše republike, imam utisak da su iste, samo prevedene na jezik tih republika. Umjesto da nas ujedinjuju lijepe stvari, nas sad ujedinjuje siromaštvo, narodne kuhinje, prazni novčanici, stomaci i protesti. "A moglo je bolje", citiram Bregovića.
Galerija
Bonus video:
