Koliko u njihovoj muzici ima materijala za hitove? Što im je potrebno da stignu do šire publike? Neki od domaćih rokenrol pregalaca pokušali su da odgovore na ova pitanja za "Vijesti nedjeljom".
Ako bi se tražio ekvivalent Who See klapi na crnogorskoj rok sceni to bi svakako bio Autogeni trening - i jedni i drugi su predvodnici svojih scena, sa više od deset godina rada iza sebe, najaktivniji su od domaćih stvaralaca svoga žanra u regionu, pojavljivali su se na regionalnim top listama i osvajali nagrade (Trening je dobio nagradu "Davorin Popović" za najbolji debi na prostoru ex-Yu).
Bojan Bojanić, bubnjar pomenutog sastava, u razgovoru za "Vijesti nedjeljom" kaže da se najiskrenije raduje uspjehu grupe Who See, ali i objašnjava da se pojam "uspjeh" različito tumači.
"Ovdje se prvenstveno misli na popularnost, što može da bude uspjeh, ali i ne mora. U slučaju Who See, to je svakako uspjeh, jer koliko god oni bili popularni, a sa druge strane sve i da niko nije čuo za njih, opet je neosporan njihov kvalitet. U slučaju novopečenih turbo folkera, popularnost može biti samo poraz, nikako uspjeh. Tačnije, uspjeh materijalni, poraz duhovni", objašnjava svoju tezu Bojanić.
Za razliku od Who Seea, čiji drugi album je po mnogima nešto komercijalnijeg zvuka (članovi grupe kažu da je jednako kvalitetan kao prvi, ali je bolje promovisan), Autogeni trening se na drugom albumu odlučio za nešto hermetičniji pristup u odnosu na debitantski "Previše" - repetativne pamtljive refrene i rifove zamijenili su nešto progresivnijom i komplikovanijom formom. Ključna razlika je, naravno, što su hip-hop ritmovi uhu prosječnog slušaoca u Crnoj Gori primamljiviji od hevi metal implemenata u muzici Treninga. Nikšićko-podgorički rok sastav, međutim, i ne želi “bilo koga” među svojim slušaocima.
"Smatram da je Autogeni trening jako uspješan bend, jer nas slušaju samo oni koji treba. Naš tvrđi zvuk i teme pjesama nijesu dostupni svima, a svaki novi slušalac je dobrodošao", kaže Bojanić.
Bubnjar kaže da nikada nije razmišljao o tome na koji način učiniti nešto popularnim, već da je bolje brinuti da nešto bude kvalitetno i da narod to prepozna.
"Biti popularan danas, u našem društvu moralno i kulturno ruiniranom, nije nikako sinonim za kvalitet. Čast izuzecima", poentira on.
Za crnogorske bendove najveći problem po njegovom mišljenju je - lijenost. S druge strane, Bojanić smatra da ima dosta hit potencijala u njihovoj muzici, koji samo treba da ispliva, a među njima izdvaja Zoon politikon za koji kaže da bi mogli napraviti sličnu stvar kao Who See.
"Oni privode album kraju, dosta je šaren žanrovski, dosta šaljivih, a opet ozbiljnih tekstova i što je najvažnije, zrače pozitivno... Mislim da se bendovi ne trude dovoljno. Rijetko ko svira van Crne Gore, na festivalima ili po klubovima, a mogli bi kad bi se iscimali. Danas je situacija mnogo naprednija nego ranije, pojavom društvenih mreža itd. Međutim, jedan rock bend mora da se čuje uživo. Tad ostavlja pravi utisak. Zato bi dosta značila emisija kao što je nekad bila 'Borba bendova', to bi dosta motivisalo poprilično lijene crnogorske rokere", smatra on.
Zoon politikon zainteresovao je rok publiku EP-em prvijencom "Čovjek pas", sa kojeg se izdvojila numera "Brate moj" za koju je snimljen i spot (preko 28 hiljada pregleda na YouTubeu). Ovu pjesmu, iako je iz rock miljea, krasi šmek hitova izvođača kao što su upravo Who See, Monteniggersi ili Rade Rapido, no spot za nju nećete tako često vidjeti na TV-u. Iz benda priznaju da se nisu previše trudili da je promovišu, između ostalog jer žele da i druge njihove pjesme dobiju jednaku pažnju.
"Pjesma 'Brate moj' jeste za kratko vrijeme postala popularna, što je i nas same malo iznenadilo. Često je čujemo na različitim radio-stanicama, povremeno i na domaćim televizijama iako se mi, moram priznati, nismo specijalno trudili da je 'proguramo', tako da smo zahvalni na toj potpori medija. Pretpostavljam da ima potencijal da se nekad i pusti na MTV-u, ali jednostavno ne želimo da pravimo veliku famu oko nje. To nije ni prva ni posljednja pjesma koju smo uradili, naš rad i stil se ne mogu pojmiti slušajući samo nju, tako da namjerno spuštamo loptu i trudimo se da ljudima prezentujemo i ostali rad da ne budemo žigosani kao bend koji je napravio jednu jedinu pjesmu i ništa više", objašnjava Ilija Gajević, gitarista benda koji je prošle godine pobijedio na Royal Music festu.
Nikšićki hardcore/metal sastav Gomila nesklada ima najduži staž i vjerovatno najviše poklonika od crnogorskih bendova novije generacije. Najbolji prijem kod publike dobila je njihova pjesma "Različiti", tokom čijeg izvođenja i danas nastaje haos na svirkama Gomile. Bend je ipak, kada je snimao svoj prvi spot, odlučio da ekranizuje numeru "2000 godina" (skoro četiri hiljade pregleda), možda i najekstremniju kompoziciju sa istoimenog debi albuma nikšićkog sastava.
"Smatrali smo da je to nešto najzrelije što smo napisali", objašnjava frontmen Marko Vukajlović.
On smatra da je za uspjeh crnogorskih bendova potreban novac, kojeg nema. Mišljenja je takođe da pored Who Seea ima još muzičara iz Crne Gore koji zaslužuju prostor na top listama poput MTV-eve.
"Mislim da MTV nema puno sluha za crnogorske bendove, iz kog razloga - ne znam. Drago mi je zbog Who Seea, jer su i kvalitetni i sjajni momci, ali isto tako ima i bendova koji posjeduju iste kvalitete. Par njih zaslužuje da bude konkretno na MTV-jevim top listama i to dugo da se zadrže, kad pogledam šta sve sad tamo stoji", priča pjevač.
Da li je problem što većina aktivnih bendova, koji imaju izdanja, operiše u "tvrđim" žanrovima?
"Bilo je i ođe pokušaja komercijalnijih 'bendića', ali oni su odsvirali samo za familiju. Tvrđi žanr možda nije popularizovan, ali to pripisujem zemlji Crnoj Gori - marginalizovanoj kulturnoj baštini na brdovitom Balkanu", objašnjava Vukajlović.
On kaže da je njegov bend pjesme slao na domaće radio stanice, te da su dobili smiješnu minutažu. Spot nisu dostavljali crnogorskim TV stanicama jer su smatrali da bi to bio uzaludan posao.
"Priča o odnosu medijia i bendova je već postala besmislena. Ta relacija će se teško u skorije vrijeme popraviti. Tamo se mogu pojaviti samo fashion weekovi i PAM-ova čeda, a ostatku preostaje Internet, pa ko se kako snađe. Bendovi se trude da promovišu, ali i to je polovičan uspjeh. Portali objave informacije i to je to. Potrebna je promo-kuća, odnosno link sa regionom, kako bi bendovi mogli da prave mini-turneje i sve će krenuti nabolje", priča pjevač.
Ni Bojan Bojanić nije zadovoljan medijima, a ima i ideju kako da se popravi situacija. Odgovor je u komšiluku.
"Prije svih nijesam zadovoljan odnosom televizija prema domaćim bendovima. Što se pisanih medija tiče, 'Vijesti' dominiraju. Čak je i na Televiziji Vijesti emisija 'Borba bendova' imala jak odjek među crnoogorskim stvaraocima. Fali jedna emisija u kojoj će bend moći kvalitetno da se predstavi, poput emisije 'Bunt' na RTS-u ili nekadašnje 'Garaže'.
"Borba bendova" je zainteresovala domaću publiku za crnogorske rock stvaraoce, ali u krajnjoj crti nije donijela mnogo onima koji su zauzeli najviše pozicije na ovom takmičenju - Human i Veracruz ubrzo su nestali sa radara i pored toga što su ljudi poput poznatog kritičara Petra Janjatovića smatrali da imaju potencijal da budu hit u regionu. Po Borisu Vuksanoviću, frontmenu Indigo popa, ključ je u medijskom bombardovanju.
"Mislim da ima potencijala, ali da bi nešto postalo hit, prvo se mora predstaviti ljudima u dovoljnoj mjeri. Znači, medijski prostor prije svega, promocije. Ono što se pušta na Pinku, automatski postaje hit. Ne znaju ljudi šta žele, mediji im govore šta treba da žele", objašnjava pjevač i gitarista, dodavši da sam kvalitet nije dovoljan, već je potrebno mnoge stvari da se poklope.
Internet nije dovoljan
Ako neko od crnogorskih rokera zna kako se prave hitovi onda je to DST, čije se pjesme kao što su "Vatra" i "Jovana" redovno horski, iz svih grla pjevaju na koncertima ovog benda i stvaraju metež među prisutnima.
Doduše, danas se stvari bitno razlikuju u odnosu na period kada su ove pjesme nastajale, a Boris Lješković, frontmen nikšićkog pank sastava, ponudio je par savjeta mlađim kolegama.
"Potrebno je biti iskren do kraja, dati srce i dušu i vjerovati u to što radiš. Za MTV listu treba imati vrhunsku produkciju a treba i poznavati ljude, javiti se na pravu adresu. Naravno pod uslovom da to što radiš vrijedi. Mi nažalost sa produkcijom smo uvijek imali problema.Imamo dobrih bendova, pjesama, ali da bi neki bend postigao nešto više mora izaći iz Crne Gore. Obići sve veće centre u regionu, gostovati u njihovim medijima, upoznati što više ljudi koji se bave organizacijom koncerata i festivala, a za to treba vremena i dosta love", kaže on.
Pjevač je, za razliku od većine naših sagovornika, mišljenja da Internet nije dovoljan, da samo olakšava, ali i ne završava stvari. Po njemu je poželjno i da bendovi imaju makar po jednu komercijalnu pjesmu na albumu, mada ni to nije garant uspjeha - treba, kaže, imati i sreće.
"Naši bendovi se gotovo i ne trude da promovišu svoju muziku,svi nešto kao čekaju..Treba sarađivati sa medijskim kućama da gotovo svaka radio i TV stanica dobije materijal, stupiti u kontakt s muzičkim urednicima, pitati za gostovanje.Ništa ne pada samo s neba. Velikim bendovima ovu vrstu posla završavaju menadžeri, a manji moraju sami.Tako je to. Svaki pravac u muzici ima svoju publiku,mi se moramo izboriti za svoju", objašnjava Lješković.
Domaćica je idealna, ali...
Crnogorski bendovi su rijetko pokušavali da plasiraju svoje spotove na MTV, a i kada bi pokušali nisu imali puno uspjeha.
Tako su spotovi Nuclear Mame za "Voda nosi nas" (skoro 13 hiljada pregleda) i grupe Shin-ei za "Ludi rajd" (3000 pregleda)odbijeni, dok se spot Qtere za pjesmu "Aritmija" (10 hiljada pregleda) našao na listi predloga, ali ne i na top listi.
"Ne znam po kojim kriterijumima oni gledaju da li je nešto dovoljno alternativno, kvalitetno, edukativno da bi se puštalo na takvoj prestižnoj TV stanici. Nije mi jasno na osnovu čega određuju to. Mislim da, kao i sve što se radi kod nas, je potrebna neka veza. Osim ako nešto nije stvarno vanserijski zanimljivo, kao što je bio ovaj spot Who Seea, koji je sam sebi otvorio vrata sigurno. Tu nema govora. A mi smo imali problema da se 'uvalimo'. Pjesma je po meni kvalitetna, mada je malo eksplicitan, tačnije angažovan tekst, ali mislim da je mogla da uđe", kazao je gitarista Nuclear Mame, koji je nakon rasformiranja ovog benda osnovao grupu LemmyGo.
"Lista kao što je 'Domaćica' idealna je stvar za brzu promociju i reklamu širom regiona, ali je pitanje koliko će bendovi dugoročno dobiti zahvaljujući njoj. Za mene će uvijek bolja reklama biti svirka pred publikom koja vas prvi put vidi, nego jedna pjesma za koju će neko obezbijediti bjesomučno ponavljanje na TV kanalima"
Nuclear Mama je, dok je nastupala pod imenom Retro, imala zanimljiv singl "Ljubav", za koji Đuranović kaže da je takođe imao potencijala za MTV.
"Bili smo recimo sa tim singlom na televiziji MTS na trećem mjestu top liste, a na listi su bili Bajaga, KKN, Rambo Amadeus, Negative, koliko se sjećam... Bili smo više od mjesec i po dana na toj listi. Kasnije smo na OBN-u bili učesnici 'Rata bendova', i pored toga što smo proveli dva i po mjeseca u toj emisiji, kasnije nismo mogli da upadnemo da se pušta naš spot na toj televiziji, mislim da je možda problem bio zbog previše angažovanog teksta", priča on.
Kada je u pitanju hit potencijal i uopšte promocija crnogorske rok muzike, Ilija Gajević iz Zoon politikona kaže da se priča razlikuje od benda do benda.
"Lista kao što je 'Domaćica' idealna je stvar za brzu promociju i reklamu širom regiona, ali je pitanje koliko će bendovi dugoročno dobiti zahvaljujući njoj. Za mene će uvijek bolja reklama biti svirka pred publikom koja vas prvi put vidi, nego jedna pjesma za koju će neko obezbijediti bjesomučno ponavljanje na TV kanalima. Ne vidim potrebu da bendovi forsiraju i stvaraju nešto što im ne odgovara samo da bi se pojavili na listama, ali ko želi takvu promociju sigurno da sad ima odličnu šansu", kaže Gajević.
Galerija
Bonus video:
