Podgorica - Legendarni crnogorski pjevač izvorne muzike Zoran Kalezić konačno je dobio državljanstvo SAD i status umjetnika u toj zemlji. On kaže da mu je trebalo 11 godina, koliko je do sada proveo u Americi, mukotrpne borbe da to postigne.
"Kad mi je rečeno da sam postao američki državljanin, kao malo sam dijete zaplakao. Ako toliko godina pjevate Toma Džonsa i Reja Čarlsa u Podgorici, pa u ovim godinama doživite da dobijete status zaslužnog umjetnika Amerike... Možda je tu i bilo malo tuge i sjete, a i sreće jer sam stao kraj mojih idola iz mladosti, pa makar i u dalekom redu. Taj Zoran Kalezić nadam se da nikom neće biti ružno što će živjeti kao američki umjetnik, a svakako uvijek sam svjestan da sam ja iz Bjelopavlića, da sam karijeru napravio u Beogradu, da sam čovjek kojeg ne smije niko stavljati u neke granice", ispričao je on u naletu emocija.
Kaže da mu nije bilo lako da savlada pisanje i pored toga što je toliko godina pjevao i pričao engleski, a podučavala ga je ćerka Sandra svakog dana preko Skypa. Prethodno polaganje iz pisanja je čak, kako kaže, pao jer je zaboravio da napiše jedno slovo u euforiji koja ga je ponijela.
"Ne znam da li postoji još neko iz Crne Gore da mu u pasošu piše da je zaslužni umjetnik. Gospodin koji me je ispitivao mi je rekao da nikad nije vidio čistije dokumente. Nikad, ni ovamo ni tamo, nisam živio nečasno", priča on.
Što se tiče dobijanja statusa umjetnika, kaže da je morao da priloži sve papire vezane za njegovu karijeru, koji su mu uvaženi, a zatim je trebalo da stekne uslove da postane američki državljanin. Na kraju je uslijedio jednoipočasovni koncert pred komisijom u sklopu kojeg je otpjevao pjesme koje, prema njegovim riječima, pjeva svuda - svoje, kao i crnogorske izvorne, te obradu numere "Green, Green Grass of Home" koju naziva pjesmom njegove sudbine.
U pasošu mu piše "Zoran Louis Kalezić", a srednje ime odabrao je po đedu Lazaru.
"Koji je rođen u Bjelopavlićima takođe, ali je trbuhom za kruhom davnih godina otišao za Ameriku. Poslije mnogo godina traženja, našao sam njegov grob u Pensilvaniji, na srpsko-crnogorskom groblju. Njega su zvali Luis ovdje", dodaje muzičar.
Kalezić kaže da se, dok je još živio u ovim krajevima, borio protiv pošasti koja je preuzela muziku - konglomerata loših tekstova, poruka, pjevanja, obnaženih "umjetnica", prostora bestida, a ta njegova borba zasmetala je nekim političkim subjektima, jer je govorio istinu.
"Zato sam se sklonio u jednom trenutku i rekao da ne mogu više da odgovaram nikome na pitanja - da li smo Srbi iz Crne Gore, da li smo Crnogorci iz Srbije i slično. Kada se ljudi budu prihvatili posla i shvatili da im niko sem njih samih ne može odrediti sudbinu, da se svojim radom izbore za nešto, onda će prestati da pričaju o tim stvarima koje su za mene gluposti i odraz primitivizma, ružne poštapalice koja se koristi da bi nekom donijela što dužu vlast, što jaču fotelju", objašnjava on svoju odluku.
U Čikagu je, kako kaže, proveo najtežih 11 godina u životu, ali se makar jednom dnevno osjećao slobodnim i nije se plašio nekih pitanja na ulici.
Sad najavljuje da će se ozbiljnije pozabaviti crnogorskom izvnornom muzikom i da neće praviti "neke zastrašujuće hitove", nego će jednostavno živjeti životom umjetnika dok god to može.
Istaknuti umjetnik bio i u Jugoslaviji
Kalezić kaže da sa statusom umjetnika u SAD dobija razne privilegije u bilo kojim okvirima građanskog odnosa prema njemu, kao i penziju adekvatnu godinama starosti i vremenu provedenom u toj državi.
Muzičar je za “Vijesti” kazao da su mnogi zaboravili da je i u Jugoslaviji imao status istaknutog umjetnika, dok u Crnoj Gori nema nikakav status. Bliski ljudi mu govore i da mu ne treba, sa čim se on slaže.
"Znam da imam svoj status među građanima Crne Gore i Srbije i BiH i Makedonije. Bilo gdje da odem, ja taj status imam od naroda, moje publike koju sam zavrijedio radom. A da li će me neko ko sjedi u nekoj fotelji verifikovati kao umjetnika i u kom rangu, vjerujte da mi nije mnogo stalo", komentariše muzičar koji je ušao u sedmu deceniju života.
Traganje za sobom
On je najavio da će uskoro objaviti i knjigu "Traganje za sobom".
"Tu ću potanko objasniti onima koji nisu shvatili na vrijeme da Zoran Kalezić nije taj koji zaboravlja ko je, što je i odakle je, ali da nikad nisam pristao na nešto što je neljudski i nevaspitano, da se dijeli zavičaj moje djece koja su rođena u Beogradu sa mojim zavičajem. Najviše na svijetu volim Bjelopavliće. Volim i sve ljude koji su dobri, sa kojima mogu imati komunikaciju, bilo odakle da su, bilo koje vjere i bilo koje boje", kazao je Kalezić sjetno.
Galerija
Bonus video:
