Poznati hrvatski muzičar Damir Urban vodi se idejom da je važnije da prenese emociju, nego da bude različit po svaku cijenu.
Na nedavno završenom Lake festu, kroz mješavinu novih i odranije poznatih pjesama, premijerno je svoju muzičku viziju predstavio crnogorskoj publici i nikoga nije ostavio ravnodušnim.
O tome da li je svirao vrhunski ili je "smorio", da li su njegovi komentari između pjesama (npr: „Pričekajte da podesimo zvuk. Raniji izvođači su ga potpuno sje*ali, zvučimo kao Atomsko sklonište“) iskreni, duhoviti ili izraz prepotentnosti, raspravljalo se danima na društvenim mrežama, pa i na njegovoj Facebook stranici.
"Desi se da je nama super, ljudima grozno"
Odmah nakon što je sišao sa bine, prije nego što je za Vijesti u dva sata poslije ponoći pričao o svom radu, Urban se osvrnuo na, u tom trenutku, upravo završen nastup.
"Prerano je za utiske, treba malo da mi se slegne, ali čini mi se super. Nama je mrak. Samo još da saznam da li to što je nama bilo super, ima ikakve veze sa ljudima, da li je prešlo na ljude. Desi se da je nama super, a da je ljudima grozno", kazao je on.
Bio je to prvi samostalni Urbanov nastup u Crnoj Gori. Ranije je svraćao dva puta, ali kao gost na Džbonijevim koncertima.
"Organizacija je bila odlična, ljudi je bilo nevjerovatno puno, iako je pitanje koliko je njih tu zbog nas, koliko zbog drugih bendova. U svakom slučaju, za prvi koncert ne može biti bolje", dodao je muzičar.
Planirano je da Urban bude jedan od izvođača na premijernom izdanju Lakea, ali je prošle godine dolazak morao otkazati jer je gitarista njegovog benda dobio boginje. U međuvremenu je objavio dva izdanja, samostalni album "Kundera" i projekat koji je snimio sa violončelistom Stjepanom Hauserom.
Na, pitanje da li je s obzirom na to, bolje što je gostovanje realizovano ove godine, odgovorio je:
"Bezveze mi je da razmišljan o tome što bi bilo kad bi bilo, ali stvari na kraju uglavnom dobro ispadnu. Život ima svoj scenario, što god mi htjeli ili željeli. Meni se čini da je ovo super."
Njegov nedavno objavljeni album, nazvan po čuvenom češkom piscu, riječki muzičar je sa članovima svog benda snimao u izolaciji, u improvizovanom studiju u planinskom mjestu Žumberačka gora.
"Razmišljam kao Kundera"
Urban je objasnio na koji način je Milan Kundera, odnosno njegovo djelo, inspirisao nove pjesme:
"Nije naslov albuma takav samo zato što je bio inspiracija za tekstove. Nije me on inspirisao u tolikoj mjeri, već se potrefilo da se moje razmišljanje, stvari koje zapisujem ili radim, poklope sa onim što Kundera piše u knjizi “Besmrtnost”. To djelo sam čitao tačno za vrijeme izolacije, dok smo snimali album. Kada je trebalo naći naziv koji će objediniti atmosferu tog albuma, činilo mi se da njegovo ime povezuje i atmosferu boravka gore i izolaciju, i naša razmišljanja i, naravno, inspiraciju koju nam je ta knjiga dala ", priča on.
Prošle jeseni Urban je izdao album koji je snimio sa poznatim hrvatskim violončelistom Stjepanom Hauserom. Kaže da je ovo izdanje publika dobro prihvatila, ali i da je saradnja dvojice muzičara neplanirano okončana.
"U vrijeme kada smo album osmislili i počeli da radimo, on je bio veoma talentovan muzičar, ali ne i svjetski poznat, čak možda ni u Hrvatskoj. Činilo mi se više nego zgodno da sa tim mladim i talentovanim čovjekom napravim album, na kojem će on obraditi moje pjesme. Međutim, usred snimanja, dogodio se ogroman bum sa njim i sa Lukom (Šulićem). Imali smo još mnogo toga u planu, ali nakon tog uspjeha nije bilo moguće pohvatati konce. Ono što smo imali, stavili smo na album i bili smo svjesni da stvari kreću drugim tokom. Oni su potpisali ugovor sa marketinškom kućom Eltona Džona, Hauser sljedeće tri godine nije slobodan, album jednostavno nije bilo moguće promovisati i on je ostao kao zapis druženja i saradnje dva muzičara, ali, nažalost teško nešto više od toga", ispričao je Urban.
Ne trudimo se da budemo različiti
Sa bine ste poručili da nećete poput svih ostalih svirati zicere na bisu, već da ćete izvesti ono što vi želite. To se može protumačiti kao odbijanje da se povinujete dominantnom koncertnom šablonu. Koliko je moguće biti nepredvidiv, ili čak originalan, u današnje vrijeme?
"Ne znam koliko je moguće biti nepredvidiv, s obzirom na to da ćemo sigurno svirati neke od naših pjesama. Tu već nepredvidivost pada u koš. Koncert traje sat vremena, kao utakmica, i ako, kao fudbaleri, odigramo dva poluvremena bez pauze, čini mi se da je za taj bis, penale ili produžetke (šta je već u fudbalu), suludo odsvirati još nešto. Dali smo publici sve što smo imali, pa ako se pojavimo opet, hajde da odsviramo nešto što mi mislimo da vrijedi odsvirati, da vrijedi čuti. Naravno da se ukus nas i publike ne slaže, pogotovo ovako u dva ujutro, ali mi nikada nismo htjeli da budemo bend za velike prostore… Zbog toga uvijek govorim da mi je prijatnije da sviram u klubu pred dvjestotinjak ili 500 ljudi, pred mojom publikom, gdje sve što izvodimo dobro prolazi. Malo je teško svirati pred ovolikim brojem ljudi... većina ljudi ide na zicer, ali... možda bismo i mi išli, kada bismo znali kako se to radi.
I, da li je moguće biti nepredvidiv i originalan u današnje vrijeme?
Ne znam da li je moguće. Mi smo prije nekoliko godina odje*ali tu varijantu da se trudimo da budemo različiti po svaku cijenu i da ganjamo nekakve trendove. Okrenuli smo se sami sebi i radu, i mnogo nam je bitnije da prenesemo emociju, nego koliko je ona originalna i posebna. Ako se i desi neka originalnost i nepredvidivost, ona sigurno nije planirana. Nadam se da toga ima, ali ne radimo na tome. Mislim da je to sve teže postići, u svakom slučaju.
Galerija
Bonus video:
