Osnovala je klapu “Bisernice Boke”, napisala knjigu “Bokeška kužina“, pjeva, pleše i kako sama kaže veseli se sa svima.
Vlasta Mandić po profesiji je arhitekta. Na pitanje otkud ljubav prema arhitekturi, odgovara: “Rodila sam se i odrasla u gradu Kotoru”.
Objašnjava da živjeti u gradu bogate graditeljske i kulturne tradicije znači svakodnevno upijati duh hiljadugodišnjeg života generacija koje su znalački, mukotrpno, odmjereno, humano, s poštovanjem i ljubavlju izgradile grad čija ljepota, kako navodi, nikoga onda, ni sada ne ostavlja ravnodušnim.
“Da bi se sve to prepoznalo, doživjelo treba imati ljepotu u očima, u duši i u srcu”, smatra ona, napominjući da treba imati i sreće da rođenjem ugrabite gene koji vas kroz život vode otvorenih očiju i slobodne duše da sve to upijate. Smatra da je tu sreću i ona zavrijedila.
Kaže da "odrastajući na pjacama grada, nesvjesno iz dana u dan, postajete dio te ljepote”.
“Postaje sasvim prirodno da se opredjeljujem za arhitekturu i nakon završenih studija vraćam u moj grad”, navodi ona.
Kada je klapa “Bisernice Boke” u pitanju, priča da je osnovana nakon zemljotresa 1979.
“Kada je Kotor napušten, pjesmom i muzikom se vraća život gradu”, navodi ona.
“Bisernice Boke” je, kako kaže, amaterska klapa, koja je postigla visoki profesionalni nivo djelovanja.
“Na gostovanjima u evropskim zemljama, kao i na koncertima koje imamo na velikim brodovima, koji dolaze u Kotor, pravi smo reprezenti naše kulture i tradicije”, navodi Vlasta.
Kolumna sa botunadama
U svojoj knjizi “Bokeška kužina” napisala je više tekstova, efektne botunade, u kojima se pomoću dijaloga ličnosti iz prošlosti i sadašnjosti opisuje život u Kotoru. Botunade, kako kaže Vlasta, znaju posvađati, ogovarati, rasplakati, ubosti do kosti, ali i zasmijati od srca i na kraju, ipak, sve izgladiti.
“To su slatki i slani “začini” u svakoj kotorskoj kužini”, priča ona.
U časopisu “Hrvatski glasnik” Vlasta ima svoju kolumnu sa botunadama. Kaže da namjerava da izda knjigu.
“Imam već dovoljno pisanog materijala koji govori o nama u prošlom, ali i današnjem vremenu našega maloga mista”, ističe ona.
“Rad je kao virus koji vam stalno otvara nove želje, nove vrijednosti i ostvaruje ciljeve”
Na pitanje kako uspijeva da uskladi sve obaveze, odgovara da radom sve postiže.
“Rad je kao virus koji vam stalno otvara nove želje, nove vrijednosti i ostvaruje ciljeve”, navodi ona.
To je, kaže, mjera za uspješnog pojedinca, za uspješnu masu pojedinaca, za narod. Smatra da rad treba propisati kao društveni lijek protiv depresije, učmalosti, letargije, zlih misli i djela.
“Naravno kada tome dodate snove, želje i pokretačku snagu, onda je u životu prilično lako sve uskladiti i za sve naći vremena”, kaže Vlasta, naglašavajući da je istina da na tom putu ima puno prepreka.
“Nekada prepreke preskočim, nekad zaobiđem, a većinom ih i ne primjećujem, jer sve je relativno”, navodi ona.
Kaže da ih prihvata kao iskušenja, poslije kojih postajete još snažniji i uporniji.
“Život je isuviše kratak da bi vrijeme trošili na ljudske dogme, komplikacije i zafrkancije”, ističe ona.
Bonus video:
