"Vijesti" na koncertu Brusa Springstina: Posljednji heroj rokenrol industrije

Ojačan duvačkom sekcijom uz standardnu ekipu iz E street banda, Gazda je pucao iz svih oružja
128 pregleda 6 komentar(a)
Ažurirano: 13.07.2012. 09:31h

Prvi odlazak na koncert Brusa Springstina je kao prvo gledanje Kopolinog „Kuma“- kada se završi svjesni ste da poslije toga ništa nije isto.

Već kod prve pjesme jasno ti je da iskusni rokeri ne pretjeruju kada kažu da tek kad odgledaš Springstina shvatiš šta je rok kocert. A Gazda se trudio da to dokaže svakom od preko 50 hiljada ljudi na stadionu „Ernst Happel“ u Beču.

Tokom gotovo četvoročasovne svirke, prašio je na čuvenom fender telekasteru, skakao po bini i okretao stadion naglavačke, kao malo dijete, pa ga ponovo postavljao na noge.

Bez specijalnih efekata na bini i pauza između pjesama, Springstin se dokazivao fanovima kao da na sceni nije proveo više od četiri decenije.

Kada je na kraju višesatnog maratona potpuno mokre košulje iscrpljen legao na binu, samo najvećim skepticima u publici nije bilo jasno da su na lijepom plavom Dunavu upravo gledali posljednjeg heroja rokenrol industrije.

Bečki koncert je sa protokolarnim pozdravom „Servus Viena“, a zatim je iz sve snage krenula antikorporoacijska himna „We Take Care of Our Own“, naslovna „Wrecking Ball“ sa novog albuma, a onda antologijska „Badlands“.

Ojačan šestočlanom duvačkom sekcijom uz standardnu ekipu iz E street banda, Gazda je pucao iz svih oružja ne dozvoljavajući publici da dođe do daha. Lijevom obalom Dunava razlijegali su “Loose Ends”, “Hangry Hart”, “Better Days”, “Trapped”. Publika je pjevala kao na setu uvježbanom do savršenstva, a 64-godišnji roker iz Ausburi parka prašio je pjesme o malim ljudima koje su od njega stvorile rok ikonu.

Da i dalje misli na obične ljude koje drma ekonomska kriza kazao je sa „Jack of all Trades“. Upravo je ta pjesma sa novog albuma pokazala da su veliki društveni potresi najbolja inspiracija za starog rokera.

Ojačan šestočlanom duvačkom sekcijom uz standardnu ekipu iz E street banda, Gazda je pucao iz svih oružja

Ljudi mu i dalje vjeruju

Nakon odličnog „Rising“, sa kojeg je otpjevao većinu pjesama, a na kome je opisao šokiranu Ameriku nakon 11. septembra, Springstin je na novom albumu bez dlake na jeziku opisao ekonomsku i društvenu pustoš koju je bura sa Vol Strita napravila u njegovoj domovini.

Iako je odavno multimilioner Boss uspijeva da ubijedi malog čovjeka da govori istinu kada kritikuje korporacije i pjeva o tome kako veliki i bogati samo žele da ga iskoriste i isisaju život iz njega.

Da mu ljudi i dalje vjeruju pokazalo je oduševljenje na stadionu dok je, u irsko-folkerskoj „Death to my Hometown“, pozivao da „gramzive bankare pošalju pravo u pakao“. Na sedmo nebo publiku je poslao već na narednoj “Because the Night” uz koju su skakali i najhladniji sredovječni Austrijanci.

Kao i na svim kocertima tokom turneje i u Beču je izostala „Jungleland“ sa čuvenim solom nedavno preminulog saksofoniste Klarensa „Big Ben“ Klemonsa. Iako je Klemonsovo odustvo na bini gotovo boljelo, legendarnom tamnoputom saksfonisti Boss i publika su, umjesto minutom ćutanja, odali počast višeminutnim aplauzom.

Na polovini „10th Avenue Freeze Out“ kada Brus predstavlja članove benda, dugotrajni aplauz odjekivao je stadionom dok su se na velikom video bimu ređale slike Klarensa od dolaska u bend do kraja karijere. Iako nije bilo „Junglelanda“, odanim fanovima Springstin se odužio sa antologijskom „Racing in the Streets“ i „My City of Ruins“, sada ojačanom duvačkim dionicama koje su joj još više ojačale ionako impozantne emotivne gabarite. Kada se nakon „Dancing in the Dark“ srušio na binu, bilo je jasno da ni gazda više ne može i da se zabavi bliži kraj.

Nigdje bez mobilnog

Da ni Bossove koncerte nije zaobišla mobilna revolucija, dokazao je zavidan broj ljudi u publici koji su koncert proveli sa svojim android ljubimcima u rukama.

Dok sam prezrivo gledao japije kako koncert gledaju preko mobilnog telefona dok se stadion oko njih trese, sjetio sam se komentara kolege Pavla Radojičića da merak na koncertu pokvare oni što dođu kao turisti sa kamerama, sokovima i viršlama u rukama.

Odan stavovima starijeg kolege i rokerskoj tradiciji na kojoj sam odrastao, mobilni telefon sam tokom svirke držao u džepu a ruke koristio za mahanje i aplaudiranje.

Galerija

Bonus video: