Svjetski Kilo Car Rambo Amadeus nastupiće ovog ljeta u Hrvatskoj. Tim povodom Novi list donosi razgovor sa poznatim umjetnikom. Novi list Ramba Amadeusa najavljuje kao jednu od najosobenijih muzičkih pojava na Balkanu, čovjeka za kojeg je teško reći kojem muzičkom pravcu pripada jer u njegovom opusu ima različitih tonova koje je teško staviti "u jednu ladicu".
Rambo Amadus je najavljen i kao ovogodišnji predstavik Crne Gore na Evroviziji. U intervjuu Svjetski Kilo Car govori o svom nastupu na Evroviziji, novim muzičkim planovima, demokratiji, socijalizmu... Intervju prenosimo u cjelosti:
Evo nedavno je završila ta Evrovizija, pa kakvi su sad utisci, kad se sve sleglo? Je li bilo zbilja malo dosadnjikavo, s obzirom na to da je tako izgledalo na TV-ekranima? Jeste osjećali neku odgovornost, jer ste zastupali državu?
"Meni je sve to bilo vrlo interesantno kao fenomen. Baku je arhitektonski savršen, rađen je u vrijeme naftnog buma početkom 20. vijeka, pa izgleda kao neka Nica istoka, pa sam uživao tokom boravka tamo.
Zašto se na najduhovitije šale uglavnom niko ne smije?
Zapravo, moj nastup tamo sam doživio kao svoj ustupak, uslugu državi Crnoj Gori, u svrhu njene promocije. Mislim da sam bio na visini zadatka. Sama Evrovizija je tehnički i organizacijski perfektna, ali na žalost Evrovizija se ne miješa u sadržaj, njen sadržaj je kič, zato što zemlje učesnice šalju kič sadržaje, trudeći se da zadovolje neki virtuelni kriterij osrednjosti, misleći da je tako najbezbolnije za sve."
Jedan komentator je rekao da bacate na evropskog Frenka Zapu, ali vam se nije svidjela ta usporedba zbog činjenice da je Zapa mrtav. Bojite li se smrti onda?
"Mislio sam da je svima očigledno da se šalim. Zašto se na najduhovitije šale uglavnom niko ne smije? Smrti se ne bojim, jer tamo gdje sam ja, tu nema smrti, a tamo gdje je smrt, nema mene. Bojim se bolesti, napuštenosti, usamljenosti. Zato valjda i pravim pjesme, u nadi da ću smanjiti usamljenost."
A što se "kemija" novo u Amadeusovoj kuhinji, hoće li uskoro biti novih projekata, muzičkih ili kakvih drugih?
"Svakako. Čim završi ljetna turneja, počinjem raditi potpuno novi zvuk, ogoljeniji, moderniji, nazvao bih ga na primjer "muzički kubizam". U kome će biti neuporedivo više improvizacije, muzičke igre koja nastaje na licu mjesta. Nekakav vokalno instrumentalni stand up koji se tu i tamo referira na dosadašnji rad. Jedva čekam."
Uskoro nastupate u Rijeci, na Harteri, a onda krajem mjeseca u Pločama. Je li to neki poseban odnos prema lučkim gradovima? Ili je samo dobro ljeti gostovati po obali?
"Sviram tamo gdje me zovu. Sviram i u gradovima koji nemaju more. Mada se samo pored mora osjećam kompletnim."
Jednom ste kazali da je vaš glavni životni moto "Jedi, pij, veseli se i na život poseri se". Jeste i dalje pri tome mišljenju ili se ipak malo nešto promjenilo?
"To je citat, narodna izreka iz okoline Petrovca na Moru. Svakako da treba imati ironijski odmak prema tim stihovima. Treba se potruditi i uživati u životu. Upravo suprotno od onog što kažu ti stihovi. Ironija je moj uobičajeni pjesnički alat, pa treba biti oprezan u tumačenju."
Takođe, jednom ste rekli kako će Amerika i Engleska biti zemlja proleterska. Čini se da vam tu proročka sposobnost nije dobro radila. Ili smo možda u krivu?
"U krivu ste. Ekološki komunizam je jedan od mogućih načina da se spasi planeta, jer je svima jasno da je jurnjava za profitom glavni krivac ekološke propasti Zemlje. Liberalni kapitalizam je najveći neprijatelj planete."
Pjevali ste i o ovcama koje ne mogu bez svog čobana. Je li se stado promijenilo nabolje ili nagore od tog vremena s kraja devedesetih, ili i dalje gaca beznađem bez svog čobana ili bar ovčarskog psa? Kako je stadu u Beogradu ovih dana uopšte, sa svim tim političkim kerefekama tamo?
"Nije lijepo da demokratske procese nazivate kerefekama. Demokratija je bolan i dugotrajan proces. U Engleskoj parlamentarna demokratija traje već nekoliko vjekova, pa i dalje ima mnogo "kerefeka".
Iz razloga energetske efikasnosti i ekoloških izazova, smanjio sam svoju titulu na Svjetski kilo car
Teško da će se ikada stvari događati baš po mom ukusu, jer sam ja po svim parametrima jednog društva teška margina. Uostalom, ja nisam htio ni tražio demokratiju, meni je Titov socijalizam bio baš po mjeri prosječnog Balkanca. Vidjeli smo što se dogodilo kad je prosječni Balkanac dobio pravo glasa."
Imate li kakvu posebnu poruku za publiku koja će doći na vaše koncerte na Harteri i Pločama? I hoćete li uopšte pjevati "Maroko" u Pločama - Maroku - Kardeljevu? Ili se bojite bijesne reakcije mladih posjetilaca?
"Naravno da ću je svirati, momci iz Ploča su znali preći po 100 kilometara da dođu u neki grad gdje sviram da bi čuli tu pjesmu. Pjesma je jedna od boljih iz moje kuhinje."
I na kraju, da razjasnimo jednu od najbitnijih stvari. Kako ispravno glasi vaša titula? Svjetski Mega Car ili je Interplanetarni Galaktički Imperator ipak bio unaprijeđenje? I ako da, što je sljedeće?
"Iz razloga energetske efikasnosti i ekoloških izazova, smanjio sam svoju titulu na Svjetski kilo car. Time poručujem društvu da je skromnost put."
Galerija
Bonus video:
