"Bosanski psiho" je probio led - osam godina od kada je objavio debi album "... od trnja i žaoka" kontroverzni Damir Avdić, koji posljednjih godina uživa kultni status u andergraund okvirima balkanske umjetnosti, po prvi put se predstavio crnogorskoj publici nastupom u sklopu festivala "Odakle zovem" u bašti knjižare "Karver".
I to na kakav način. Pored toga što njegovi nastupi važe za ekstremne, a podgorička publika za zahtjevnu, Avdić je toplo primljen od strane prisutnih i ispraćen ovacijama.
Izlazak na binu bosansko-hercegovačkog muzičara dočekao je muk pred binom, a zatim stidljive ovacije iz prvih redova. Tišina je međutim vrlo brzo prekinuta, distorzija je zaškripila, a muzičar uzviknuo sa mikrofona "2012. neće biti kraj svijeta, imaćemo sve što smo imali i prije: trejd centre nacional-liberalnog fašizma, religije sa hepi endom i proroke sa MP3-ca".
U narednih malo manje od dva sata Avdić je predstavio pjesme sa dosadašnjih izdanja, zaključno sa aktuelnim "Mein kapital" objavljenim početkom godine.
Grmjeli su stihovi, dok se muzičar šetao od jednog do drugog mikrofona, a pjesme su se ređale bez prekida, priče su se oslanjale jedna na drugu, pa je djelovalo kao da je sve jedna te ista numera sastavljena od bluz i HC gitarskih rifova. U nekoliko navrata muzičar je sišao sa bine i stupio među prisutne, kojima se obraćao bez pomoći mikrofona.
Avdićev srčani nastup i "bolesni" osmjeh na momente je ledio krv. Ono što on izvodi na bini teško je svrstati u neku kategoriju - to je i koncert i pozorišna predstava i govor i esej i performans i ko zna šta sve ne.
"Bosanski psiho" opisuje pjesme kao ljubavne, ali u njima preovladavaju ogorčenost i nihilizam. U svojim stihovima ne zaboravlja nikome da opali šamar - tu su Žižek, Lejdi Gaga, Karleuša, Štulić, anarhisti, kapitalisti, Mekdonalds, Rage Against the Machine, jugonostalgičari, studenti, momci iz teretane, masoni ...
Njegova muzika toliko je beskompromisna da popularni bendovi iz Avdićeve domovine poput Štuka, Dubioze i Zostera, koji se busaju svojim buntovnim društveno-političko-angažovanim pjesmama, djeluju kao cirkusanti koji na konto te priče samo žele da zarade, kao "buntovnici na baterije".
Na kraju, za Psiha nema srećnog kraja - on kritikuje proždrljivi kapitalizam, ali i ismijava one koji najavljuju pad istog, obesmišljava pokrete poput "Ocuppy", vraća u stvarnost i ostavlja bez argumenta svakog vojnika bilo koje ideologije.
Marksisti sponzoruše kapitalističkih svinja
Jedan od najsvjetlijih momenata u Avdićevom repertoaru je numera "Bakunjine" koja ukazuje na to da su čak i moderni anarhisti samo šraf u kapitalističkoj mašineriji.
"Bakunjine, ne nose te na majicama. Malo što te ne znaju, a više što si ružan. Ne može se u revoluciju i sa takvom njuškom na ulicu, mor´o si na liposukciju...
Zato između marksističkih smradova i kapitalističkih svinja uzeću pare od ovih drugih. Prvi su ionako samo njihove sponzoruše", poručuje pjevač.
Galerija
Bonus video:
