Frontmen kultnog rock sastava Bjesovi, Zoran Marinković, nedavno je najavio novi album svog benda koji će sadržati obrade grupa sa ex-Yu prostora. Zašto se bend odlučio na takav korak, koje autore će obrađivati i mnoge druge informacije Marinković je otkrio u razgovoru za “Vijesti”.
"Za obrade smo se odlučili iz više razloga. Osnovni je bio što sam želio da napravim predah u radu benda, ali da taj predah ne bude neradni, nego da priču oko Bjesova obnovimo na neki način. Da se ponudi nešto novo, da popunimo praznine, nešto što nismo rekli do sada, a da nekim pjesmama ukažemo i na buduće pravce kojima će se bend razvijati u smislu žanra i poruke. Već smo počeli da ubacujemo u repertoar neke od tih pjesama i to se pokazalo veoma zanimljivo. Pored toga, mislim da nekim bendovima treba odati priznanje. Jer većina tih koje obrađujemo nisu bili u "trendu" kada su se pojavili, ali su u pitanju vrlo zanimljive pjesme".
Obradili ste pjesmu "Svetla svetlosti" Asima Sarvana kao najavu za predstojeći album. Znači li to da nećete obrađivati samo klasične rock grupe?
"Pa Asim Sarvan je rock. Akustičarski rock koji je etno obojen. Ta pjesma je predivna. Jedna je od onih kojima smo pristupili sa korjenitom promjenom aranžmana, ali sa ciljem da se sačuva njen smisao, osnovna ideja. Neke pjesme koje smo obradili, npr. Majke - "Lutak iskrivljenog lica" ili Braća Left - "Aikido", nismo mnogo mijenjali aranžmanski. Ali zato smo na "Svetla svetlosti" baš dosta radili, to je bio i težak i sladak poduhvat, takvu veličinu od pjesme obraditi, a da i dalje ima snagu. Mislim da smo uspjeli".
U vašim pjesma česte su reference na druga umjetnička djela, tu su recimo citati Puškina, Filipa Supoa, Frenka Herberta... Da li tražite inspiraciju u djelima drugih umjetnika ili je to samo omaž njima?
"To se dešava spontano i sporadično. Jednostavno čuješ, vidiš i ako se uklopi onda se ubaci u priču. Recimo jedan od ključnih stihova Bjesova je citat iz Herbertove "Dine", "Možeš me zvati kako god hoćeš, jer ja nisam ime" - to je rekao Leto drugi, božanski crv (smijeh). To će ljudima zvučati čudno kad pročitaju. Nemam kompleksa u smislu da neke stvari uzmem i preradim ih, jer mislim da smo u vremenu u kojem su potrebni mali pomjeraji da bi cijela stvar bila autentična. Više ne možemo napraviti radikalno nove iskorake, ali smo tu da u eklektičkom pristupu približimo malo i ideje drugih ljudi, zašto da ne? Time se oplemenjujemo, postajemo bogatiji za drugačije pristupe i sebi samom i stvarnosti".
Pored toga što pjevaš u Bjesovima, slikar si, radio si i spotove... Kako uspijevaš da usmjeriš svoju kreativnu energiju na toliko različitih polja?
"Još prije 25 godina odlučio sam da će moj život biti umjetnost, da ću se baviti njome profesionalno. Često pojedini načini, žanrovi, vidovi umjetnosti nisu pogodni da u njima obradite ideje, da iskažete emocije tako da se morate okrenuti drugom mediju. A kada to izvedete dešavaju se zanimljive stvari. Jedno prema drugom vuče i mislim da nije ni čudno i nelogično, a opet pošto se time bavim profesionalno, nije mi nikad bilo teško, čak je oslobađajuće. Rad na spotovima, na filmu, na omotima za albume Bjesova... Snimio sam i gomilu zvučnog materijala, 15-ak albuma koje sam radio mimo Bjesova i nisam objavljivao. Imam svoj alter ego Bjesomar".
Jedan od spotova sa prošlog albuma, za pjesmu "Ko te vide taj se seća", je posvećen Kurtu Kobejnu. Zašto i da li je i pjesma posvećena njemu?
"Pjesma nije. U toku rada na vizuelnoj podršci za tu pjesmu došlo je do toga, ispoštovao sam ono što se dogodilo. A dogodilo se da sam kadrove Kobejna u filmu "Last Days" Gas van Santa montirao i ubacio u spot zajedno sa snimcima našeg koncerta u Somboru. Kad sam to sklopio stvoren je vrlo zanimljiv međuodnos između tih priča - priče Bjesova i priče o Kobejnu, onakvom kakvog ga je vidio Van Sant. Inače, Kobejn i Nirvana - to je naša generacija. Ponekad me pitaju - šta vi svirate? Ja im kažem post-grunge, šta drugo? Ukrštanje hard rocka i punka, malo obojeno mrakom, to su Bjesovi. Počeli kao grunge bend, sad smo post grunge bend, a ikona cijele te priče je naravno tragično preminuli Kurt Kobejn".
Ijekavica muzikalnija od ekavice
“Volim više ijekavicu od ekavice”, priča Marinković. Veoma mu je, kaže, simpatično kada vidi da u Crnoj Gori neko napiše Bijesovi umjesto Bjesovi.
“Ijekavica je duplo muzikalnija od ekavice”, uzvikuje pjevač Bjesova nakon što sam mu rekao da se mnogi crnogorski rock muzičari ne bi složili sa njim.
“Ekavica je kao obrano mlijeko, dosta je oslobođena emocija”, dodaje.
On kaže da je najveći problem “našeg jezika - srpsko-hrvatskog, srpskog, crnogorskog, nazovi kako hoćeš” višak slogova.
“Morao sam da suzim vokabular da bi mi ostale riječi od kojih se mogu praviti pjesme.
Engleski recimo ide na jedan, dva sloga.
Probaj da otpjevaš “Lucy in the Sky with Diamonds” na sprskom. Lusi je na nebu sa di-ja-man-ti-maaaa... Katastrofa (smijeh).
Imaš tako mali vokabular, a moraš da kažeš nešto. Mislim da rokerima koji pišu tekstove na srpskom treba dati medalju”, kaže pjevač.
Bonus video:
