Frontmen kultnog grandž sastava Pearl Jam, 46-ogodišnji Edi Veder, kojem je dugo vremena trebalo da se uhvati u koštac sa slavom, otkrio je neke od malo poznatih momenata iz svoje karijere na Internacionalnom filmskom festivalu u Torontu.
Okružen kolegama iz benda i Kameronom Krouom, režiserom dokumentarca "Pearl Jam Twenty" koji bilježi dvodecenijsko muzičko putovanje ove grupe, Veder se prisjećao ključnih momenata iz svog života.
Jedno od tih sjećanja je i njegov ples sa frontmenom Nirvane, Kurtom Kobejnom u bekstejdžu tokom dodjele MTV nagrada, kada je na bini popularni Erik Klepton izvodio "Tears in Heaven".
"Toj momenat je sveti gral. Bilo je tako ljudski i desilo se van svjetla pozornice. U tom trenutku njih dvojica su bili u centru medijske pažnje i bilo im je potrebno da budu sami, da sebe predstave kao obične ljude. Činjenica da imamo taj trenutak zabilježen na filmu je nevjerovatna. I bolna u isto vrijeme", kaže Krou, pričajući o svom dokumentarcu koji će ugledati svjetlost dana 23. septembra.
Časopis Parade prenosi Vederovo sjećanje.
"Na sekund, video je mutan, neko je prošetao ispred kamere i možete da vidite Kurta koji gleda okolo i stavlja kažiprst na usne, i to ne u smislu 'nemojte nikome reći za ovo', već zbog toga što je na bini iznad nas Eric Klepton izvodio 'Tears in Heaven', što je prilično tiha pjesma, a mi smo skakali okolo i pljeskali rukama", objašnjava pjevač i nastavlja:
"Kada sam prvi put vidio taj snimak, bilo je to baš emotivno za mene. Kada ga vidi kako se smješka (na snimku) čovjek ne može, a da ne pomisli - samo da je uspio da izbori, da se provuče".
Muzika koja znači
Poznavaocima popularnog grandž benda nije nepoznato da su se članovi Pearl Jama oduvijek trudili da stvaraju "muziku koja znači".
Upitan da prokomentariše to, Veder kaže: "To je kao da hvatate leptira. Ne smijete ga stisnuti prejako. Vrlo je delikatna stvar u pitanju. Nas je pet momaka, i ako ste ikad pokušali da naručite picu za pet ljudi, to je komplikovano. Tako da krenuti ovim putem, putem poznatih pjesama i albuma koje su uvijek drugačije od onih prošlih, to je sreća".
Poznati pjevač objasnio je da i pored toliko godina u muzici, njegov bend i dalje želi da napreduje.
"Mislim da smo sve bolje i bolji. Pomjeramo granice muzike. Ne vidim da ćemo se zaustaviti u skorije vrijeme, mislim da se i ostali slažu sa mnom.
Uz to, svako od nas radi nešto i van Pearl Jama, što smatram veoma zdravim", priča Veder koji se prisjetio audicije za pjevače, zbog koje je iz Kalifornije otišao u kišni Sijetl i zahvaljujući kojoj se našao u kasnije popularnom grandž sastavu.
"Mislio sam u sebi - O bože, ja putujem avionom, a ponudio sam im da se dovezem kolima do Sijetla. Ko su ovi ljudi koji mogu da mi priušte kartu za avion? Na kraju, bio sam uzbuđen samom pomisli da ću stvarati muziku.
Bio sam prije toga u nekim grupama, ali nikad se nisam osjećao kao da je to nešto stvarno, pravo. Ali kada sam čuo demo Pearl Jama, čuo sam nešto što nisam nikada prije", kaže on.
Previše slave za ljudsko biće
Pjevač koji je objavio i dva solo albuma, podijelio je sa novinarima i svoja zapažanja o slavi.
"Ne znam kako se to radi danas - paparaci i slične stvari. To je nešto što ne mogu ni da zamislim.
Ono što smo mi imali tada, na vrhuncu naše slave 90-ih, je bilo previše za mene kao ljudsko biće i kao pisca, da ne mogu nigdje da se pojavim i posmatram situaciju, a da u isto vrijeme svi ne posmatraju mene.
Morali smo da se snađemo, da naučimo da živimo sa tim. Putem muzike, u to doba smo bili u mnogim sobama raznih ljudi, i to više puta na dan.
Morali smo da preuzmemo odgovornost za to, a to je bilo više slave nego što smo mogli da prihvatimo", otkrio je Veder.
Bonus video:
