Sastav "Ortodox Celts" u četvrtak će poslije nekoliko godina opet zasvirati pred podgoričkom publikom i to na terasi KIC-a “Budo Tomović”.
Bend su početkom 90-ih osnovali Dušan Živanović, Ana Dokić i Dejan Lalić, a krajem 1993. im se pridružio Aca Seltik. Debi album su objavili 1994. godine sa obradama irskih pjesama, a već drugi donio je autorske kompozicije. Pred večerašnji koncert u Podgorici koji će početi u 21 sat, Aca Seltik priča o periodu kad su nastali, rok sceni, novom albumu.
• Kada je u pitanju irska muzika vi ste obavili pionirski dio posla i sa upoznavanjem ljudi ovdje sa tom kulturom počeli još 1992. u vijeme kada je na ovim prostorima vladao dens i turbo folk. Da li se tada bilo teže izboriti za mjesto pod sucem ili je danas teže održati nivo jer i dalje vlada haos na muzičkoj sceni?
"Sva sreća, pa je nas apsolutno baš briga za trendove i trenutne, prolazne refleksije nečije lične ili kolektivne gluposti. Ovaj bend je nastao iz čiste ljubavi i potrebe za samoizražavanjem kroz onu vrstu muzike koju smo osjećali i osjećamo u sebi. Samim tim je apsolutno nezavisan od svih promjenljivih činilaca koji mogu u datom trenutku oblikovati scenu.
Ono što nas zanima je samo da li to što radimo možemo još bolje i, naravno, da naši fanovi budu zadovoljni onim što čuju i doživljavaju. Mi smo prvenstveno koncertni bend i u tom smislu jedini način da do kraja ukapirate cijelu priču je da nas vidite uživo, što opet implicira i otklon od postojeće TV slike, gdje je opet sve u funkciji prilično primitivnog šareniša. U krajnjoj liniji, mi smo protivteža tom haosu".
• Da li je u međuvremenu rok muzika dobila podršku medija i izašla iz garaža?
"Naravno da ne. Rok je uvijek bio opasan i uvijek je bivao izmanipulisan. I od strane pozicije i od strane opozicije. Na kraju krajeva, svi oni kušaju istom kašikom iz iste šerpe, samo se mijenja redosljed umakanja. Ovi koji su se “kleli” u rokenrol, završili su u foteljama i na splavovima uz lelekanje i kukumavčenje, a, da, i urlikanje kojekakvih spodoba koje se usuđuju da sebe nazovu umjetnicima ili, ne daj Bože, pjevači(ca)ma, a rokenrol nisu mogli ni da izdaju, jer nikada nije ni bio njihov.
Čim je lova počela da popunjava prostor u džepovima, ono drugo što se ponekada u tim istim džepovima moglo napipati se stislo i ne da se ni nazreti trag postojanja tog nečega. Ali, ne bojim se ja za rokenrol. Evo, sad će novi izbori. Baš me zanima ko će prvi da se sjeti da opet iskoristi rokenrol kao izbornu parolu. To ti je usud. Opasan je taj rokenrol. Tjera te da razmišljaš, a nijedna vlast ne voli podanike koji misle svojom glavom".
• U jednom intervjuu kazali ste da se irska muzika može kombinovati sa bilo kojom vrstom muzike, ali je vi kombinujete sa rokom. Zašto?
"Nedavno sam imao prilike da provedem neko vrijeme u više nego prijatnom razgovoru sa Jim Kerrom i Charlie Burchillom, neviđeno dobrim “momcima” iz grupe “Simple Minds” i tom prilikom je Džim rekao nešto što mislim da je apsolutna istina, a to je da je “rok nastao iz bluza i keltske muzike”, odnosno iz kombinacije ova dva pravca i evoluirao je u ono što danas poznajemo kao rok.
Naravno, ovo ne treba shvatati bukvalno, ali to je, u suštini, to. Jedan vrlo prirodan, lično mislim i najprirodniji mogući, proces. Mada, mislim da je slična situacija i sa drugim etno i folk vrstama muzike, ali je sve počelo sa keltskom (ili irskom, ako baš hoćete)".
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
