U sklopu proslave dvadesetogodišnjice Pearl Jama, poznati režiser i muzički novinar Kameron Krou kreirao je portret bend koji ne prikazuje samo njegovu ljubav prema njima, već daje odgovor na pitanje zašto je toliko fanova sa svih strana svijeta pronašlo smisao u muzici grandž legendi iz Sijetla.
Kameron Krou u razgovoru za Collider pričao je o prijateljstvu sa članovima benda
Djelimično koncertni dokumentarac, a drugim dijelom svjedočanstvo o jednom vremenu, skoro tri hiljade sati snimaka kombinovanih u radu na “Pearl Jam Twenty”, pokazatelj su da je iza toga mogao stati samo neko iz krugova bliskih bendu, pa su samim tim intervjui sa članovima Pearl Jama mnogo ličniji nego što je to slučaj.
Film, čija je premijera zakazana za septembar, prikazuje umjetničku slobodu koju je Pearl Jam imao, bez gubljenja iz vida onoga što im je najbitnije – njihove publike i samih sebe kao velikih obožavatelja muzike.
Kameron Krou u razgovoru za Collider pričao je o prijateljstvu sa članovima benda, kao i o iskustvu kompiliranja njihovih iskustava kroz film.
Zašto nikad nisi napravio muzički dokumentarac prije ovog?
"Prvo što sam ikada napravio bio je dokumentarac o Tom Petiju za MTV i bio je prepun nelegalnih snimaka. Samim tim telefon je umalo eksplodirao u toku emitovanja od silnih poziva, pa je film povučen. Mislim da je samo tad prikazan i nikada više.
Takođe smo radili i dokumentarac o Elton Džonu, i bilo je veoma zabavno. Pravi izazov. Što se tiče najnovijeg, htjeli smo da ima atmosferu pravog Pearl Jam filma, nečega što bi bilo slično doživljaju fanova."
Šta bi rekao ljudima koji se čude odabiru Pearl Jama kao nekoga ko je promijenio muziku u toj eri? Zašto ne Nirvana?
"Pa, rekao bih im da potraže pisanije Čarlija Krosa o Nirvani. Režiser koji je bio blizu tog epicentra je prava osoba za tako nešto, a ja bih bio prvi u redu da vidim film o Nirvani. Ali moje iskustvo bilo je praćenje članova Pearl Jama, od samih početaka, posmatranje njihovog funkcionisanja, i to kao insajder.
"Pokušao sam da prikažem kako je biti blizak Nirvana doživljaju, šta je to značilo za njih"
Pomislio sam “mogao bih to da ubacim u film”, a taj film bi onda naravno morao da bude o njima. Na to smo i ciljali. Za njih, Nirvana je bila inspiracija, prepreka, izvor nezadovoljstva i ushićenja, i na kraju, šok i bol zbog Kurtove smrti.
Pokušao sam da prikažem kako je biti blizak Nirvana doživljaju, šta je to značilo za njih. Volio bih da neko iskopa cijelu priču o Nirvani, Dejv Grol je započeo to, u njegovom dokumentarcu o Foo Fightersima."
Bend se dosta mijenjao i evoluirao u toku godina?
"Promijenio se, i oni pričaju o tome otvoreno u filmu. Počeli su kao Stoun Gosardova grupa i evoluirali u Edijev (Veder) bend. Džef Ament, basista, rekao mi je jednom “Nadam se da će ovaj film biti kao grupna terapija. Želim da naučim više o nama”.
"To je fantastično putovanje, priča o tome kako je biti istinit prema svojim korijenima"
Tako da smo u interjvjuima diskutovali o svemu tome, o dinamici, o tome kako su se pjesme promijenile. Znam da Edi u jednom trenutku kaže: “Ne trudim se previše da svaka pjesma bude trodimenzionalna i da znači previše. Samo želim da dišem, u tom trenutku, uz muziku”.
To je fantastično putovanje, priča o tome kako je biti istinit prema svojim korijenima, a u isto vrijeme nastavljati dalje."
Da li imaš osjećaj da je Ediju Vederu trebalo dosta vremena dok konačno nije prihvatio i počeo da cijeni uspjeh benda?
"Da. Kada sam ga prvi put vidio, on je bio tip koji bukvalno nije mogao da pogleda iznad sebe. Njegova kosa bila je zid, a on je samo sjedio u blizini i bio zahvalan što je dio svega. Kad je popularnost benda eksplodirala, postao je plašljiv i nervozan.
"Na snimcima sa Pinkpop festivala, možete da primijetite da mu publika pruža svu moguću ljubav"
Na snimcima sa Pinkpop festivala, možete da primijetite da mu publika pruža svu moguću ljubav, ali to je za njega mač sa dvije oštrice, jer nije siguran da je vrijedan toga. Mislim da je Edi morao da razvije odbrambeni sistem, da ponovo izgradi sebe kao jakog čovjeka i više, umjetnički gledano, iskrenog prema sebi.
To je i uradio. Više nije ono što je bio. Sad drži potpunu kontrolu nad svojom muzikom i to inspiriše."
Koliko je teško biti iskren u poslu koji radiš, a da u isto vrijeme budeš i fer prema bendu?
"Ako se pozabaviš sa nekim bitnim pitanjima i učiniš da ljudima bude neprijatno zbog toga, ali dovoljno prijatno da pričaju o tome, dobićeš nešto jedinstveno. Želio sam da budem dovoljno blizu kako bih dobio intervjue koje niko nije imao, ali u isto vrijeme da budem i grub, da dam publici doživljaj bitisanja u bendu.
Želio sam da postavljam pitanja koja bi neki fan, koji je dobio priliku da sjedi u prvom redu, postavio."
Koliko snimaka si pregledao i koliko ti je vremena trebalo da ih sve prostudiraš?
"Skoro tri hiljade sati snimljenog materijala, uključujući snimke sa koncerata. Bilo je zabavno. Trebalo mi je tri godine da ih prostudiram. Imali smo odličan tim montažera. Bio je to posao koji voliš, hobi, ali i misija."
Šta se, po tvom mišljenju, najviše izdvaja u snimcima njihovih nastupa?
"Edi i dalje živi ove pjesme, dok ih pjeva. I dalje ih osjećaju. Neke su bolne, mudre… Ako pogledaš unazad, shvatićeš da Pearl Jam nikada nije prestao da brine. Čak i kad nije bio tu, bio je duboko povezan sa publikom. To iskustvo je i dalje svježe."
Koja je uloga Sijetla u filmu i važnost njegove muzičke scene?
"Veoma je važna za sve u bendu, kao i za nas koji smo radili na filmu. Oni još žive tamo. Nisu postali bogati i otišli. Sijetl je i dalje veliki dio njihovih života i jedinstveno mjesto na kojem možeš živjeti, slušati ga i stvarati muziku. U filmu je, ali na atipičan način. Ima taj insajderski osjećaj, nije kao “ovo je grandž scena i evo gdje se to desilo”.
Misliš li da je eksplozija te scene i njena važnost za muziku 90-ih promijenila grad?
"Definitivno, ali se klatno vraća polako. Sad je već sve kao kada sam prvi put bio tamo. Ljudi se trude da prošlost ne utiče previše na njih."
Dio filma fokusiran je na dešavanja na Roskilde festivalu gdje je na koncertu benda poginulo devet ljudi. Koliko duboko ih je to pogodilo i koliko su blizu bili odluke da više nikada ne sviraju?
"Da, to je veliki dio priče i bilo je važno što je tu ujedno i stub filma, takođe. Mislim da oni i dalje moraju da žive sa tim. Ima dosta toga što je urađeno tiho, o čemu nisu željeli da pričaju, ali smo se dotakli malo toga.
Ali osjećaj smrtnosti i gledanja toga što su vidjeli, kao što Stoun priča o tome kako je gledao mrtva tijela izgurana preko ograde, nisu nikad zaboravili. Mislim da je to skrivena protivstruja u njihovoj muzici sad. Tuga pomiješana sa radošću.
Koje su tvoje omiljene pjesme Pearl Jama?
"Volim “Release”. Volim “Rearview Mirror”. I njihove akustične stvari. “Thumbing My Way”. Ako si fan benda, onda znaš da se tvoji favoriti mijenjaju iz godine u godinu. Pjesme znače puno fanovima. Znaju svaku riječ, a Edi osjeća da oni razumiju o čemu se radi dok pjeva. Volim kada posmatram to."
Misliš li da Pearl Jam i dalje stvara vrhunsku muziku?
"Da. Ako slušate pjesme kao što su “The End” ili “Just Breathe” sa njihovog posljednjeg albuma “Backspacer”, osjetićete to. Realno je i strastveno. Volio bih da smo ubacili više Backspace ere u film. Ali je bilo previše starijih stvari koje smo htjeli da pokrijemo. Ali da, smatram da su i dalje vrijedni pažnje, na veoma rijedak i divan način."
Šta publika može da očekuje od filma?
"Mislim da je veliki broj ljudi znao dosta toga o Pearl Jamu, na početku, a onda je bend krenuo čudnim smjerom. Posvađali su se sa kompanijom Ticketmaster i morali da sviraju u sopstvenoj organizaciji, a neki od tih koncerata su bili totalni neuspjesi, logistički i fizički.
"Volio bih da ljudi vide da nije bilo pravila za ono što rade, a evo ih, još uvijek su tu"
Ali ljudi koji su išli na njihove koncerte u čudnim, zabačenim mjestima nisu zaboravili da je Pearl Jam dolazio u njihov grad i redefinisao njihov obožavateljski doživljaj. Nisu bili robovi prvog talasa svog uspjeha.
Volio bih da ljudi vide da nije bilo pravila za ono što rade, a evo ih, još uvijek su tu. Završava se kao film, a ne kao neki tragičan neuspjeh. Ali film o čudnom i unikatnom uspjehu."
Galerija
Bonus video:
